RIJEKA Riječki vaterpolski asovi, Samir Barać, niz godina trofejni kapetan hrvatske reprezentacije, te David Burburan, pamte tolike uspjehe, na jedan od njih, 25 godina otkad su s kapicom POŠK-a postali prvaci Europe, podsjetit će se u ponedjeljak u Splitu gdje će klub proslaviti jubilej tog zapaženog uspjeha. Uz vratara Rebića i igrače u polju, Đogaša, Oreba, Sarića, Jaića, Trumbića, Kunića, Boškovića, Moćana, Slovake Polačika i Nagyja, na napuljskom turniru na kojem su u finalu potopili Bečej radovali su se i nekadašnji riječki vaterpolisti. Te 1999. godine po povratku su bili na primanju kod predsjednika dr. Franje Tuđmana, odlikovani su Redom Danice hrvatske.

Samir Barać bi o tolikim medaljama i trofejima mogao izdati sabrana djela, svako mu je poglavlje drago, tako i ovaj trijumf pod Vezuvom.

Moderna igra

– POŠK mi je bio prvi klub po odlasku iz Primorja, u takvoj situaciji igrač se zapitkuje je li donio dobru odluku i dobro izabrao. Čelnici kluba su nam pak rekli da pikiraju na titule, da stvaraju momčad za prvaka. To mi se svidjelo. Skupila se nevjerojatna skupina momaka s pojačanjima i zaigrali smo kao po špagi. Prvo je trener bio Mile Rebić, na polusezoni je došao Dragan Matutinović s kojim smo osvojili titulu. Igrali smo, za ono vrijeme, moderan vaterpolo s puno plivanja. Ekipa je bila odlično posložena, to smo i dokazali osvojivši titulu – rekao je Barać, najtrofejniji riječki delfin, radujući se susretu sa starim prijateljima. – Naravno da je radost susresti tolike stare prijatelje, ljude iz pobjedničke momčadi koja je bila hrvatski pa europski prvak, uz to je osvojila i dva domaća Kupa. Krasan je osjećaj vidjeti te momke i prisjetiti se svih trenutaka koji su se dogodili prije 25 godina. Veliki čin je i odlazak u tamošnju Kuću sporta na Gripama, čiji smo već sastavni dio, a sada će tamo biti posebna svečanost povodom ovog jubileja. Ovo je pobjednička generacija koja je jako dobro igrala, izuzetno drago mi je ići na ovo okupljanje i jer je dokaz da sport nije samo treniranje i natjecanje nego i veliko prijateljstvo u kojem neki krasni trenuci ostaju uspomena za cijeli život. Druženja poput ovoga uvijek su prilika da se prisjetimo dobrih starih vremena.

Autsajderi

David Burburan je kapicu Splićana nosio tri godine tijekom kojih je, uz ovaj naslov, iduće godine igrao na Final Fouru Lige prvaka, a osvojio je i hrvatski Kup.

– Te sezone smo bili austajderi, nitko ne bi stavio ni centa da ćemo proći skupinu u vrijeme kada su igrali samo nacionalni prvaci. Bili smo mlada ekipa, istina, s dobrim igračima, ali bez zvijezda kakve su imali domaćin Posillipo i Bečej, super jaka Catalunyja i Spandau – prisjeća se Burburan. – U odnosu na njih bili smo »ekipica« koja može nešto više, ali nikako ne osvojiti Ligu prvaka. Dragan Matutinović, popularni trener »Matuta«, nam je pak od početka na sastancima »u glavu« stavljao priču da smo po njemu najbolji i najjači igrači, najbolja ekipa na svijetu. Sve vrijeme nas je pumpao na tom planu. Dogodilo se da je naš spoj mladosti i iskustva u polufinalu pobijedio domaćina i favorita natjecanja, strašnu ekipu Posillipa s asovima Postiglioneom, Sillipom, Bencivengom, a onda u finalu Bečej sa zvijezdama Šoštarom, Šapićem, Uskokovićem. Svi te ekipe su za nas bile »avioni«, ali uspjeli smo – poručio je Burburan.