RIJEKA  Prolaze godine, desetljeća čak, a pored nas živi i buja život u riječkoj sportskoj porodici u kojoj je djelovanje nekih više, a nekih manje zamjetno, nezamjetno čak. Među dugovječnima je Gimnastički klub Rijeka, koji živi i marljivo radi u miru i tišini, ne izlazeći često iz sjene pod svjetla reflektora iako ima itekako razloga za ponosno spominjanje svoje dugotrajne odanosti iskonskim sportskim vrijednostima pripadajući sportu u kojem su velika odricanja u samozatajnosti praktički svakodnevnica.

Šira sportska javnost ovog je vikenda u staroj, dobroj dvorani »Dinko Lukarić« na Kozali imala priliku uvjeriti se u sjaj i bogatsvo našeg gimnastičkog blaga na prigodnim sportskim priredbama koje je organizirao Gimnastički klub Rijeka, sve u sklopu proslave značajnog jubileja, obilježavanja pedeset godina postojanja kluba, obljetnice koja će još biti spominjana tijekom godine. Dekor na Kozali bio je dostojan proslave kako na samom terenu gdje je bilo kao u košnici, puno gimnastičarka i gimnastičara iz brojnih hrvatskih klubova, tako i na krcatim tribinama gdje su se okupile tolike znatiželjnice i znatiželjnici želeći iz blizine guštirati u brojnim serviranim gimnastičkim poslasticama. Šlag na ovu gimnastičku riječku tortu bio je dolazak zvučnih imena, Filipa Udea i Tina Srbića, međunarodnih asova, hrvatskih sportskih ponosa.

– Zadovoljno možemo ponoviti da se ove godine završava pedeseta obljetnica našeg kluba, osnovanog u studenome mjesecu. Planiramo tu slavljeničku godinu što dostojnije i svečanije obilježiti nizom događaja i aktivnosti. U to se uklapa i ovaj gimnastički vikend, riječ je o gimnastičkom kolu i već petom zaredom Morčić kupu. Tim smo priredbama htjeli također istaknuti ovu našu 50. obljetnicu – kaže zadovoljna predsjednica Rijeke Mirjana Jovičić. – Pozvali smo predstavnice i predstavnike brojnih hrvatskih klubova, koji su se masovno odazvali. I na ovu nedjeljnu priredbu odazvalo se oko 370 natjecateljica i natjecatelja iz cijele Hrvatske. Imamo tradiciju za ponos, 50 godina kluba u Rijeci, u gradu u kojem gimnastika postoji čak 120 godina. Prekrasna je to tradicija gimnastike, mislim da se rijetko koji sport u Rijeci može pohvaliti nečim takvim. Naravno da smo ponosni i zadovoljni ići tim tragom, a pravni smo i povijesni sljednici svih gimnastičkih organizacija i društava osnovanih prije osnivanja kluba 1973. godine.

Obećanja

Gimnastički klub Rijeka tradicionalno je poznat kao veliko okupljalište mladih, djeca u gradu kao da hrle na gimnastiku. Sve se odvija u više nego skromnim uvjetima stare dvorane uz Omladinsko igralište, uz razne teškoće klub u posljednje vrijeme ima i teškoća s kompletiranjem trenerskog kadra.

– Trenutno, nažalost, imamo samo tri trenera jer su nam neki otišli zbog njihovih osobnih situacija. Nema dvojbe da nam je ovo malo trenera, tražimo ih. Mlade asistente školujemo, želimo da ostanu u klubu. Ali opet je sve to nedovoljno, djece ima četiristotinjak. Jako ih je puno, ali znalo ih je prije biti i petstotinjak, čak i više. Kako se, naime, pojavila pandemija koronavirusa, tako se brojka nekako smanjila. Kada je riječ o uvjetima u kojima živimo i radimo, bolje je ne pitati nas jer je to dovoljno ilustrirati činjenicom da su uvjeti isti danas kao i prije 70 godina, otkad se u Rijeci gimnastika počela odvijati u onom drugom valu, sve se događa u ovom starom objektu.

«U nadi je spas«, rekli bi naši stari.

Mirjana Jovičić/Foto A. KRIŽANEC

 

Filip Ude i Tin Srbić

 

 

– Mi se nadamo da će se tu nešto pokrenuti, obećavaju nam. Stalno nam se nešto obećava, još od proslave četrdesete obljetnice, od 45. obljetnice, od naših raznih akademija koje se odvijaju u kozalskoj dvorani. Gradske vlasti stalno govore u stilu da će biti nešto novoga. No, usprskos svim tim poteškoćama, mi ne posustajemo. To je valjda zbog odlike gimnastike kao sporta. Zato i kažem da je dobro da se djeca bave sportom, a možda još bolje baš gimnastikom jer te ona tjera na upornost, na žilavost. Čovjek u raznim situacijama jednostavno ne odustaje, bori se i ide dalje.

