RIJEKA  Venezuelanac Orluis Alberto Aular (Caja Rural-Seguros RGA) ostvario je uspjeh karijere na CRO Raceu. Nakon pobjede u petoj etapi od Crikvenice do Ozlja, trećem mjestu u Labinu, ali i petog u Opatiji, pao je 200 metara prije završnog cilja u Zagrebu, ali na kraju je osvojio trofej s tri sekunde boljim vremenom od Norvežanina Alexandera Kristoffa. Tako je to na CRO Raceu, lani je Matej Mohorič bio bolji od Jonasa Vingegaarda za jednu sekundu…

– Sve je završilo super uspješno. Imali smo ono što uvijek priželjkujemo, spektakularnu utrku do samog kraja. Sve ekipe su se borile za etapne pobjede i ukupnu pobjedu. Posljednja etapa bila je zanimljiva, iako konfiguracijski nije bila takva. Zato taktički moraš biti pametan – kaže Vladimir Miholjević, direktor CRO Racea, oko kojeg je utrku radilo 250 ljudi.

Prekrasne slike Hrvatske otišle su u svijet. No, ovogodišnju utrku obilježili su i padovi. Pet kilometara prije cilja prve etape u Sinju pao je prvi favorit Matej Mohorič, što je Slovencu odnijelo priliku za obranu prošlogodišnje pobjede. U petoj etapi u Ozlju Amerikanac Maghus Sheffield, koji je tada nosio crvenu majicu vodećeg, pogriješio je i pao. S deset sekundi bonusa Aular je preuzeo ukupno vodstvo, da bi točno 200 prije cilja posljednje etape i on pao. No, možda je u svemu bilo neke kozmičke pravde jer je Australac Campbell Stewart bio brži u sprintu od Kristoffa, kojem su te četiri sekunde bonusa za prvo mjesto nedostajale za ukupnu pobjedu.

Rezultat karijere

– Padovi se događaju, ali Aular je dobro prošao. Ostvario je najveći rezultat u karijeri, ali zasigurno je očekivao u boljem stanju doći doma. To je sport, ne znaš kako su taj dan karte podijeljene. No, najveći kompliment dobio sam od vozača koji su čekali na proglašenje. Sami su prišli, čestitali i rekli da su uživali u super utrci i odličnoj organizaciji. U tom trenutku ti dečki su nabijeni emocijama i kada imaju poriv izraziti pozitivan sud, to znači da smo napravili odličan posao.

Matej Mohorič je, svjestan izgubljenog u Sinju, grizao do kraja, silno je želio ostvariti barem jednu etapnu pobjedu. Uspjelo mu je to na kaldrmi prema starom gradu Labinu.

– To je najbolje priznanje za ono što radiš. Najgore je kada pošalješ momčad na utrku kao »kažnjeničku ekspediciju«, jer momčad mora biti prisutna. Tada imaš anemičnu grupu ljudi, bez morala, koja ti ne može dati rezultat, jer rezultati u vrhunskom sportu dolaze samo kad su sve kockice na mjestu. Ili moraš imati pojedinca koji povuče tu grupu.

Vladimir Miholjević/Foto M. STIEHL/CRO RACE

Ono što je posebnost CRO Racea je što utrku organizira 250 ljudi iz hrvatskog biciklizma.

– To je proizvod »Made in Croatia«, na koji Hrvatska zaista može biti ponosna. Vjerujem da ćemo se svake godine sve više i više povezivati, građanstvo i djeca. To je i naš zadatak. Mi imamo pregršt ideja, ali mi se do posljednjeg trenutka moramo baviti egzistencijalnim pitanjima projekta pa ta kreativnost malo trpi jer moraš zadovoljiti osnove zašto je projekt nastao. To je tehnički vrhunska biciklistička utrka koja ostvaruje maksimalan medijski doseg i kroz koji se suptilno plasiraju motivi zbog kojih u Hrvatsku treba doći. Mislim da to dobro radimo od prvog dana. Jasno je da je drugi segment na kojem paralelno radimo sportski segment, želimo dovesti što višu razinu biciklista koji bi mogli dodatno povući interes medija i publike širom Europe i svijeta. Na kraju dolazimo do kreative u kojoj ćemo povezati hrvatske građane, stvoriti biciklista koji će dodatno motivirati ljude na praćenje ovog projekta i dođu na stazu.

Još ima puno onih koji se ljute kada upadnu u gužvu zbog zatvorene ceste, ali policija i organizatori učinili su puno da ta zatvaranja budu što kraća.

– Treba razvijati tu biciklističku kulturu i kulturu praćenja biciklističkih manifestacija. Mi zaista dajemo informacije o koridorima kretanja biciklista. Malo strpljenja ne škodi. Zbog neodgovornog ponašanja vozača dolazi do prometnih nesreća, zbog kojih promet stoji nekoliko sati zbog očevida. Ali kada su u pitanju sportska događanja, onda stiže protest za protestom.

Fran

Osim odlične organizacije, hrvatski biciklizam ostavio je i natjecateljski trag. Vladimirov sin Fran je pokušao bijeg u Opatiji nekoliko kilometara prije cilja, dok je u etapi od Crikvenice do Ozlja bio u bijegu punih 165 kilometara, petnaestak kilometara sam.

– Fran je u Opatiji bio vođen emocijama, dok je ovaj drugi bijeg imao smisla. Taktički, lokacijski i egzekucijski, sve je to imalo opravdan razlog. Bilo je realno nadati se. No, ekipe koje su kontrolirale utrku su to opravdale s konačnim rezultatom, jer Caja Rural i Uno-X su kontrolirali utrku. Nedostajalo je Franu malo sreće, ali ovakve akcije u budućnosti će mu donijeti rezultate. Malo je biciklista sposobno tako voziti.

S obzirom na to da je Miholjević »performance« menadžer u momčadi Bahrein Victorious te direktor utrke, teško je razdijeliti emocije kada je u pitanju sin.

– Moram reći da – uspijevam. U početku sam bio subjektivniji, nije to ni sada bez emocija, ali moj je zadatak uvijek biti realan, i kada sam u funkciji ekipe i kada sam u funkciji organizatora. Fran dobro odrasta u ekipi i dobro radi zadatke koji se od njega očekuju u ovoj fazi njegove karijere.

Miholjević i njegova ekipa već su se okrenuli olimpijskoj 2024. godini.

– Nama su dva osnovna cilja: još viša razina natjecatelja, veći broj »WorldTour« momčadi i kvaliteta unutar njih te podizanje kategorije. Želimo zadržati volumen distribucije po broju država koje prate utrku te povećati broj gledatelja. To se posredno radi dovođenjem najboljih biciklista. Utrka sama po sebi ima neizvjesnost do samog kraja. Ove godine imali smo i prihvatljive transfere, ali moramo ostati na toj razini.