Zoran Roje

Legenda s Kantride kritizira promjene u vaterpolu: “Ne razumijem ponavljanje neuspjelih eksperimenata”

Igor Duvnjak

Zoran Roje/Foto S. DRECHSLER

Zoran Roje/Foto S. DRECHSLER

Napravljene su analize na temelju kojih se zaključilo da smo skraćivanjem terena izgubili jedan od najljepših dijelova vaterpola, tranziciju i kontranapad, inače i jednu od naljepših epizoda svih sportova s loptom - kaže Roje



RIJEKA Vaterpolska inačica davne poruke Petra Preradovića da »stalna na tom svijetu samo mijena jest« svakako je nedavna odluka Svjetske organizacije vodenih sportova o promjenama pravila igre koja praktički stupaju odmah na snagu, a odnose se na Olimpijske igre, svjetska prvenstva, kvalifikacije za natjecanja, svjetske kupove…


Među brojnim promjenama su one o skraćivanju terena s 30 na 25 metara i smanjenju vremena za napad s 30 na 25 sekundi, skraćivanju vremena »drugog napada«, odnosno nakon obrane vratara, bloka ili odbijanja od okvira gola te povratka lopte u posjed momčadi koja napada, s 20 na 15 sekundi. Napad s igračem se s 20 skraćuje na 15 sekundi. Broj igrača u zapisniku će umjesto 13 biti 14, ekipa će također imati pravo napadati sa svih sedam igrača iz polja, novost je i mogućnost korištenja VAR tehnologije i to kada je riječ o provjeri gola, peterca, žestokog prekršaja, prijevremenog ulaska igrača u igru poslije isključenja ili presporog izlaska kada je isključen.


– Ne znam zbog čega se vraćamo na nešto što smo već probali prije šest, sedam godina – pita se riječki sportski uglednik Zoran Roje, vaterpolska legenda s Kantride, kapetan olimpijskih pobjednika, uspješni trener i hrvatski izbornik te sadašnji član Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza. – Mi smo, naime, takav sličan vaterpolo igrali na nekoliko međunarodnih juniorskih prvenstava i na još nekim manje značajnim turnirima. Napravljene su analize na temelju kojih se zaključilo da smo skraćivanjem terena izgubili jedan od najljepših dijelova vaterpola, tranziciju i kontranapad, inače i jednu od naljepših epizoda svih sportova s loptom. Htjelo se, naime, postići da vaterpolo bude življi s više plivanja i igre, a manje »fizike«, a to se s terenom od 25 metara nije dobilo. Naprotiv, jer ovo je premali teren da se može stvoriti neka pojedinačna kontra ili ona »šest na pet«, ona je tada u onakvom vaterpolu bila gotovo nestala. Analize su utvrdile da se promjenama pravila ništa nije dobilo i od svega se odustalo. Stoga ne znam zašto se sada to opet vraća, iskreno, ne razumijem. Pitam se odakle te ideje. I što je najgore, to uvijek donosi Svjetska federacija, a budimo objektivni, onaj najkvalitetniji vaterpolo se izvan Europe gotovo pa i ne igra. Europsko vaterpolsko natjecanje je jače od svjetskog. Stoga je čudno da se takva odluka donosi bez pristanka Europske federacije vodenih sportova, a naš je kontinent kolijevka ovog sporta – poručio je Roje.