RIJEKA Ema Sgardelli drugu je godinu zaredom viceprvakinja Europe! Karatistica Championa osvojila je srebrno odličje u konkurenciji mlađih seniorki do 50 kilograma na Europskom prvenstvu za kadete, juniore i mlađe seniore, što je jučer završilo u ciparskoj Larnaci, nakon što je u finalu poražena od Francuskinje Assme Charif 2:4.

– Moram priznati da sam malo razočarana što nisam osvojila zlato, kumovale su malo tome i sudačke odluke i tri poena koja su neopravdano dodijelili Francuskinji odmah na otvaranju meča, ali moram biti zadovoljna jer sam opet viceprvakinja Europe – započela je Ema Sgardelli, 18-godišnja Riječanka, koja je prošle godine u svojoj prvoj mlađeseniorskoj sezoni osvojila europsko srebro i svjetsku broncu. U Larnaci je imala samo jedan cilj, kolekciju odličja s velikih natjecanja upotpuniti zlatom.

Kvaliteta

– Lako je sada nakon meča bilo što komentirati, tek kada smo pogledali snimku vidjeli smo da su Francuskinji dodijelili tri boda, iako sam samo nogama dirala pod, za što se dodijeljuje jedan bod. Svima je žao što to nisu uočili za vrijeme meča i uložili prigovor, ali bilo je kasno. Imala sam dosta vremena za izjednačiti, ali to očito nije bio moj dan. Teško je kada natjecanje završite porazom pa uopće nisam svjesna težine medalje koju sam osvojila i činjenice da sam još jednom postala viceprvakinja Europe. Jako malo cura uopće dvije godine zaredom uđe u finale. Mislim da stvarno mogu biti zadovoljna što sam u roku od osam mjeseci na tri velika natjecanja bila u dvama finalima. S 18 godina je to jako velik uspjeh. Pokazala sam kvalitetu i što mogu, imam još prostora za napredak. Što je, tu je, idemo dalje. Iduće se godine nadam zlatu, mislim da bi bilo vrijeme – nastavila je Ema Sgardelli, koja je opravdala ulogu jedne od najvećih hrvatskih uzdanica u Larnaci.

– Prvi put sam vidjela Charif, dvije godine je starija od mene, a prije se natjecala u kategoriji do 61 kilograma, što je malo čudno jer je tu ipak 11 kilograma razlike, što nikako nije malo. Odlična je borkinja, do finala je bila stvarno dominantna i pobjeđivala je s velikom razlikom. U finalu nije bila toliko dobra, ali je pobijedila, s razlogom je došla do finala i prvog mjesta. Bih li nešto mijenjala u finalu? Ne bih, stvarno sam se borila, dala sam sve od sebe, za razliku od prošle godine kada sam imala veliku tremu pa je stres učinio svoje. Ovoga puta sam stvarno uživala u meču, držala sam se taktike koju smo dogovorili i napravila sam sve što je trenerica Ivana Bebek Bašić tražila od mene. Poslije finala mi je rekla da sam ja za nju uvijek zlatna, da je jako ponosna na mene te da bih ja trebala biti ponosna na sebe jer sam još jednom ostvarila ogroman uspjeh i dokazala svoju kvalitetu.

Pomicanje granica

Na putu do finala ostvarila je tri pobjede. Natjecanje je otvorila u drugom kolu pobjedom protiv Azerbajdžanke Khumar Alibayakove (4:0), u četvrtfinalu je bila uspješnija od Slovakinje Lucije Mrazove (7:1), a u polufinalu je svladala Španjolku Sofiju Verdes Lindez (5:1).

– Ovo je prvenstvo, sve u svemu, bilo dosta naporno. Ne toliko fizički, koliko psihički. Uoči finala sam imala tri naporna meča, pogotovo polufinale, koje je bio moja najteža borba na ovome prvenstvu. Španjolka je odlična borkinja, jako čvrsta, ima sve što je potrebno za ovu kategoriju – nastavila je Ema Sgardelli, koja će još jedno odličje posvetiti svima onima koji su joj najveća podrška na putu do uspjeha.

– Prije svega, ova medalja je za moje trenere u klubu i moje roditelje, koji su uvijek tu za mene. Tu su i kolege iz kluba, kao i moj kondicijski trener Fedor Kulušić. Koliko je to moja medalja, toliko je i od svakog od njih, sa mnom su na svakom treningu, prate me, trude se da budem što bolja i pomičem svoje granice.