ZLATNI DEČKI

Ivan Mauro, Viktor i Gabrijel su – riječki ponos! Primorje Erste Bank dočekalo svoje europske prvake

Igor Duvnjak

Uz svu posvećenost sportu, ovi momci redovno završavaju školovanje, žrtvuju se i oni i roditelji, kao i klub koji od njih puno očekuje - kaže Samir Barać, predsjednik Primorja EB



RIJEKA – Ljeto je ove godine na Kantridi u znaku svečanih dočeka. Tek su nedavno utihnule salve pljeska junaku s Olimpijskih igara, »srebrnjaku« iz Pariza Josipu Vrliću, a jučer su odjekivale nove, one upućene junacima iz Bugarske, velikim nadama Primorja Erste Bank i hrvatskog vaterpola, vrataru Ivanu Mauru Čubraniću, centru Viktoru Tončiniću i napadaču Gabrijelu Burburanu.


Trio primorjaških mladića se iz Burgosa vratio sa zlatnim medaljama na Europskom U-19 prvenstvu, njihov im je klub priredio feštu na kojoj su im za postignuti uspjeh čestitali treneri i funkcioneri Primorja EB, a bridjeli su dlanovi i onih najmlađih, dječaka iz tolikih uzrasnih kategorija s Kantride kojima su junaci iz Bugarske igrački idoli. Predsjednik Primorja EB Samir Barać zadovoljno je komentirao ovaj uspjeh.


Posvećen sportu


– Riječ je o trojici mladića koji su prve zaveslaje počeli u Primorju EB, a onda su od Škole vaterpola prošli i sve reprezentativne selekcije do juniora. Na našu sreću i veselje, sada su i kotačići kako klupskog, tako i reprezentativnog pogona. Ivan Mauro Čubranić, 2005. godište, već je bio na dijelu priprema reprezentacije za Olimpijske igre. S njim Hrvatska na vratima ima svijetlu budućnost, jasno da to puno znači i za naš klub. Tražili su ga već i mnogi klubovi, ali odlučio je ostati ovdje. Nevjerojatan je profesionalac, iznimno posvećen sportu, vrlo korektan, omiljen u momčadi. Inače, sve se uvijek osvaja s najboljim vratarima. To je dokazao i na ovom EP-u, sve čestitke za njegove bravure, velika stvar je biti tako mlad, a tako zreo – rekao je Barać.


Lucidnost




Ne zaostaju za njim ni Burburan i Tončinić.


– Tončinić i Burburan su već označeni kao talenti za A reprezentaciju. Burburan, 2006. godište, vrlo je lucidan, kreativac kakvih je sve manje, s osjećajem i za pucanje i za dodavanje te za prostor, rođeni je igrač. Napreduje velikim koracima, rad mu se isplaćuje i s ovom medaljom. U svakoj ekipi, uz vratara i ostale, centar je nezaobilazan faktor, Tončinić, 2007. godište, među dominantnima je u svom godištu, a stalno igra za starije i fizički hvata priključak. Svijetla je budućnost ne samo Primorja EB već i reprezentacije, na širem je spisku A selekcije. Igrama, posvećenosti radu i željom za napretkom iskočio je kao ogroman talent hrvatskog vaterpola. Uz svu posvećenost sportu, ovi momci redovno završavaju školovanje, žrtvuju se i oni i roditelji, kao i klub koji od njih puno očekuje. To su izvanredni momci, to što rade u klubu i reprezentaciji vrijedno je svakog poštovanja.