RIJEKA Ratko Rudić je godinama, zapravo gotovo pa pola stoljeća, najveći sinonim u svijetu za uspjeh, za osvajanje medalja na najvećim natjecanjima, i to onih najsjajnijih. Njegova niska uspjeha duža od »Rata i mira« s nekoliko vaterpolskih reprezentacija, počevši od 1984. godine i olimpijskog zlata koje je osvojio s reprezentacijom Jugoslavije, kao kasnije i s reprezentacijama Italije i Hrvatske s kojom je harao svijetom vaterpola i slavio naslove u bazenima diljem svijeta, nešto je neviđeno. Časni šjor svjetskog sporta, rođen 1948. godine, bez dvojbe je najuspješniji svjetski trener, za nizanje i opisivanje njegovih velikih uspjeha moglo bi se izdati posebno novinsko izdanje. Pritom je dosta napomenuti da je Rudić jedini vaterpolski trener koji je osvojio četiri olimpijska zlata i jedini koji je četiri puta zaredom osvajao medalju na Olimpijskim igrama, od čega tri zlata zaredom, dva puta s Jugoslavijom 1984. i 1988. godine te s Italijom 1992. godine, nakon čega je, danas stručni savjetnik Hrvatskog vaterpolo saveza, s Hrvatskom osvojio broncu na Igrama 1996. te zlato 2012. godine. Uz to je tri puta do svjetskog trona vodio tri različite reprezentacije, Jugoslaviju 1986. godine, Italiju 1994. godine te Hrvatsku 2007. godine, a tri puta bio je i europski prvak s trima različitim reprezentacijama, od čega dvaput s Italijom 1993. i 1995. godine te s Hrvatskom 2010. godine.

– Bez obzira na posljednje dvije utakmice koje je Hrvatska odigrala na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj, mislim da je ovo početak stvaranja nove nacionalne momčadi – kaže Ratko Rudić, lice s naslovnice svake relevantnije edicije o sportskim uspjesima, nekada odličan igrač, a onda neponovljivi trener, koji je pritom u igračkoj i trenerskoj karijeri osvojio 64 trofeja, od čega 19 klupskih naslova i 45 medalja s reprezentacijom, uključujući čak 18 zlata. Na najcjenjenijim turnirima kao što su Olimpijske igre, svjetsko prvenstvo i europsko prvenstvo osvojio je čak 21 medalju, od čega deset zlata. Kao igrač i trener jedanaest je puta sudjelovao na Olimpijskim igrama, što je jedan od apsolutnih rekorda u povijesti hrvatskog sporta.

– Pokazali smo da imamo potencijal, ali i određeno neiskustvo koje nas je koštalo upravo u utakmicama za medalju. Pritom se pokazalo da novi igrači mogu napraviti jednu jaku reprezentaciju. Moraju se razvijati i individualno i kolektivno, a mislim da će se na tom planu određeni napredak vidjeti na Europskom prvenstvu u Splitu.

Snaga

Kontinuitet je nešto čemu teže svi imalo relevantniji sportaši, koji još dok slave uspjeh, već kuju planove kako ga ponoviti. Hrvatska vaterpolska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, istina, nije osvojila željeno odličje, ali je osvajanjem četvrtog mjesta ostala u svjetskom vrhu gdje se već godinama nalazi.

– Činjenica je da smo mi jedina reprezentacija koja je već devet puta zaredom u polufinalu svjetskoga prvenstva, a sedam puta zaredom smo osvojili medalju. Mislim da to dovoljno govori da se u HVS-u vodi računa o regeneraciji igračkoga kadra te o tome da se pripremaju igrači koji će biti zamjena za one koji polako odlaze. Mislim da je i sada tako. Imamo određeni broj mladih igrača koji će konkurirati za momčad, prema tome mi ćemo nastaviti i dalje s tim radom. Na dobrom smo putu, možda igrači trebaju proći određeno iskustvo velikog natjecanja da bi se na idućem natjecanju ostvario bolji rezultat.

I stručna politika govori o tome da HVS stabilno plovi zacrtanim rutama, konkretno od 2004. godine do danas reprezentacija je za kormilom imala samo dva izbornika, Ratka Rudića i Ivicu Tucka, rijetko je zabilježen ovakav kontinuitet u svijetu loptačkog sporta, a sve to protkano je brojnim uspjesima.

– Ta činjenica o samo dvojici hrvatskih izbornika u 18 godina pokazuje na neki način i snagu Saveza, orijentaciju. Znači, da bi izgradio momčad, treba ti određeno vrijeme, a osim toga, taj odnos izbornika i reprezentacije je dosta osjetljiv, on se gradi dugo vremena. Inače, kod nas u vaterpolu nema baš tolike mogućnosti izravnog utjecaja trenera za vrijeme utakmice, tako da se ta komunikacija trenera s igračima treba izgraditi kroz jedan određeni period. Prema tome, ovo je Savez koji je uspio izabrati izbornike koji su u stanju kreirati i ući u proces stvaranja reprezentacije, i naravno, stvaranja rezultata.

Pogled na sutra

Svjetsko prvenstvo je okončano dramatičnim raspletom u kojem je Španjolska na ruletu peteraca protiv Italije osvojila naslov svjetskoga prvaka, broncu je osvojila Grčka pobijedivši Hrvatsku.

– Poslije pandemije koronavirusa ovo je malo normalnije natjecanje i sve je regularnije što se tiče utakmica. Inače, mislim da nije dostignuta kvaliteta igre koja je postojala prije koronavirusa, ali mislim da smo već tu blizu. Trebat će nam jedna godina regularnog natjecanja i u klubovima i u reprezentaciji, kao i kontinuiranog rada igrača da bismo došli do one razine igre koju smo imali. Ali, s druge strane bih istaknuo da su u reprezentaciju došli mlađi igrači i da igra ide u smjeru brzine, snage. Primjerice, danas je iznimno važna kvaliteta šuta, budući da se određene ekipe povlače povremeno u zonsku obranu, šut je, naravno, važan i s igračem više. Poslije svega će se morati malo izanalizirati ukupna igra da bi se ostvarilo određene orijentire za daljnji rad.

I Ratko Rudić, najtrofejnije svjetsko trenersko ime, kao praktički svi iz vaterpolskog svijeta, tijekom Svjetskoga prvenstva u Mađarskoj nisu mogli izbjeći pogled na »sutra«, na Europsko prvenstvo u Splitu koje svakog dana djeluje kao da je sve više »pred vratima«.

– Gotovo sve reprezentacije sada će svojim igračima dati odmor, a onda će početi ozbiljne pripreme za Europsko prvenstvo. Na tom natjecanju očekujem još kvalitetniju igru. Uz to će Europsko prvenstvo na neki način biti pokazatelj igre jer je ovo prva olimpijska godina skraćenog ciklusa. Treba se pritom na neki način pripremati i za Olimpijske igre u Parizu. Valja istaknuti da se Europsko prvenstvo igra u Areni, u jako lijepom ambijentu za odigravanje utakmica. Mislim da ćemo imati zaista zanimljivo natjecanje i nadam se da će hrvatska reprezentacija biti uspješna. Igra se kod kuće, imat će podršku domaće publike, tako da očekujem da se pokaže u još boljem svjetlu.