RIJEKA – »Teško je riječima opisati kako se sada osjećam. Kao dijete koje je počelo plivati zbog problema sa srcem, nikada se nisam nadao da ću možda jednoga dana predstavljati svoju domovinu na velikim natjecanjima, osvajati državne medalje u svim kategorijama, kao i mnoge druge nagrade, no to se dogodilo i na tome sam zaista zahvalan.

Proveo sam 12 godina na istom bazenu, u istom klubu i s ljudima koji su mi, uz moje roditelje, pomagali da budem najbolja i najbrža verzija sebe. Bilo je tu uspona i padova, ali uvijek sam imao veliku potporu ljudi koje sam sretao na tom predivnom putovanju. Ovo nije zbogom, nego doviđenja«, napisao je Antonio Rajković, plivač Primorja, na društvenim mrežama uoči odlaska na studij u Kopenhagen, koji će idućih nekoliko godina biti njegov novi dom.

– Poslije prvenstva Hrvatske ponijele su me emocije. Znam što je klub sve napravio za mene, koliko sam toga prošao u karijeri. Nije bilo lako prihvatiti činjenicu da odlazim iz Rijeke, sjetio sam se svih lijepih trenutaka i trenera s kojima sam radio. I svi su bili jako dobri prema meni. Najveće zahvale, naravno, idu mojim roditeljima, bez kojih bi sve ovo bilo neizvedivo. Ipak su oni ti koji su se dosta žrtvovali i ustajali u pet ujutro da bi me vozili na trening – rekao je Antonio Rajković, koji će u Kopenhagenu studirati arhitektonsku tehnologiju.

Zlatni oproštaj

– To je jedna vrsta arhitekture, novi smjer u svijetu. Kao dijete sam planirao ići u Ameriku i tamo studirati i plivati, ali ozljede su učinile svoje i morao sam naći novo rješenje. I mislim da je na kraju sve dobro ispalo, Danska je bliže pa je lakše doći kući kada se zaželiš obitelji i prijatelja, a i jedna je od najboljih europskih zemalja kada je plivanje u pitanju – nastavio je plivač Primorja, koji još nije našao klub u kojem će trenirati. Ono što zna je da će za svoje Primorje plivati na zimskom državnom prvenstvu.

– Kao što sam i napisao, ovo nije zbogom, nego doviđenja. Primorje je i dalje moj klub i na zimskom državnom prvenstvu plivat ću u njegovoj kapici, u to nema sumnje. Još uvijek nisam u potrazi za klubom u Kopenhagenu, prvo ću se malo uhodati i upoznati grad, a onda krenuti u potragu. Neka sve ide svojim tijekom – nastavio je Antonio Rajković, koji je na nedavno održanom prvenstvu Hrvatske za dobne kategorije u Zagrebu osvojio seniorsko i mlađeseniorsko zlato na 100 prsno (1:05.13) te mlađeseniorsko srebro (30.54) na 50 prsno.

– Taj je uspjeh bio iznad svih očekivanja jer nisam bio toliko u treningu. Za vrijeme koronavirusa radio sam na suhom i održavao formu u dogovoru s trenerom, ali bilo je tu puno obaveza, škola, pa matura i upis na fakultet. A na kraju je ispalo da sam dobro plivao i zbog toga sam jako sretan.

Antonio Rajković u svojoj je karijeri osvojio oko 350 odličja, iza njega su dva nastupa na Europskom juniorskom prvenstvu, ali i ozbiljna ozljeda ramena koju je nakon duge muke uspješno sanirao.

Mićina podrška

– Kad pogledam unatrag, stvarno mogu biti zadovoljan. Sa 16 godina postao sam seniorski prvak Hrvatske, što mislim da je uspjeh kojim se rijetki mogu pohvaliti. Kao dječak sam sanjao o reprezentaciji, a onda mi se i ta želja ispunila. Mislim da sam ostavio velik trag u plivanju prsnim stilom, uz mog prijatelja Nikolu Obrovca. Ove godine sam prvi put nakon dvije godine i borbe s ozljedama nastupio na državnom prvenstvu. Odlično sam plivao na ekipnom prvenstvu Hrvatske, bilo je dobro i sada u Zagrebu, a vjerujem da ću tako i nastaviti – kaže Rajković, koji veliku podršku ima u treneru Milošu Miloševiću s kojim surađuje posljednje dvije godine.

– Mićo je trener s kojim sam najviše napredovao u karijeri. On nije samo moj trener, nego i prijatelj, stalno smo u kontaktu, odlično surađujemo i vjerujem da će tako biti i dalje. U punom smo treningu isplivali najbolja vremena kada smo se pripremali za europsko prvenstvo i onda se dogodila ozljeda ramena, ali Mićo nikada nije odustao od mene. Čak me poslije treninga vozio u školu. Nije samo odličan trener, već i velik čovjek – zaključio je Antonio Rajković.