Zoran Roje/Foto S. DRECHSLER
Napravljene su analize na temelju kojih se zaključilo da smo skraćivanjem terena izgubili jedan od najljepših dijelova vaterpola, tranziciju i kontranapad, inače i jednu od naljepših epizoda svih sportova s loptom - kaže Roje
povezane vijesti
- Zlatne kapice zajedno nakon četiri desetljeća. Okupljaju se olimpijski pobjednici iz Los Angelesa
- Kapetan olimpijskih pobjednika iz LA: “Srebro iz Pariza je čudo, radujmo se nastavku nevjerojatnog niza”
- Riječka vaterpolska legenda i dobitnik nagrade za životno djelo HOO-a: “Možemo se nadati guštanju novih uspjeha riječkog vaterpola”
RIJEKA Vaterpolska inačica davne poruke Petra Preradovića da »stalna na tom svijetu samo mijena jest« svakako je nedavna odluka Svjetske organizacije vodenih sportova o promjenama pravila igre koja praktički stupaju odmah na snagu, a odnose se na Olimpijske igre, svjetska prvenstva, kvalifikacije za natjecanja, svjetske kupove…
Među brojnim promjenama su one o skraćivanju terena s 30 na 25 metara i smanjenju vremena za napad s 30 na 25 sekundi, skraćivanju vremena »drugog napada«, odnosno nakon obrane vratara, bloka ili odbijanja od okvira gola te povratka lopte u posjed momčadi koja napada, s 20 na 15 sekundi. Napad s igračem se s 20 skraćuje na 15 sekundi. Broj igrača u zapisniku će umjesto 13 biti 14, ekipa će također imati pravo napadati sa svih sedam igrača iz polja, novost je i mogućnost korištenja VAR tehnologije i to kada je riječ o provjeri gola, peterca, žestokog prekršaja, prijevremenog ulaska igrača u igru poslije isključenja ili presporog izlaska kada je isključen.
– Ne znam zbog čega se vraćamo na nešto što smo već probali prije šest, sedam godina – pita se riječki sportski uglednik Zoran Roje, vaterpolska legenda s Kantride, kapetan olimpijskih pobjednika, uspješni trener i hrvatski izbornik te sadašnji član Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza. – Mi smo, naime, takav sličan vaterpolo igrali na nekoliko međunarodnih juniorskih prvenstava i na još nekim manje značajnim turnirima. Napravljene su analize na temelju kojih se zaključilo da smo skraćivanjem terena izgubili jedan od najljepših dijelova vaterpola, tranziciju i kontranapad, inače i jednu od naljepših epizoda svih sportova s loptom. Htjelo se, naime, postići da vaterpolo bude življi s više plivanja i igre, a manje »fizike«, a to se s terenom od 25 metara nije dobilo. Naprotiv, jer ovo je premali teren da se može stvoriti neka pojedinačna kontra ili ona »šest na pet«, ona je tada u onakvom vaterpolu bila gotovo nestala. Analize su utvrdile da se promjenama pravila ništa nije dobilo i od svega se odustalo. Stoga ne znam zašto se sada to opet vraća, iskreno, ne razumijem. Pitam se odakle te ideje. I što je najgore, to uvijek donosi Svjetska federacija, a budimo objektivni, onaj najkvalitetniji vaterpolo se izvan Europe gotovo pa i ne igra. Europsko vaterpolsko natjecanje je jače od svjetskog. Stoga je čudno da se takva odluka donosi bez pristanka Europske federacije vodenih sportova, a naš je kontinent kolijevka ovog sporta – poručio je Roje.