Amina Kajtaz / Foto: S. DRECHSLER
Plivanje je sport u kojem se nekada zna dogoditi da rezultat morate dosta dugo čekati - kaže 26-godišnja Mostarka
povezane vijesti
RIJEKA – Amina Kajtaz uživa na zasluženom odmoru u rodnoj Bosni i Hercegovini nakon uspješnog nastupa na Svjetskom prvenstvu u plivanju, što je održano u Fukuoki, na kojem se prometnula u najbolju hrvatsku predstavnicu.
Plivačica Kantride isplivala je 15. rezultat polufinala utrke na 100 delfin u kojoj je, po običaju, u dvama navratima popravila svoj i najbolji hrvatski rezultat. Prvo je u kvalifikacijama plivala 58.50 sekundi, čime je za 77 stotinki nadmašila svoj i hrvatski rekord, koji je početkom lipnja isplivala na prvenstvu Hrvatske u Zagrebu te se 14. rezultatom plasirala u utrku 16 najboljih plivačica na Globusu. Potom je u polufinalu bila još jednu stotinku brža, ponovo popravila rekord i natjecanje završila na 15. mjestu.
– »Stotka« je bila stvarno odlična. Uopće nisam očekivala da bih mogla plivati u polufinalu, tako da sam se baš iznenadila. A iznenadila sam se i rezultatom, očekivala sam nešto oko 59.0, 58.9, ali ne da ću plivati 58.50 sekundi.
Bila sam očito u dobroj formi, tako da sam stvarno zadovoljna – započela je Amina Kajtaz, koja je hrvatske boje branila i u dvostruko dužoj utrci u kojoj je zapela u kvalifikacijama isplivavši svoj drugi najbolji rezultat od 2:12.57 minuta, koji joj je bio dovoljan za 21. mjesto.
Rijeka
– Na 200 metara nije bilo baš najbolje, tu utrku nisam taktički dobro odradila. Nisam dobro ušla u utrku, onda sam se drugih 100 metara probala vaditi, ali već sam dosta kiksala pa je bilo teško nešto napraviti. Ali, opet, to je moje drugo najbolje vrijeme pa zbog toga ne mogu biti nezadovoljna. Ipak mislim da sam to mogla bolje odraditi i rezultatski i taktički.
No, to je Svjetsko prvenstvo, greške se događaju i tu nisam jedina. Kada sam izašla iz bazena i vidjela plivače koji bacaju stvari po podu jer nešto nisu napravili kako je trebalo, shvatila sam da je možda i dobro da sam tako plivala da ne poletim i pomislim da je baš sve super. Ipak ima grešaka na kojim moram raditi da bi sve bilo još bolje – nastavila je 26-godišnja Mostarka, koja je prošle godine iz Mladosti došla u Kantridu.
Od tada rekorde ruši kao na traci. Prošle zime čak je osam puta isplivala rekorde u utrkama delfinovim načinom, a dobre je navike nastavila i u velikom bazenu.
– Plivanje je sport u kojem se nekada zna dogoditi da rezultat morate dosta dugo čekati. Za to treba puno strpljenja. Ja sam četiri godine čekala da popravim rezultat i vjerovala sam da se to može dogoditi.
Shvatila sam da trebam napraviti neku promjenu i odlučila sam se preseliti u Rijeku.
Očito mi odgovaraju ljudi s kojima radim, sredina u kojoj živim, sama Rijeka, koja je prekrasna za život.
Trener i ekipa s kojom radim znaju što rade i sigurno je to rezultiralo dobrim stvarima – dodala je Amina Kajtaz, jedna od troje plivača u hrvatskoj reprezentaciji, za koju nastupa od 2020. godine, koji su nastupili na Svjetskome prvenstvu u Fukuoki.
Konkurencija
– Ana Blažević je odlično plivala i na 200 prsno joj je jedna stotinka nedostajala da uđe u polufinale. Zadnje dvije sezone ima odlične rezultate i baš mi je žao da nije ušla u polufinale. Treba pohvaliti i Nikolu Miljenića što je uopće došao na Svjetsko prvenstvo, a desetak dana prije toga imao je operaciju slijepog crijeva. Svaka mu čast što je imao hrabrosti skočiti u bazen.
Sigurno da mi je drago što sam bila najbolja hrvatska predstavnica, ali treba biti skroman i nastaviti raditi. Plivačice u svijetu su jako dobre, finale na stotki bilo je jako teško, svih osam cura plivalo je ispod 58 sekundi, čak njih deset je plivalo ispod 58 sekundi i isplivano je deset olimpijskih normi, to je stvarno nevjerojatno. Konkurencija je dosta jaka, treba raditi – zaključila je Amina Kajtaz.
Čast mi je što sam Lani Pudar bila uzorAmina Kajtaz je za jednu od suparnica na SP-u imala 17-godišnju Mostarku Lanu Pudar, europsku prvakinju na 200 delfin, kojoj je u Fukuoki bronca pobjegla za sedam stotinki (2:07.05. Amina i Lana dolaze iz istoga kluba, Orke, a njihovi očevi Sead Kajtaz i Velibor Pudar zajedno su igrali nogomet u Veležu. – Lana i ja smo sunarodnjakinje, svaki put kada se vidimo podržavamo jedna drugu, prije utrke si poželimo sreću. Lana je bila jako mala kada sam ja još bila u Mostaru, čast mi je što sam joj bila uzor. Dolazimo iz istoga kluba, istoga grada, očevi su nam igrali zajedno nogomet, ima tu dosta poveznica. Svaka joj čast, stvarno je briljirala, navijali smo da pobijedi i bila je stvarno jako blizu, ali još je mlada, pred njom su velike stvari – rekla je Amina Kajtaz. |