RIJEKA  Igra hrvatskih vaterpolista u četvrtfinalu Olimpijskih igara s Mađarskom trajala je (pre)kratko, kao plamen od slame, ugasila se već poslije prve četvrtine. Nakon toga su se suparnici nadavali golova, postigli su ih do kraja čak 15 za uvjerljiv ulazak u polufinale. Bez prave agresivnosti u obrani ispada da je Hrvatska brzo prokockala svoje šanse. O Mađarskoj dominaciji i hrvatskoj podređenosti, pogotovo u obrani, svjedoči i slavno riječko ime, Primorjaš Zoran Roje, kapetan olimpijskih pobjednika iz Los Angelesa 1984. godine, kasnije uz ostalo i uspješni trener Primorja EB te sportski direktor, kao i hrvatski izbornik.

– Vrlo je jasno, matematički čak. Taj Manhercz, nas je zavio u crno, zabio nam je čak sedam golova – konstatira Zoran Roje. – On je sigurno bio taj čovjek koji je odlučio utakmicu. S druge strane se razbranio vratar Nagy. Mađarski golman je jedna čudna ptica. Čovjek je koji zbilja može odigrati veliku utakmicu, ali i biti prosječan. Ali, ovog puta je on dao veliki doprinos, obranio je puno toga.

Uoči utakmice se pričalo o nužnosti čvrste hrvatske obrane, koja je, međutim, bila nebudna s golgeterima svjetskog kalibra među kojima je i bivši Primorjaš Denes Varga.

– Mislim da naša obrana nije bila kvalitetna. Pogotovo kada se vidi da smo primili 15 golova, to je jako puno za jedno jedno ovakvo četvrtfinale. Mislim da smo primili pet-šest golova iz igre. U napadu se naša igra svela na centre, koji su dominantni i stalno su nam nosili igrača više. No, malo je bilo onakvih golova kakve smo primili. Da smo zabili barem neku kontru, neki gol iz igre, iz akcije, da smo iz takvih zabili dva-tri ako su ih oni već dali pet-šest… Uglavnom, presudili su odlični dan Manhercza, Nagyja i naša loša obrana u primljenim golovima iz igre. To bih apostrofirao na prvom mjestu.

Igrati do kraja

Hrvatska je plesala na tankoj žici između polufinala i borbe za plasman od petog mjesta pa naniže. Okliznula se i sada je čeka borba za plasman od petog do osmog mjesta, počevši od utakmice u petak s Crnom Gorom.

Zoran Roje za svojih izborničkih dana

– Znate kako je to, takvi smo mi, Mediteran je takvo područje gdje smo mi ljudi euforični. Nama je sve tako da ono što je slabije od prvog mjesta, to nam ne valja. Uvijek smatram da je hrvatskoj reprezentaciji uvijek cilj biti među četiri najbolja. Znači, najvažnije je ući u borbu za medalje, a hoćemo li biti četvrti ili prvi, to su detalji. Kada se to ne dogodi, mislim da je jako bitno da se unutar cijelog ambijenta u reprezentaciji stvore uvjeti kako bi se na pravoj razini odigrao ovaj turnir do kraja te da pokušamo biti peti. Mislim da je velika razlika osvojiti peto mjesto ili na kraju bili sedmi ili osmi. Smatram, naime da je i peto mjesto neki rezultat, solidan, ne dobar i ne kvalitetan, ali je jedan pristojan rezultat. Biti peti na Olimpijskim igrama je nešto što nije tako loše, recimo da je to jedan rezultat koji bi nam u ovom trenutku dao neku utjehu. Ne bismo se vratili kući potpuno razočarani, ipak bismo se vratili s nekim pobjedama. Imali bismo recimo na kraju dvije pobjede i mislim da bi to bilo vrlo vrlo, vrlo značajno i bitno.

Odlikaši

To su hrvatske brige, dok »odlikaši« u polufinalu razmišljaju o raspodjeli medalja, Španjolci, Srbi, Grci te Mađari, koji su proteklih dana itekako spominjani u hrvatskom taboru, odlučivat će o novom vaterpolskom olimpijskom pobjedniku.

– To je krug od četiri vrhunske reprezentacije, a mislim da je u tom krugu svakako trebala biti i Hrvatska prema svojoj kvaliteti. Mađarska raspolaže s takvim šutevima poput Zalagija i Vamosa, ljevorukima s desne strane, do ovog Manhercza, na drugoj strani i Denesa Varge. To su vrhunski šuteri. S druge strane znamo da Srbija ima pojedinačni arsenal i da je to vrlo jaka reprezentacija. Španjolci su pokazali strahovito puno na ovim Igrama. Posljednjih godina redovito dobro prolaze sa Srbima, često ih uspijevaju dobiti. Vrlo su neugodni. Grci su pak na ovom turniru pokazali vrlo visoku formu. To je ekipa koja jako dugo igra skupa i ima jednu stabilnost. Imaju izvrsne pojedince te centre. Puno će ovisiti o golmanima, budu li oni na razini, onda su ovo u polufinalu zbilja četiri vrhunske reprezentacije. Očekujem vrlo neizvjesne utakmice. Kome dati prednost, ne znam. Tu je sve otvoreno, ovisit će o danu recimo kao što se ovog puta dogodilo nama da nam jedan igrač zabije skoro pola golova.To je inače zbilja raritet u vaterpolu. Kada ih netko zabije četiri uz dobru obranu, već si skoro pa sigurno pobijedio, a kamoli ne sedam – zaključuje Zoran Roje.