Fran Miholjević

Riječki biciklist završio prvu trotjednu utrku u karijeri: “Vuelta mi je otvorila oči”

Zlatko Horvat

Fran Miholjević/Foto BELGA/SIPA USA/PIXSELL

Fran Miholjević/Foto BELGA/SIPA USA/PIXSELL

Zadovoljan sam iako sam na početku bio malo razočaran, očekivao sam više. No, ova Vuelta otvorila mi je oči, dala mi je samopouzdanje i pokazala da sam na pravom putu - kaže Miholjević



RIJEKA Fran Miholjević imao je samo mjesec dana kada je njegov otac Vladimir krenuo na prvu Vueltu 2002. godine, na kojoj je zauzeo 24. mjesto. Dvadeset i dvije godine kasnije Fran je završio utrku po Španjolskoj, prvu trotjednu utrku u karijeri. Njegov otac vozio ih je 13, deset Gira d’Italia, jedan Tour de France i dvije Vuelte, ali za Frana prava karijera tek počinje. Nakon cjelodnevnog puta na povratku zrakoplovom iz Španjolske, trebalo je opet na dva kotača.


– Vozio sam vrlo lagano, više za dušu nego za tijelo – kaže 22-godišnji Fran Miholjević, koji je na kraju bio 87. u generalnom poretku, 26. među mladim vozačima. – Bilo je bolje od očekivanja, pogotovo treći tjedan. Nisam očekivao da ću se tako dobro oporaviti.


Iza njega je 3.265 kilometara, voženih u 21 etapi.




– Cijelo vrijeme razmišljaš što donosi sutra, ne možeš ni shvatiti kako se osjećaš. Tek na dan odmora, kada odradiš jednu laganu vožnju, umor počne izlaziti van. Zapravo, nemaš vremena shvatiti što se događa. Za vrijeme etapa ne stigneš vidjeti ni gradove ni prirodu, ali uživao sam posljednjeg dana u kronometru u Madridu. Vozio sam s guštom, ne kao utrku. Do tada je fokus bio maksimalno na samo utrci, odrađivanju posla za momčad, kada ne stigneš upijati atmosferu.


Od početka sezone plan momčadi Bahrein Victorius bio je njegov nastup na Vuelti. No, trebalo je čekati Giro, zatim Tour…


– Nije bilo teško čekati Vueltu. Ako je voziš, možeš imati normalan prvi dio sezone. Ako voziš Giro i(li) Tour, njima je podređen prvi dio sezone, a sve poslije ovisi o rezultatu.


Četiri bijega


Fran je rijekom Vuelte sudjelovao u četiri bijega. Nije loše za jednog 22-godišnjaka.


– U prvom tjednu odrađivao sam posao za lidera momčadi. Kada smo ostali na pet vozača, izvukao sam maksimum iz sebe. Povratne informacije iz momčadi su pozitivne. Na tome mogu graditi formu za ostatak i sljedeću sezonu.


Do kraja godine čeka ga Svjetsko prvenstvo u Švicarskoj, cestovna utrka u U-23 konkurenciji 27. rujna od Ustera do Züricha u dužini od 173,6 kilometara.


– To je posljednja utrka koju vozim u U-23 konkurenciji. Nema pritiska ni očekivanja. To je test uoči CRO Racea. No, u poziciji sam za dobar rezultat. Mogao bih odraditi dobar posao jer nema ekipnog rada i taktiziranja. Bit će to otvorena utrka.


Bilo je bjegova i na CRO Raceu, lani je to bio slučaj u etapi od Crikvenice do Ozlja, ali nije uspio doći do pobjede.


– Bio je to bijeg iz ponosa, ukazala se prilika. Ove godine veće su ambicije, moje i momčadi.


Klasici


Od početka ožujka vozio je nekoliko klasika, od Strade Bianche (99.), Milano – San Remo (121.), utrke oko Flandrije, Pariz – Roubaix (102.), Amstel Gold Race, La Flèche Wallonne…


– Bilo je to možda i malo previše utrka. Odrađivao sam posao za Mateja Mohoriča i Freda Wrighta, vozio utrku za utrkom. To nije idealno jer ne stigneš trenirati, samo voziš utrke u kojima se uništiš, a zatim dva, tri dana odmaraš. Forma je pala… Stekao sam iskustvo, ali ne bih to želio ponoviti. Još nisam spreman skupiti sav taj napor. Zadovoljan sam što ekipa vjeruje u mene, ali takav način programiranja utrka nije u skladu s mojim ambicijama.


Slovenski bicilisti pobijedili su u sva tri Grand Toura ove godine, te na devet od posljednjih 16.


– Slovenija je doživjela pravi biciklistički boom. Pogačar i Roglič nisu izašli iz supersistema, oni su fenomeni. Zahvaljujući njima, taj sistem tek sada počinje funkcionirati kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj. U svoj toj gužvi na Vuelti, uspio sam razgovarati s Rogličem. Čini mi se OK. Drago mi je zbog njih. Vozio sam u Sloveniji kao mladi biciklist, sada imaju još više utrka, a nama je to blizu. Pozitivan utjecaj osjeća se kod nas. Eto, i u Rijeci dosta mladih, od početnika do kadeta. Drago mi je, i ja sam tu krenuo, nisam se rodio u Bahreinu.


Njegova karijera pažljivo se gradi. Nije lako tako mlad ući u »world tour« momčad i voziti s velikim dečkima.


– Mogu reći da sam zadovoljan. Na početku sam bio malo razočaran. Gledajući samo sebe, očekivao sam više. No, ova Vuelta otvorila mi je oči, dala mi je samopouzdanje i pokazala da sam na pravom putu.


Riječani zapaženi u Čazmi

Bicilisti Rijeke osvojili su prvo, drugo i treće mjesto na Velikoj nagradi Dubrave, koja se održala na cestama Čazme. U kategoriji početnika (U-14) Lukas Miljković ostvario je prvu pobjedu u karijeri. Na stazi dugoj 23,8 kilometara imao je prosjek od 36,015 kilometara na sat, što je bio najbolji rezultat u svim kategorijama na utrci. Drugo mjesto, s zaostatkom od 2:47 minuta pripalo je njegovoj klupskom kolegi Janu Šipek-Srakočiću.


Treći je u kategoriji U-15 bio Dino Mataija, član Rijeke koji je nedavno došao iz Crikvenice, zaostavši sedam sekundi za pobjednikom.


Kod kadeta Maris Scariot bio je četvrti. Članu Rijeke bila je to prva utrka nakon teške ozljede krajem svibnja, kada je u nesretnom padu na treningu zadobio prijelome tibije i fibule na obje noge.


Najmlađi (U-11, U-12 i U-13) vozili su zajedno, a Riječanin Val Milat bio je peti, a Loris Mokrovčak šesti.