RIM  Hrvatska proslava u jednom od rimskih kafića trajala je do ranih jutarnjih sati nedjelje. Imalo se što i slaviti. Jedan od slavljenika bio je Filip Mihaljević, koji je u talijanskoj prijestolnici ostvario drugi najveći uspjeh u karijeri. Prije dvije godine na Europskom prvenstvu u Münchenu postao je prvak Staroga kontinenta u bacanju kugle sa, do prošle subote, drugim najdaljim hicem u povijesti europskih prvenstava (21,88), u subotu je u Rimu osvojio srebrno odličje hicem iz šeste serije od 21,20 metara.

– Kako sam? Malo je nered u glavi, emocije su još velike, ali dobro je. Slavilo se do dugo u noć, zbog svih naših obaveza tko zna kada ćemo opet – započeo je Filip Mihaljević, koji itekako ima razloga za zadovoljstvo. Na drugom europskom prvenstvu zaredom penjao se na pobjedničko postolje.

– Cilj je ostvaren, još jedna medalja je tu. I to srebrna. Stvarno sam prezadovoljan.

Prije dvije godine po povratku s Europskoga prvenstva Filip je izgubio svoje zlato, srećom, medalju je pronašao djelatnik Lufthanse u zračnoj luci u Münchenu. Ovoga puta zlato je na sigurnom.

– Ovaj je put neću izgubiti, ha, ha. Spremio sam je, nosim je sa sobom sto posto. Velika je, taman da popuni kolekciju – kaže Filip Mihaljević koji je bio u najužem krugu favorita za odličje, njegovih 21,71 metara iz Slovenske Bistrice sredinom svibnja treći je rezultat ove sezone u Europi. Znalo se da će mu jedan od najvećih konkurenata u obrani naslova biti ljubimac talijanske publike Leonardo Fabbri, koji je u Rim stigao s drugim rezultatom ove sezone na svijetu od 22,95 metara. Njegova je kugla do subotnjeg finala ove sezone čak pet puta letjela preko 22 metra, europsko zlato osvojio je hicem iz pete serije od 22,45 metara, najdaljim u povijesti prvenstava Staroga kontinenta.

Prevelika želja

– Fabbri baca fenomenalno, to je dokazao u finalu. Pod većim pritiskom i pred domaćom publikom pokazao je da je stvarno dobar. Ja sam zadovoljan svojim nastupom, da je bila drukčija tekma, vjerojatno se ne bih prerano bacio na glavu pa bi i hitac bio duži, ali stvarno sam zadovoljan kako je sve skupa prošlo. Još jedna medalja je tu, kad se dojmovi slegnu, mislim da će biti još vrijednija – kaže 29-godišnji Livnjak, koji je finale otvorio hicem od 21,10 metara i prvu seriju zaključio na vodećoj poziciji.

– Bio sam dosta miran i staložen, barem na početku. Nakon kvalifikacija smo vidjeli da za medalju neće trebati baciti predaleko, dobro sam se osjećao, zagrijavanje je bilo dobro. Prvi hitac je bio stvarno jako dobar, fantastično sam otvorio finale. Nakon toga sam tražio jedan daleki hitac, probao sam što ranije baciti daleko da možda malo stisnem Fabbrija i da se ne može vratiti. Ali onda sam se ja tehnički malo pokvario i nije išlo po planu.

Tada je eksplodirao Fabbri (22,12), Filip Mihaljević imao je srebro oko vrata koje više nije ispuštao. No, tražio je dalji hitac, ali jednostavno nije išlo. Nezadovoljstvo na njegovom licu sve je reklo. U petoj seriji njegova se kugla zaustavila na 21,14 metara, u posljednjem, šestom pokušaju natjecanje je zaključio s 21,20 metara.

Odricanja

– Nisam bio zadovoljan. Prvi hitac bio je stvarno dobar, nešto što ja uvijek tražim od sebe na otvaranju natjecanja, lagano, sigurno, a da je daljina dobra. Na ovako otvaranje znao bih dodati negdje blizu metra, osjećao sam da mogu, međutim, izgorio sam u toj prevelikoj želji. I onda se pokvarila tehnika.

Ostatak konkurencije pokušavao je uloviti najboljeg hrvatskog atletičara, najbliže je bio brončani Poljak Michal Haratyk sa svojim najboljim rezultatom sezone od 20,94 metra koji je bacio u prvoj seriji.

– Dečki su bili dobri, Haratyk, Stanek, Lincoln, Bertemes, svi su blizu. No, jedna stvar je bacati na mitinzima, a nešto potpuno drugo je doći na veliko natjecanje i baciti dobar rezultat. Pokušali su, trudili su se, međutim, natjecanje se malo rastegnulo, prekidalo se za svaki start, mislim da su prva tri hica trajala 50 minuta, a tijelo ne može ostati u stopostotnom adrenalinu cijelo vrijeme. Vodila se neka bitka, nije bilo puno uzbuđenja, ali bilo je zanimljivo. Publika je bila fantastična, stvarno su bili glasni, napravili su šou. Stadion je preogroman, ali bilo je sigurno više od 20.000 ljudi – kaže Filip Mihaljević, koji je europskim srebrom povećao kolekciju odličja s velikih natjecanja. Europski prvak iz Münchena 2022. godine osvojio je broncu na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Portlandu 2016. godine, jednako kao i na Europskom dvoranskom prvenstvu u Torunu 2021. godine. Nakon slabije dvoranske sezone u kojoj je ostao bez odličja na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu, naporan rad stigao je na naplatu.

– Bilo je uzbuđenja, bili su tu i leptirići u trbuhu, nisam osjećao neki preveliki pritisak, ali imao sam veliku želju za medaljom. Sretan sam što se nakon nekih razočaranja u karijeri sve ovako posložilo, ovaj osjećaj je neprocjenjiv. Sva odricanja stigla su na naplatu. Pet tjedana nisam bio kod kuće, 1. svibnja otišao sam na pripreme pa su došla natjecanja. Bilo je to pet tjedana bez supruge i djece, stvarno velika odricanja. Kada se ovako nešto dogodi i osvojiš medalju na velikom natjecanju, znaš da se to isplati, znaš zašto radiš i da ima smisla nastaviti – dodao je atletičar splitskog ASK-a, koji je europsko srebro posvetio supruzi Gabrijeli i sinovima.

– Ne mogu opisati koliku mi nesebičnu podršku daje supruga i koliko sve razumije, a nikad nije bila u vrhunskom sportu. Da je ona drukčija, ja se sto posto ne bih bavio atletikom. Njezina maksimalna podrška je neprocjenjiva, ne samo u ovih pet tjedana, nego i tijekom cijele godine. Ta podrška zaslužuje da ova medalja bude za nju, ali bez djece ništa ne ide, pa je zato ova medalja za njih troje. Djeca su prioritet, oni su moja inspiracija i snaga – zaključio je Filip Mihaljević.