Fešta

Na Podvežici organiziran doček za osvajačice zlatne i srebrne boćarske medalje na Svjetskim igrama neolimpijskih sportova

Zlatko Horvat

Dean Klarić, Nives Jelovica i Ria Vojković/S. DRECHSLER

Dean Klarić, Nives Jelovica i Ria Vojković/S. DRECHSLER

Ova medalja puno vrijedi, ipak imam 44 godine. Živim za sport i sportaš sam u duši. Meni nije problem trenirati tri, četiri sata da bih zaradila ovu medalju - kaže Nives Jelovica



RIJEKA Špalir u kojem su bile njezine kćeri, osmogodišnja Klara i petogodišnja Nika te suprug Davor, hrvatski U-15 i U-18 reprezentativci te sportski i boćarski djelatnici, dočekao je Nives Jelovicu na Podvežici po povratku iz američkog Birminghama, gdje je osvojila zlatnu medalju u preciznom izbijanju na Svjetskim igrama neolimpijskih sportova. Obiteljski zagrljaj bio je pun emocija. Uz Nives Jelovica, iz SAD-a su se vratili srebrna u brzinskom izbijanju Ria Vojković, koja sutra slavi 20. rođendan, te izbornik Dean Klarić. Potekao je šampanjac, razrezana je torta, a osvajačicama odličja uručeno je cvijeće na fešti, još jednoj od brojnih na Podvežici po osvajanju medalja. Klara i Nika jedva su dočekale mamu, koja je obogatila trofejnu rizicu.


– Jako je teška ova medalja… Prezadovoljna sam. Ispunila sam svoj cilj. Iskreno, kada sam na internetu vidjela kako izgleda, poželjela sam je osvojiti. Hvala Bogu, uspjela sam. Bilo je teško. Prvoga dana vidjeli smo da tereni nisu kao kod nas, već da su šljunčani, malo smo se pobunile. Izbornici, uključujući našeg Deana Klarića, odlučili su ih malo poboljšati i tereni su bili sve bolji. Bilo je vruće, temperatura od 36 do 38 stupnjeva Celzijevih, velika vlaga. Nismo imali ni prave suce, već su suci bili delegati – kaže Nives iza koje je više od četvrt desetljeća uz boćanje. Nekadašnja gimnastičarka, koja se okušala i u odbojci, 1997. godine došla je na trening kod Čede Vukelića, kojem je, kao i obitelji, posvetila ovo zlato.


Obitelj Jelovica, Ria Vojković i Dean Klarić na dočeku na Podvežici/S. DRECHSLER


Medalje i trofeji spremaju se u konobi, na police koje je napravio suprug Davor, također boćar. Klara i Nika također treniraju boćanje…




– Ova medalja puno vrijedi u mojim godinama, ipak imam 44 godine. Živim za sport i sportaš sam u duši. Meni nije problem trenirati tri, četiri sata da bih zaradila ovu medalju. Nije lako jer treba sve posložiti, obitelj, posao…


Ljubljana


Kada je mama na drugom kraju svijeta, od pomoći je Skype, ali Klara i Nika jedva su dočekale mamu.


– Čule smo se i vidjele preko Skypea, Vibera, bilo je plakanja, ali mama je došla natrag i sada su svi zadovoljni.


Europsko prvenstvo, koje se od 31. kolovoza do 4. rujna održava u Ljubljani, nova je prigoda za Nives, ali i mladu Riju Vojković, Komižanku koja studira u Iki i često trenira na Podvežici.


 Nives, Klara, Nika i Davor Jelovica/S. DRECHSLER


– Želja su što bolji rezultati. Spremat ćemo se kao i za SAD. Imat ćemo pripremne utakmice u Beogradu, pripreme u Vukovaru. Igra se šest disciplina. Cure su spremne, pridodat će nam se Carrolina Bajrić, Nikol Marelja-Bošnjak… Nadamo se novim uspjesima – zaključuje Nives.


Mlada Ria Vojković nakon Alžira dotrčala je do još jednog odličja.


– Prezadovoljna sam. Ovo mi je drugo srebro u dva tjedna, nakon srebra na Mediteranskim igrama. Pobijedila sam talijansku suparnicu u polufinalu i to je bila velika stvar. Sada se to ponovilo u SAD-u. Nije mi krivo što nije zlato. Mlada sam, bit će prilike, doći će. Ljubljana je prilika, ali morat ću se malo bolje pripremiti – kaže Ria Vojnović.


Između Mediteranskih igara i Svjetskih igara neolimpijskih sportova položila je posljednja dva ispita prve godine na studiju »Menadžment održivoga razvoja« Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu.


– Na to sam stvarno ponosna.


Pisanje povijesti


Uz obitelj Jelovica, hrvatske reprezentativke dočekali su Miljenko Butković, predsjednik Boćarskog saveza PGŽ-a, Vjekoslav Matetić, direktor hrvatskih boćarskih reprezentacija, trener i izbornik Čedo Vukelić, Renata Ševerdija, predsjednica Boćarskog saveza grada Rijeke, te glavna tajnica Katja Luketić i Roberta Dragičević iz Zajednice sportova PGŽ-a. Miljenko Butković čestitao je boćaricama i izborniku na novom uspjehu.


Izbornik Dean Klarić imao je razloga za zadovoljstvo. Hrvatska je u petnaestak dana, na dvama velikim natjecanjima, osvojila tri odličja.


– Cure su sve rekle na terenu. Nakon 28 sati u zrakoplovu na putu za Birmingham, uspjeli smo se aklimatizirati jer smo došli dva dana ranije. Uvjeti su bili teški, puno vlage, a tereni su se uspjeli pripremiti. Ria se za 20. rođendan nagradila srebrom. Ušla je slabo u natjecanje, baš kao i na Mediteranskim igrama, ali rasla je. Ostaje žal zbog poraza u finalu, ali za nju još ima vremena. Uz kvalitetan rad u našim krajevima, bit će još puno bolja. Dan kasnije smo – pisali povijest. Nives je također loše ušla u natjecanje. U četvrtftinalu je bilo sreće, Marokanka je pogodila balin, ali dosuđen joj je prijestup. Ušli smo u polufinale na mala vrata, a završili sa zlatom, nakon što je pogotkom balina izborila raspucavanje. Tada je pomoglo i malo mog iskustva, smirio sam je u jednoj kratkoj pauzi i rekao da puca kao na treningu… S najtežom boćom osvojila je svjetsku krunu. Kod cura mora postojati jedan psihološki pristup, na to me naučilo 12 godina rada s njima. Naučio sam neke stvari i drago mi je da sam to uspio primijeniti kada je bilo najpotrebnije – zaključuje Klarić.


Davor Jelovica: Samo neka Nives osvaja medalje…

– Nives neka osvaja medalje, a ja ću riješiti stolariju, ha, ha… – rekao je Davor Jelovica. – Ima toga, skupilo se kroz sve te godine. Ima više medalja i pehara nego u trgovini. Puno je odricanja iza svega. Prije 15 dana igrala je na turniru u Francuskoj, sada je nije bilo sedam dana. Ostaje turnir u Gapu, pripreme za Europsko prvenstvo u Vukovaru, pripremne utakmice… Svakog je vikenda nešto kroz ljeto, ne može spojiti dva tjedna za odmor. No, pogotovo nakon ovako velikog rezultata, sve se zaboravlja, osmijeh je na licu, srce je ponosno i nema briga. Cure? Naučene su da mame često nema. Ništa strašno, sve ide svojim tijekom. Obje su u školi boćanja, mama im je trenerica i valjda će nešto kvalitete i znanja prenijeti na njih.