DOHA  Od drevnog i slavnog Dubrovnika preko Zageba do Dohe odjekuju pobjedničke arije hrvatskog vaterpola na najprestižnijim međunarodnim pozornicama, Hrvatska je poslije Europskog sada i u finalu Svjetskoga prvenstva. U ovom užurbanom ritmu života kojeg nimalo nije pošteđen ni vrhunski sport, Hrvatska je izborila mjesto u središtu pozornosti na radost brojnih navijačica i navijača momčadi izbornika Ivice Tucka. Momci koji su nakon EP-a tek nakratko izmijenili blagdanske čestitke s najbližima, da bi uskoro prionuli novim zahtjevnim pripremama s mislima o plasmanu na Olimpijske igre i, naravno, ulasku u najuži krug u kojem se dijele odličja, ostvarili su oba cilja. Prvo su plasmanom u četvrtfinale SP-a izborili Igre u Parizu, a onda su superiornom igrom protiv velikog rivala iz Srbije uplivali u elitno društvo četiri najbolje momčadi na Globusu. Bio je to uvod drame sa sretnim završekom s Francuskom, maratonske bitke u kojoj čak ni tri gola prednosti nisu bila dovoljna garancija za plasman u finale, odluka je pala tek u izvođenju peteraca. U ruletu koji je kidao živce, Tuckovi su izabranici pokazali mentalnu čvrstinu i mirnu ruku nepogrešivim izvođenjem peteraca, a Mate Anić, vratarski adut s klupe, obranio je peterac baš kada je trebalo i otvorio vrata današnjeg finala s azzurrima (15.30 sati). Hrvatski vaterpolisti sada žele staviti točku na i svoje lijepe priče, izvući i posljednje atome snage na kraju iscrpljujućeg turnira i iz Dohe se vratiti kao svjetski prvaci.

Hrvatski vaterpolo ima se čime ponositi, nastavlja se dugi niz finala na svjetskim prvenstvima započet još u Melbourneu 2007. godine, potom Kazanja 2015. i Budimpešte 2017. godine. Hrvatska danas igra svoj četvrti finale na SP-u.

– Nema više treninga, nema više posebnih videoanaliza, velikih sastanaka. Sve znate, a finale… Njega sada odlučuju glava i srce. Još jedan finale, drugi u mjesec dana, četvrti Hrvatske na svjetskim prvenstvima. Treće moje osobno i naravno da sam presretan. Čeka nas taj zadnji korak i moramo ga napraviti. Hoćemo li uspjeti, ne znam, ali moramo napraviti sve da osvojimo zlato. Možda nećemo uspjeti, nema jamstva, ali moramo dati sve od sebe da u tomu uspijemo – kaže izbornik Ivica Tucak, svjestan talijanskih vrlina, ali isto tako i momčadi s kojom je dojedrio do finala.

Respekt

– Italija, Španjolska i Hrvatska jedine su tri reprezentacije koje su nakon Igara u Tokiju 2021. godine non-stop negdje u polufinalu. Mi nismo bili u Fukuoki 2023. godine, pa ni Talijani, ali tu smo svi u vrhu. Talijani su strašna reprezentacija s dva, tri izvanserijska igrača, počevši od Francesca Di Fulvija. Ritam je ubitačan, plivanje uvijek na rubu incidenta, s pokušajem igre »produženog faula« gdje te maltretiraju. Ali, da ih možemo pobijediti, to je apsolutno jasno. Ne volim gatati i uvijek govorim, ono što je bilo jučer u sportu ne vrijedi za danas, za sutra, ali osobno se ne sjećam kad nas je Italija zadnji put pobijedila. Ne daj Bože da to bude baš sada. Oni su veliki suparnik, momčad koja zaslužuje svako poštovanje. Ja ih respektiram, ali vjerujem u svoje momke koji sjajno igraju. U glavi ćemo biti pravi.

