PARIZ – Kraljevički paratriatlonac Antonio Franko razočaran je ušao u cilj paratriatlonske utrke u Parizu, ali sedmo mjesto na njegovim drugim Paraolimpijskim igrama nije i ne smije biti smatrano lošim rezultatom. Istina, Franko je u Francusku otputovao s ciljem da nadmaši peto mjesto iz Tokija i osvoji svoju prvu paraolimpijsku medalju, ali ovog je puta najboljem hrvatskom paratriatloncu nedostajalo malo sreće.

Antonio Franko bio je sedmi u kategoriji PTS4 s vremenom 1:04.31 sati, dok je zlato osvojio nedodirljivi Francuz Alexis Hanquinquant s fantastičnih 58:01 minuta. Srebrni Carson Clough (SAD) je završio utrku s vremenom 1:00.47 sati, a brončani Nil Riudavets Victory (Španjolska) s 1:01.10 sati. Ispred Franka su redom parasportaši iz »velikih« zemalja, Francuske, Španjolske, Velike Britanije i SAD-a…

Poznata staza

Hrvatski paratriatlonac na sedmom je mjestu bio nakon plivačke dionice, a držao ga je i na završetku bicikliranja te trčanja. Zapravo, tijekom tri dionice nije bilo previše mijenjanja u poretku. Hanquinquant je dominirao od samog starta i čini se da je već plivanje odlučilo mnogo toga. Franko je inače najbolji u trčanju, ali koliko god se trudio, nije uspio nadoknaditi zaostatak iz plivačke dionice.

Utrka je održana na istoj lokaciji kao i nedavna olimpijska, sa startom i ciljem na mostu Pont Alexandre III. Plivalo se 750 metara, potom je uslijedilo 20 kilometara vožnje biciklom te pet kilometara trčanja.

– Nisam zadovoljan utrkom, još sam za vrijeme plivanja imao malo čudan osjećaj, potom sam se na biciklu mučio prva dva kruga. U prvom krugu mi je ispala i boca s vodom, zadnja dva kruga na biciklu bilo je malo bolje, u trčanju sam na svakoj stanici uzimao vodu, realno, do kraja je bilo teško bolje odraditi – sažeo je svoj nastup paratriatlonac iz Kraljevice kojem je do sada najveći uspjeh bronca na Svjetskom prvenstvu prošle godine u Španjolskoj.

Antonio, koji je rođen s aplazijom desne fibule i ligamenata desnog koljena, odnosno skraćenjem noge od šest centimetara, ima i dvije bronce s Europskoga prvenstva.

– Staza mi je bila dobro poznata, uvježbavali smo je, znao sam svaki zavoj napamet. Nažalost, dogodile su se neke sitnice koje utječu na utrku. Ovo natjecanje nije ni približno svima do sada. Na svakom zavoju je bila masa ljudi, užitak je bio natjecati se u takvom ambijentu – dodao je Franko.

Posljednjih se dana mnogo pričalo o kvaliteti vode rijeke Siene, ali Kraljevičanin je još jednom istaknuo da to nije utjecalo na njegov nastup.

Pravo lice

– Kada plivaš, nemaš pojma o tome, sve je bilo OK. Eventualno da je voda zagađena, ali to će se osjetiti kasnije.

Za Franka sada nema puno vremena jer mu u razmaku od mjesec i pol dana slijede Svjetsko te Europsko prvenstvo. Nova prilika da najbolji hrvatski paratriatlonac pokaže svoje pravo lice.

Što se pobjednika tiče, Hanquinquant je apsolutni vladar ove discipline, a ujedno i daleko najstariji. Posljednji poraz 38-godišnji paratriatlonac iz Normandije doživio je prije točno 1.844 dana. U kolovozu 2019. godine nije osvojio prvo mjesto na natjecanju u Tokiju koje je služilo kao generalna proba prije Igara, no tada je plivanje otkazano, pa je održan duatlon. Također, koliko je on značajan u francuskom sportu pokazalo je otvaranje Olimpijskih igara prije mjesec i pol dana kada je dobio čast biti jedan od nositelja baklje. Osim dva paraolimpijska zlata, Francuz ima i šest naslova svjetskoga prvaka te tri europske krune.

Frankova trenerica Kristina Skroče je istaknula da ovaj rezultat nije odraz njegovih sposobnosti.

– Ovo definitivno nije rezultat koji smo priželjkivali i za koji smo se pripremali. Ovaj rezultat nije odraz njegovih sposobnosti i natjecateljske razine, ali jednostavno nije išlo. Drugi su bili bolji. Analizirat ćemo ovu utrku. Staza je bila teška, ali to nam nije bio problem, veselili smo se tome. Bilo je teško nama, ali tako je bilo i drugima. Antonio je nekako najstabilniji u trčanju, ali kada od početka krene onako kako niste priželjkivali, onda je teško vratiti se u utrku – kazala je Skroče.

Prosidba nakon utrke

Talijanski paraolimpijac Alessandro Ossola postao je jedna od priča dana na Paraolimpijskim igrama u Parizu nakon što je zaprosio djevojku poslije utrke na stadionu Stade de France.

Ossola je u kvalifikacijama utrke na 100 metara u kategoriji T63 završio kao deveti, ostavši bez plasmana u finale. Nakon utrke je prišao tribinama i zaprosio svoju djevojku Arrianu Mandradoni.

– Ti si lud – kazala mu je djevojka, a potom uz ovacije cijelog stadiona rekla – »Da«.

– Stade de France je najbolje mjesto koje sam mogao izabrati, a Arianna je jedinstvena osoba, tako da sam bio stvarno sretan što ovo radim ovdje. Imati svoju obitelj na stadionu, vidjeti mamu kako plače od radosti i tatu kako blista od ponosa, bilo je nešto što me stvarno usrećilo. Nije samo sportaš taj koji postiže rezultate. Bitna je podrška djevojke, dečka, obitelji i tima – kazao je Ossola, koji je 2015. godine doživio nesreću na motociklu u kojoj je izgubio suprugu i ozlijedio lijevu nogu koja mu je nakon mjesec dana amputirana. Atletikom se počeo baviti 2019. godine, na Paraolimpijskim igrama u Tokiju je završio kao šesti (12.66).

Trudna Britanka osvojila broncu

Britanska paraolimpijka Jodie Grinham osvojila je brončanu medalju u streličarstvu u Parizu, i to u sedmom mjesecu trudnoće. Službeni kanal Paraolimpijskih igara pozdravio je njezin uspjeh i naglasio da je ona prva trudna sportašica na paraolimpijskom postolju ikad.

– Jako sam ponosna na sebe. Imala sam poteškoća i nije bilo lako. Ali sve dok smo beba i ja zdrave, znala sam da se možemo natjecati. Htjela sam pokazati da nisam ovdje samo da bih sudjelovala, već se i borila za medalju. Beba se nije prestala ritati. Kao da je govorila: Što se događa? Stvarno je bučno! Mama, što radiš?! – ispričala je Grinham.

Grinham je rođena s kratkom lijevom rukom, bez prstiju i samo pola palca na lijevoj ruci. Na putu do bronce dobila je tri meča, a jedini poraz pretrpjela je od Oznur Cure Girdi, koja je na kraju osvojila zlato.