RIJEKA Moj galebe, u sjećanju su uzdasi u pjesmi legendarnog Olivera Dragojevića, ali u ovom slučaju, spominjanje ove ptice, koja nas svakodnevno nadlijeće dok vječno gladna traži gdje će napuniti kljun, ne izaziva romantične, blage osjećaje kao dok slušamo stihove iz pjesme zlatnog splitskog glasa. U ovom slučaju ni traga nekoj lirici, reakcija je mnogo prozaičnija u običnog prosječnog Riječanina dok se pred njim odvija nova epizoda nesnimljene TV serije »Obnova Galeba«.

U toj epizodi gradonačelnik Marko Filipović, Ivan Šarar, pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu, s gradskim vijećnicima su u Kraljevici obišli taj Titov brod, a poruka javnosti je da će obnova tog budućeg broda muzeja stajati ni manje ni više nego 110 milijuna kuna. »Prosto neverovatno«, uzviknuo bi legendarni TV komentator nogometnih utakmica Vladanko Stojaković.

»Za te novce Rijeka bi mogla angažirati jedno pravo pojačanje za juriš na vrh hrvatskog nogometa i za zahtjevne europske utakmice«- komentirao bio netko iz vojske vjernih navijača Bijelih bez obzira na to koliko bio svjestan da je u toj bujici novca znatan udio onih iz državnog proračuna te iz EU fondova.

Mogli bi tako uglavnom redati reakcije na ovu novu »akciju« vodstva grada, čije je raspolaganje javnim novcem u ovom slučaju svakako razlog za sumnjičavo vrćenje glavom, a kod mnogih uzrok ljutnje jer nekoga stavlja na pijedestal, a nekoga, koji je ionako podređen, gura još dublje u podrum. Misli se naravno na vrhunski riječki sport, koji ionako živi kao neželjeno dijete, od kojega političari okreću glavu, ali je ipak tu, ne mogu ga se riješiti i da hoće. Živi i preživljava kao korov koji svako toliko netko čupa, ali on nekako ipak izraste do novog čupanja i ti tužni ciklusi se samo ponavljaju.

Riječki sportovi, izuzimajući HNK Rijeka, stenju u procjepu besparice, vrhunski predstavnici gradskog vaterpola, košarke, rukometa i odbojke nekako istina postoje, ali zbog nedostatka novca i samim time bez nekih rezultatskih ambicija stalno gube najistaknutija imena, tonući u sve veće sivilo. Iz takvog kuta još kao u ovom slučaju moraju svjedočiti kako se netko, konkretno političari koji vode naš grad, rasipaju javnim novcem, iživljavajući se u nekim zabavama, koje među mnogim našim sugrađanima ostavljaju ideološki eho.
Riječki sport od Grada Rijeke za te javne potrebe u sportu prima oko 10-12 milijuna kuna godišnje, a obnova ove »Kuće cvijeća na vodi« je samo deset puta skuplja. Nije to kraj priče, jer kada obnova bude završena jednog dana, a »Galeb« bude privezan negdje na Molo longu, trebat će nova suma novaca za zahtjevni »hladni pogon«.

Eh, što bi dali riječke sportašice i sportaši da ih u tretmanu vodeći politički riječki ljudi, koji kao da djeluju po već zaboravljenoj paroli »I poslije Tita Tito«, barem malo približe brodu jugoslavenskog predsjednika. Kako vidimo, za sada ništa od toga u ovom riječkom teatru apsurda u kojem Galeb, kao i ta prava ptica, grabi prave velike zalogaje, sportu ostaju mrvice, kao što isto tako, imamo problem financiranja vrtića. Sve ovo je riječka varijanta »orijentacije na mlade«, dobronamjerno navijamo za promjenu kursa dok je još vrijeme.