Tucak i njegovi igrači su svakako koliko umorni, toliko i zadovoljni. Finale je najjači motiv da se zaboravi umor i načini posljednji korak prema tronu.

– Lijep je osjećaj kada si u finalu, ali moram priznati da smo sad i malo nestrpljivi. Jedva čekamo da počne utakmica. Uzbuđeni smo, vjerujem da možemo još dodatno podignuti razinu igre i odigrati dobru utakmicu. Naš cilj bio je stvaranje momčadskog duha, velike atmosfere i da možemo parirati najboljima – rekao je Luka Lončar. – Bili smo malo nesigurni nakon rezultata u Fukuoki, ali smo iz utakmice u utakmicu rasli i pokazali da se možemo nositi s najboljima. Finale je uvijek najzahtjevnija utakmica na turniru i vjerujem da će nam biti teško, ali momčadskom igrom, pomaganjem jedni drugima, vjerom u sebe, možemo parirati Talijanima.

Hrvatski igrači spremni su za današnji finale.

– Kad se probudiš ujutro s osiguranom medaljom, pogotovo neki od nas kojima je to prva takva medalja, osjećaj je krasan – zadovoljan je Franko Lazić. – Opet, nećemo se time zadovoljiti, želimo zlatnu medalju. Znamo da će biti teško s Talijanima. Oni uvijek čupaju, prelaze preko glave, agresivni su i pogotovo sad s novim pravilima pa onda i VAR-om. Treba paziti i ne nasjedati na provokacije. Treba biti smiren i odigrati svom snagom. Vjerujem da će biti dobro. Umora ima, ali ipak je to finale, sada se sve rezerve snage ostavljaju u bazenu. Odlučuju sitnice, neka kontra, promašeni peterac. Nadam se da će odlučiti na našu stranu.

Tradicija

I njihov prijatelj Marko Žuvela nada se da će se kući vratiti kao svjetski prvak.

– Nitko od nas ne želi izgubiti još jedan finale. U polufinalu je bilo teško fizički i psihički, ali znam da neće ništa lakše biti ni u finalu. U zadnjih nekoliko godina dosta smo sparirali s njima. Neće biti iznenađenja. Di Fulvio je glavni pokretač njihovih napada, kao i vratar Del Lungo. Zato Di Fulviju ne smijemo dati prostora za razigravanje njihove igre, napada. Njega treba što više eliminirati, kao što smo radili s Thomasom Vernouxom protiv Francuza ili Mandića protiv Srbije. Nadam se da ćemo to uspjeti i odnijeti zlato u Hrvatsku.

O reputaciji Italije u vaterpolskom svijetu nije potrebno trošiti previše riječi, njihov famozni Settebello desetljećima sudjeluje u diskusijama oko najsjajnijih odličja na najvećim natjecanjima, tu talijansku tradiciju nastavlja i ova generacija pod vodstvom slavnog Alessandra Campagne, sportaša koji se naosvajao medalja i u vodi i na klupi. Njegova ekipa je u polufinalu potopila Španjolsku, aktualnog europskog prvaka iz Zagreba. Pritom je slavnog Granadosa i društvo ograničila na samo šest golova, svjedočeći o snazi obrane, o bedemu na koji će jurišati poslovično već efikasna, raspucana hrvatska momčad.

– Ovo je veliki rezultat, igrati u finalu tri puta u posljednja četiri izdanja SP-a lijepa je stvar. Na pravi smo način proslavili to već u svlačionici, a onda se okrenuli pripremama za novu utakmicu jer je to ipak finale – poručio je Campagna. – Ovaj finale znači jako mnogo, kada se uloži toliko truda, zadovoljstvo je tim veće. Ovo je dugo putovanje koje oblikuje grupu. Uživajmo u današnjoj finalnoj utakmici, a onda ćemo misliti na Pariz. Borili smo se u svakoj utakmici i oznojili se za ovaj plasman. Dečki su bili izvanredni, jako koncentrirani i sve ono što smo rekli su i učinili.