RIJEKA Prijatelji, suradnici, sportski i politički uglednici danas su se još jednom oprostili od Luciana Sušnja, najboljeg hrvatskog atletičara svih vremena i donedavnog predsjednika Atletskog kluba Kvarner, na komemoraciji što je u zajedničkoj organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora, Grada Rijeke i Riječkog sportskog saveza održana u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja.

– S velikom tugom, ali nadasve poštovanjem i zahvalnošću, opraštamo se od legende kakva je bio naš Luciano Sušanj. Teško je vjerovati da ga više nećemo sretati na sportskim događajima, Korzu i njegovoj voljenoj Kantridi. Luciano je bio sportska ikona, jedan od najboljih sportaša Rijeke svih vremena. Čovjek kojem je sport bio u krvi, što se vidjelo kada se natjecao, ali i kada je pomagao drugima da ostvare svoje rezultate. Bio je samozatajan i skroman, po tome je bio i ostat će upamćen. Duhovit i zanimljiv sugovornik.

Rijeka je bila njegov grad, grad koji mu puno toga duguje. Siguran sam da mu je srce bilo veliko k’o kuća kada se 2010. godine godine izgradila Atletska dvorana na Kantridi – rekao je gradonačelnik Rijeke Marko Filipović, koji je Luciana Sušnja upoznao 2000. godine.

Loža u Parizu

I nije jedini koji je bio pun riječi hvale za europskoga prvaka u utrci na 800 metara iz Rima 1974. godine. I još uvijek aktualnog hrvatskog rekordera.

Njegovi rezultati su bili u drugom planu, svi su pričali o Lucianu kao čovjeku s puno vrlina koje su u današnjem društvu sve rjeđe.

– Neću pričati o 1974. godini i Lucianovoj pobjedi čiju bismo 50. obljetnicu proslavili ove godine, iako sam pratio sve što se događalo u Rimu, radovao se Lucianovoj pobjedi i sudjelovao u veličanstvenom dočeku na Korzu. Tada ga nisam poznavao, niti sam mislio da ću ga upoznati i da ćemo surađivati, a kamoli postati prijatelji koji će puno toga proći zajedno. Prijateljevati smo počeli 1997. godine kada smo postali članovi Poglavarstva.

Dobro se sjećam naših neuspjelih kandidatura za Mediteranske igre tijekom kojih smo se družili i proveli nezaboravne trenutke. Tako smo 2003. godine za vrijeme Svjetskoga prvenstva u atletici u Parizu zakupili ložu na Saint Denisu da bismo došli u kontakt sa članovima MOO-a lobirajući za Rijeku.

No, u našu su ložu svi dolaziti pozdraviti Luciana, između ostalog i Sebastian Coe. Tek tada sam postao svjestan što je Luciano značio u svjetskoj atletici.

Najviše je volio Rijeku i atletiku, ali i sve ostale sportove. Zajedno smo tugovali kada 1999. godine nogometaši Rijeke nisu postali prvaci, zajedno smo se radovali 2017. godine kada je Rijeka osvojila titulu. Bio je iskren, pošten, skroman, bez obzira na biografiju s kojom bi se svatko mogao praviti važan – rekao je Vojko Obersnel, nekadašnji gradonačelnik Rijeke.

Pravi prijatelj

I Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, imao je prilike surađivati s Lucianom Sušnjem, a i ta je suradnja prerasla u prijateljski odnos.

– Izgubili smo iznimnog čovjeka, skromnog i pravog prijatelja. Čovjeka koji je zadužio hrvatski sport. No, ono što ga najviše krasi njegove su karakterne osobine koje danas mnogima nedostaju, skromnost, moralnost, podrška. Stoga ćemo njemu u čast uvesti nagradu za najboljeg mladog trkača koju ćemo nazvati njegovim imenom – poručio je Mateša.

Od Luciana Sušnja oprostili su se i župan primorsko-goranski Zlatko Komadina te predsjednica Riječkog sportskog saveza Dorotea Pešić-Bukovac.

– Luciano je ostavio neizbrisiv trag, njegovi rezultati dovoljno govore, ali njegove ljudske karakteristike, među kojima se posebno isticala moralnost, vraćaju vjeru u ljude. Ljubav prema sportu i gradu bila je sastavni dio njegovog života, a sportski rezultati plod mukotrpnog i predanog rada koji je kasnije prezentirao u svim funkcijama koje je obnašao. Samozatajnost i strpljivost odlike su najvećih sportaša, a Luciano će zauvijek ostati u našim srcima zbog svega što je napravio – zaključila je Dorotea Pešić-Bukovac.