RIJEKA  Filip Pravdica bit će jedna od hrvatskih uzdanica na Europskom prvenstvu u atletici, što sutra počinje u Rimu. Riječki skakač udalj živi sezonu snova, početkom svibnja u Dubaiju je skočio 8,15 metara i za šest centimetara popravio svoj godinu dana star osobni rekord, osam dana kasnije na mitingu u Kranju skočio je do nevjerojatnih 8,35 metara, za 12 centimetara nadmašio 22 godine star hrvatski rekord Siniše Ergotića i zasjeo na četvrto mjesto ovogodišnje svjetske ljestvice, čime se prometnuo u jednog od favorita za odličje u talijanskoj prijestolnici. Bolji od Pravdice ove su sezone u Europi tek dvojica daljaša, olimpijski pobjednik, svjetski prvak i branitelj naslova iz Münchena, Grk Miltiadis Tentoglou, te Talijan Mattia Furlani, svjetski dvoranski viceprvak, koji su skočili 8,36 metara.

– Ovo je definitivno moja sezona snova, jedino što je još može začiniti je medalja. Nadam se da će me malo i sreća poslužiti. Za početak je najvažnije da prođem kvalifikacije, a onda me čeka akcija u subotnjem finalu – započeo je Filip Pravdica, koji ima iskustvo nastupa na velikim natjecanjima, na kojima je dosad uvijek zapeo u kvalifikacijama. I prije dvije godine u Münchenu, gdje je zauzeo 20. mjesto, ali i na svojoj europskoj premijeri prije četiri godine u Berlinu kada je smotru Staroga kontinenta okončao na 23. poziciji.

– Moja iskustva s kvalifikacijama nisu bila pozitivna, ali sam iz toga naučio što ne trebam raditi. Nemam tremu, jedva čekam natjecanje, što je za početak pozitivan pokazatelj. Shvatio sam da ako se opterećujem natjecanjem ili rezultatom, to neće donijeti ništa dobroga. Moram izolirati sve emocije i u tom trenutku biti fokusiran jedino na skok. Znalo mi se puno puta dogoditi da se opterećujem konkurencijom i velikom scenom, što je loše jer tada tek djelomično pokažeš svoj potencijal.

Kvalifikacije

Dvadesetosmogodišnji Riječanin u Rim dolazi pun samopouzdanja, ne skrivajući da je njegov cilj medalja.

– Prvo treba proći kvalifikacije, ali naravno da mi je medalja cilj, apetiti su u sportu uvijek veliki, neovisno o tome koji rezultat imate, na natjecanje nikada ne idete samo sudjelovati. Ja sam oduvijek imao ambiciju da ciljam visoko, a ovaj skok mi je samo dodatni vjetar u leđa. No, mojih 8,35 metara mi apsolutno ništa ne jamči, ne podrazumijeva da ću osvojiti medalju u Rimu, to je sport, sve se mijenja iz dana u dan. Nastupaš protiv glavnog favorita koji je Talijan, publika je protiv tebe, bit će zviždanja, 70.000 ljudi na stadionu. Obožavam publiku, što je glasnije, ja sam bolji. Samo da se probudim u tom trenutku. Sport je šou, uvijek želite prikazati nešto atraktivno, a dobar skok ili dobar gol uvijek dobiju pljesak. Spreman sam, zadnjih nekoliko treninga sam se dobro osjećao. Malo sreće, malo pameti i bit će to sve ok – kaže Pravdica, koji bi u Rimu mogao postati drugi hrvatski skakač udalj koji se penjao na pobjedničko postolje nakon Siniše Ergotića, koji je 2002. godine u Münchenu osvojio srebro skokom od 8 metara. Prije dvije godine u Münchenu Tentoglou je do naslova stigao rekordom europskih prvenstava od 8,52 metra, srebro je osvojio Šveđanin Thobias Montler s 8,06 metara, a broncu Francuz Jules Pommery s identičnim rezultatom.

– Mislim da će ovo biti najjači EP u povijesti, nikad bolja konkurencija, fenomenalni skakači, puno njih ima iskustva, svi imaju kontinuitet skokova i svi mogu biti na postolju. Bit će nikad jača borba, a mislim da će za medalju trebati skočiti najmanje 8,20 metara – nastavio je Riječanin, koji radi kao trener u Atletskom klubu Mladost, ali i kao kondicijski trener u Nogometnom klubu Lokomotiva. Svoje trenerske obaveze nije zanemario niti prije odlaska u Rim.

Pašta i salsa

– Nema odmora, uostalom, i u Kranju sam bio prvenstveno kao trener, a to je natjecanje meni trebalo poslužiti kao trening. Dan mi je presmiješno počeo, bili smo u apartmanu, ja sam kuhao ručao, rezao luk, radio paštu sa salsom. Došli smo na natjecanje, vidio sam da su uvjeti dobri, dobro sam se osjećao i imao sam osjećao da bih mogao dobro skočiti. Ali nisam mislio da bi to moglo biti više od 8,10 metara. A ja sam skočio 8,35 metara. Ajme, koji vrtuljak emocija, zovem sve žive, a ne mogu ništa reći, samo plačem.

A taj je skok stigao kao najveća nagrada za sve što je prošao u svojoj karijeri. U njegovom pohodu na daljine nisu ga zaustavile niti brojne ozljede, među kojima su najteže bile ozljede oba kuka zbog kojih je bio podvrgnut dvjema operacijama.

– Atletika, pogotovo tehničke discipline, dosta su specifične, to je sve fizika, ako pogodiš kut, ako pogodiš trenutak, to te može daleko odvesti. Ja sam već prošle godine puno vrijedio, u dvama navratima skočio sam 8,09 metara s vjetrom u prsa, a neki među period obilježila je nova ozljeda, pukao mi je bio kvadriceps i bio sam prisiljen na novih šest tjedana pauze. Prije i poslije ozljede bio na visokoj razini pa mislim da sam već prošle sezone mogao skočiti dalje od tih 8,09 metara, ali neka viša sila je rekla da se malo strpim. Već sam 5.000 puta rekao da ću odustati, da ne mogu više i da nemam snage, a onda je u jednom kratkom trenutku 15 godina mojeg rada došlo na naplatu. Ustrajnost je odgovor na sve – zaključio je Pravdica.