RIJEKA  U danima uoči početka Olimpijskih igara, najvećeg sportskog događaja koji budi najveću želju za nastupom u sportskoj karijeri jednog sportaša, oni koji trenutačno nisu dio olimpijskog ciklusa rado se prisjete svojih nastupa.

Creski jedriličar Igor Marenić, koji živi u Zadru, jedan je od onih rijetkih čije će ime ostati upisano zlatnim slovima u olimpijsku povijest. Marenić je zajedno sa Šimom Fantelo prije pet godina na OI-u u Riju osvojio zlato u klasi 470.

– Sjetim se Rija i zlata, naravno. Društvene mreže mi znaju izbaciti neke detalje ili slike svake godine u vrijeme oko Igara. Koliko je teško osvojiti zlato u jedrenju na OI-u? Pa nama je trebalo 15 godina – kroz smijeh se prisjetio Igor Marenić.

– Kao i u svakom sportu bez kompletne posvećenosti, ogromne žrtve i rada ne može se ništa. Na Olimpijskim igrama sudjeluje dvadesetak posada koje su najbolje i koje sve žele biti na tom postolju. Mi smo bili tada među favoritima i nekako smo bili sigurni da možemo biti na postolju, a opet dok ne počne regata, dok ne ideš plov po plov, ne možeš biti siguran. Jedrenje nije sport na štopericu, gdje znaš da ako sve napraviš kako treba da je to, to. Kod jedrenja više stvari utječe na krajnji rezultat, ali da smo došli s puno samopouzdanja u Rio, to je sigurno – kazao je Igor Marenić.

Nova klasa

Nešto manje od godinu dana kasnije Fantela i Marenić su se razišli i krenuli svaki svojim putem u nove sportske izazove. Šime Fantela u Tokiju će jedriti u klasi 49-er s bratom Mihovilom, a Marenić je, nažalost, ostao na korak do Tokija. Naime, nakon rastanka s Fantelom, Marenić se odlučio posvetiti jedrenju u novoj pomalo ekstremnoj olimpijskoj klasi Nacra 17, što je mali katamaran koji kada razvije veliku brzinu pa gotovo lebdi iznad površine mora. U Nacri 17 Marenić ima za partnericu splitsku jedriličarku Mariju Anđelu de Micheli Vitturi, a oboje jedre pod zastavom zadarskog kluba Sv. Krševan.

– Marija Anđela i ja smo počeli zajedno jedriti prije dvije godine. Trebali smo se kvalificirati za Tokio, ali smo na kvalifikacijskoj regati u Lanzaroteu na Kanarskim otocima ostali drugi ispod crte. U Nacri 17 sam počeo jedriti još 2018. godine s drugom partnericom, ali nije išlo. Kad smo krenuli Marija Anđela i ja, zapravo je to bio dosta kasan ulazak u novu klasu kada je olimpijski ciklus u pitanju jer su posade s više staža u klasi pokazale više iskustva za plasman na Igre. No ideja je da ostanem u ovome i u sljedećem olimpijskom ciklusu – počeo je priču o novom izazovu jedriličar Igor Marenić.

Prelaz iz jedne klase u drugu nije bio jednostavan, posebno zato što su Fantela i Marenić dugo jedrili zajedno i iza njih je cijeli niz vrsnih rezultata prije Rija na svjetskim i europskim prvenstvima te Mediteranskim igrama.

Nedostaje vrhunsko regatavanje

– Između 470 i Nacre 17 razlika je ogromna. Nacra 17 su katamarani koji lebde iznad mora kad ubrzaju malo više, na tim svojim fojlovima se dignu iznad vodene površine tako da postižu velike brzine. To je jedina klasa u olimpijskom jedrenju u kojem je kaciga obavezan dio opreme jer je to dosta ekstremna disciplina, za razliku od ostalih – pojašnjava Marenić.

Posada Svetog Krševana je zasad jedina posada u Hrvatskoj u Nacri 17 i kako stvari stoje, ostat će jedina.

– Klasa je užasno skupa tako da čisto sumnjam da će se još netko ubrzo pojaviti. Ja sam dobio za početak potporu HJS-a i HOO-a koji su mi kupili brod jer bez toga sigurno ni ja ne bi mogao krenuti u to. Nekomu tko nije na toj razini potpore u HJS-u ili HOO-u bilo bi jako teško odlučiti se na to jer su i jedrilica i oprema jako skupi kao i većina »high performance« jedrilica, pa i 49er i 470. Sve na visokoj razini je dosta skupo – dodaje Marenić.

Iako više ne jedri u 470, to mu pomalo nedostaje, možda ne sama jedrilica koliko jedrenje u klasi.

– Nedostaje mi u smislu regatavanja na visokoj razini. Mi smo od 2009. punih sedam godina bili baš u vrhu i to mi nedostaje, to nadmetanje s najboljima. S druge strane u Nacri 17 je non stop jako puno učenja i napredovanja, a to je velik izazov i veselje – zaključio je Igor Marenić.