Gabrijel Katalinić Braco zavolio je jedrenje u svojoj najranijoj mladosti. Običavao je kazati »mene je otac još na rukah nosil va klub«, dok je Galeb još bio u uvali Martinšćica. Počeo je jedriti kao dječak u klasi omladinac, nastavio u kadetu te u šljuki u kojoj je pobijedio na Riječkoj regati te osvajao medalje na državnim prvenstvima. Regatno jedrenje završio je u letećem Holandezu.

Godine 1976. počeo je raditi kao prvi profesionalni trener u Galebu. Prenosio je svoje iskustvo i jedriličarsko znanje, stvarao nove generacije jedriličara i budućih pobjednika. Njegovo znanje i predanost odveli su ga i na svjetsku scenu, gdje je bio trener hrvatske reprezentacije na brojnim europskim i svjetskim prvenstvima. Vrhunac trenerske karijere odlazak je na Olimpijske igre u Moskvu 1980. godine, kao trener reprezentacije. Sve te godine prešao je tisuće kilometara s klupskim kombijem diljem Europe. I to u pravilu nakon dana provedenih u gumenjaku na moru, kad regata završi, kad su svi već poprilično umorni, a on, naš Bambi, sjedne za volan i odradi još jednu noćnu vožnju od nekoliko stotina kilometara. A kako drugačije nego sa smiješkom na licu…

Godine 1986. prekinuo je trenersku karijeru te s bratom Davorom krenuo graditi drvene barke, uglavnom jedrilice. Prava remek-djela! Vještinu i znanje gradnje drvenih brodova naslijedio je od oca po kojemu je i dobio ime.

Od 1990. do 1993. godine bio je član posade regatnog krstaša »Galeb Mandrake«, u to doba jedan od najbržih brodova na ovim prostorima. S »Mandrakeom« je ostvario mnogobrojne pobjede na domaćoj i međunarodnoj jedriličarskoj sceni. Dvije godine uzastopno, 1990. i 1991., »Mandrakeova« posada na Barcolani osvojila je peto mjesto u ukupnom poretku, a 1991. godine je i pobijedila u svojoj grupi.

Braco kao član posade osvio je prvo mjesto na regati Coppa Kermesse, pozivnoj regati pobjednika Barcolane po grupama. To je bio ujedno i prvi sportski trofej hrvatskog sporta od stjecanja nezavisnosti Republike Hrvatske. Za vrijeme održavanja regata Barcolana i Coppa Kermesse na bokovima krstaša »Galeb Mandrake« bio je istaknut natpis s antiratnom porukom »Stop the war in Croatia«.

Na regati Fiumanka 2010. godine, nakon osvojenog 10. mjesta u ukupnom plasmanu na jedrilici Fiumanka 33, što je odličan rezultat za tako mali brod, svi su bili dobro raspoloženi i onda odjednom grom iz vedrog neba…Kaže Bambi: »Nemoj mi ča zamerit, ali ovo mi je bila zadnja regata!« Gledamo, ne vjerujemo, mislimo da se šali…. Pitamo: »Kako to misliš? Šališ se?« Kaže: »Ne… prestar sam i želim se više posvetit Kristini i djeci, a i treba znat kad je mera…«

Nižu se slike, sjećanja i uspomene od Mošćeničke Drage, preko Cresa, Ilovika, Kornata, Venecije, Rovinja, đira oko Italije na jedra… Naša enciklopedija, naša kostrenska legenda! Bio je voljen i omiljen od svih, od Splita, Zadra, Pule, Portoroža do Kopra, gdje god bi se pojavio. Njegove zlatne ruke, dobrota i veliko toplo srce pamtit će se i živjet će u našim mislima, uspomenama i pričama u Žurkovu, Kostreni i cijelom nam Kvarneru.

Dragi Braco, počivaj u miru i neka ti je mirno more!