RIJEKA  Ksenija Vizintin prije nešto više od sedam mjeseci izabrana je za predsjednicu Atletskoga kluba Kvarner jednoglasnom odlukom skupštinara na izvanrednoj izbornoj skupštini kluba. Direktorica komercijalnog sektora Građevinskog poduzeća Mikić d.o.o. i članica Akademije trčanja Kvarnera, koja je na funkciji predsjednice naslijedila Luciana Sušnja, još uvijek zbraja dojmove o novoj ulozi u kojoj se našla.

– Dugo sam u Kvarneru kao članica kluba pa sam otprilike poznavala njegovu organizacijsku strukturu. Naravno da je u početku bilo malo »gužvovito«, ali smo uspjeli uhvatiti ritam. U rujnu prošle godine uspješno smo proveli upise novih članova, nakon toga je počela natjecateljska sezona, nekako smo se posložili i mi i treneri, tako da zasad sve odlično funkcionira i jako sam zadovoljna jer je sve posloženo – započela je Ksenija Vizintin. – Uloga predsjednice je dodatna obaveza, znala sam da neće biti lako i da će mi oduzimati dosta vremena, jer, budimo realni, Kvarner je klub s 13 zaposlenih i ima više od 700 aktivnih članova. Da, ima tu dosta posla, ali, nakon početnih muka, nekako smo se uspjeli uskladiti. Energija je dobra, sport je jedna lijepa priča koja, za razliku od menadžmenta, koji je moj primaran posao, ima svoj pozitivan dio, a to su djeca i mladi ljudi koji se trude. Mislim da sam zato i prihvatila ovu funkciju. Lijepo je biti dio ovoga kluba.

Struka

Ulogu predsjednice prihvatili ste dok je Kvarner tresla nezamapćena kriza upravljanja. Kako je došlo do vašeg angažmana i jeste li se možda premišljali?

– Sasvim slučajno, u razgovorima za vrijeme treninga, praktički na stazi, s obzirom na to da situacija u klubu nije bila dobra. Prihvatila sam jer smatram da je to lijepa priča za koju sam htjela da se nastavi, volim sport i smatrala sam da to mogu odraditi na zadovoljstvo svih koji teže da ovaj klub ostane ono što je bio. Bilo je tu i malo premišljanja, ali kad skočiš, nema povratka, već jednostavno moraš proplivati. Volim trčati, ali o sportu nisam znala puno, kao niti o vođenju kluba. Ali, kako kao menadžer već godinama vodim velike sustave, brzo sam uhvatila ritam. Mislim da različite struke moraju biti zastupljene u klubovima, prije svega, naravno, sportaši koji će voditi glavnu riječ, ali i ekonomisti, pravnici, financijeri. Kao što je slučaj i u svakoj tvrtki. Jer naš klub je zapravo tvrtka, 13 zaposlenih nije malo. Sve smo odradili najbolje što smo mogli, naravno da kada radiš, onda i griješiš. Grešaka je bilo, ali one nisu bile velike. Imala sam tu sreću što sam pokraj sebe imala ljude koji znaju svoj posao.

Olakotna okolnost bila je činjenica što ste preuzeli posložen klub te u današnje vrijeme jedan od rijetkih čiji je račun u plusu?

– Točno, klub je bio posložen. Situacija na računu bila je stabilna, međutim, imamo nekakvih naslijeđenih obaveza koji su nam i dalje potencijalna opasnost. Mi smo s naše strane radili sve da broj naših članova ostane onakav kakav je i bio. Prijelazno razdoblje nosi svoje, ali mislim da smo ga uspješno prošli i da klub funkcionira na najbolji mogući način. Što se tiče prihoda kluba, skoro smo pa samoodrživi, sve funkcionira besprijekorno. Naravno, moramo spomenuti i pomoć koju dobivamo od RSS-a, odnosno Grada te HAS-a i HOO-a.

Natjecatelji

Vaš i mandat novoformirane uprave na snazi je do 24. studenoga 2025. godine. Koje ciljeve ste si zadali za to vremensko razdoblje?

– Naš cilj je uključiti što veći broj djece u rad kluba, kao najveći klub u ovome gradu, s resursima poput našeg stadiona i dvorane, imamo obvezu zajednici vratiti na način da što više djece angažiramo da budu članovi našega kluba i što bliže sportu. Atletika je bazični sport te uz gimnastiku i plivanje jedini može regrutirati malu djecu u svoje redove i naučiti ih da vole sport. Mislim da je to izrazito bitno. Ovdje su djeca na zraku, imaju prvi doticaj s trenerima, uspjehom i neuspjehom i mislim da je to jako važno za zdrav razvoj djece. S druge strane, imamo jako velik broj natjecatelja, koji su prošle godine osvojili više od sto odličja, smatram da ih moramo što više stimulirati da ostanu što duže u klubu. Imamo jako puno juniora i kadeta, kao i svi klubovi imamo problem sa seniorskim pogonom koji nam se osipa, te mislim da sva financijska sredstva koja dođu u klub moramo usmjeriti upravo u njih. Natjecateljski pogon je srce ovog kluba, zbog njega imamo organizirane sve ostale programe i on mora imati najbolji tretman u ovome klubu. Tu su onda i treneri, koji moraju biti educirani da bismo bili zdravi sportski klub. Ima tu još posla, mislim da smo na dobrom putu, ali za sve treba vremena. Težimo sport što više približiti svima, ali to ne ide preko noći. Klubovi nemaju velika sredstva za marketing, pokušavamo se približiti ljudima putem društvenim mreža, Božićnog mitinga… I u rujnu smo imali velik interes za upise, ali nismo mogli sve primiti jer imamo ograničen broj trenera. U tom smislu isto radimo i pokušavamo dovesti nove mlade ljude koji će još više ljudi privući u ovaj klub. Treneri su se prihvatili posla i organizacije.

A kada su rezultati u pitanju?

– To je nešto čime se bavi struka. Ti ciljevi su ostvarivi samo ako se bavimo natjecateljima i ako imaju podršku kluba koja je neophodna da bi mogli imati treninge, pripreme i opremu. Ne bih voljela nikoga posebno izdvajati, ali tu su uvijek Sara Kolak, Laura Štefanac, Veronika Šokota, Nicole Milić, Elena Ban i Roko Prpić, kao i svi naši atletičari koji su dobili nagrade Grada i Županije za prošlogodišnja rezultatska ostvarenja. Svi su nam jako važni.