Više nego dostojan obol velikom rođendanu Rijeke dala su dva hrvatska sportska ponosa, Filip Ude i Tin Srbić. Izazivaju neumitnu asocijaciju na legendarnog Miru Cerara u bivšoj državi koji je svojim gimnastičkim podvizima, u zemlji u kojoj sve počinje i završava loptom, učinio temom rasprava i pohvala. Isto tako su Ude i Srbić uspjesima na najvećim natjecanjima, na Olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, izvukli hrvatsku gimnastiku iz sjene i isturili je pod reflektore zanimanja najšire sportske javnosti. U Rijeci ih je dočekala ugodna atmosfera punog terena i nakrcanih tribina.

– Uvijek mi je drago vidjeti puno djece na jednom mjestu, volim što djeca treniraju, zabavljaju se i, naravno, to što se natječu. Sretan sam što se ovdje u Rijeci za natjecanje prijavilo toliko djece, njih četiristotinjak. Drago mi je što se toliki bave gimnastikom. Ona je uz atletiku i plivanje jedan od triju baznih sporta. Ne zato što se mi njome bavimo, ali gimnastika je najbolja odskočna daska za ostale sportove. Mislim da bi se svako dijete trebalo baviti gimnastikom od jedne do tri godine – rekao je Filip Ude, koji u bogatoj, sjajnoj karijeri, uz ostalo, za vježbe na konju s hvataljkama ima osvojene srebrne medalje na Olimpijskim igrama, Svjetskom i Europskom prvenstvu. U stalnim je sportskim izazovima.

– Sezona mi nije najuspješnije krenula, ali dobra je stvar što sam se uspio kvalificirati za Svjetsko prvenstvo krajem godine u Antwerpenu. To su ujedno i prve kvalifikacije za Pariz, za Olimpijske igre iduće godine. Dat ću sve od sebe da se pokušam približiti najboljima na Svjetskom prvenstvu i nadam se dobrom rezultatu.

Autogrami

On i prijatelj mu Tin Srbić i na Kozali su bili živi svjedoci koliku popularnost pobuđuju njihovi rezultati. Potpisivali su tolike autograme, stalno su zastajkivali s brojnim obožavateljicama i obožavateljima radi zajedničkog fotografiranja, vidjelo se koliko gledateljima znače ovako velike gimnastičke zvijezde.

– Gimnastika pobuđuje pozornost, došlo je stvarno puno djece, jako mi je drago zbog toga. Isto tako mi je drago što su uzbuđeni kada nas dvojicu vide te traže sliku ili autogram na tenisice, na majice. Ne znam samo kako će roditelji to prihvatiti. Drago mi je da smo gimnastiku digli na razinu da možemo biti životni uzor toj djeci kao što je Filip bio uzor meni, uzor mi je i dan-danas. Nadam se da će netko od ove djece, osim što sada u nama pronalazi uzore, naći i životnog uzora, da će ih sve ovo vući dalje da budu još bolji – kaže Tin Srbić, koji u blistavoj karijeri ima već osvojeno srebno odličje s Olimpijskih igara, kao i zlatnu i srebrnu medalju sa Svjetskog i dvije srebne medalje s Europskog prvenstva, kojima je nedavno dodao zlato u Turskoj. Kako bi slijedio svoga uzora Udea, trebalo je itekako mnogo truda, ali kada se nešto voli, ništa nije teško.

– Jasno da treba mnogo truda, ali nije to nikakvo odricanje, već bih rekao da je to jednostavno bila strast od samog početka, jedna ljubav. Jednostavno, trebalo je pritom jako puno rada te i malo sportske sreće da se dogode svi ti rezultati koji su se dogodili. Na kraju krajeva najbitnija i najljepša stvar u svemu tome su ove slike ovdje, da vidiš tu istinsku sreću u toj djeci što su nas imali priliku upoznati. Život teče dalje, kako stvari stoje, ovo mi je jedna od najuspješnijih sezona u mojoj karijeri. Imamo još uskoro naš domaći Svjetski kup u Osijeku. Nakon malog odmora idu pripreme za Svjetsko prvenstvo u Belgiji, to su i kvalifikacije za Olimpijske igre iduće godine u Parizu. Za to se pripremamo najviše, pojačavamo vježbe, dajemo sve od sebe. Osobno se nadam i vjerujem da na tom Svjetskom prvenstvu mogu hvatati finale, a nakon toga možemo pričati o nekakvom lovu na medalje, ali fokus je na ulasku u finale – poručio je Tin Srbić.