Foto D. KOVAČEVIĆ
Sudbina je htjela da u razmaku od pet i pol mjeseci zagrebački sport ostane bez velikana koji su ga zadužili prije nešto više od četiri desetljeća. Te 1982. Novosel je odveo Cibonu do prvog naslova prvaka bivše Jugoslavije u košarci, a Miroslav Blažević se s Dinamom popeo na vrh nakon 24 godine čekanja
povezane vijesti
ZAGREB U ranim jutarnjim satima ovog četvrtka Mirko Novosel otišao je u dobra spominjanja koja će, sasvim sigurno, trajati dok postoji košarka. O njegovom ogromnom utjecaju na razvoj loptanja među obručima mogle bi se napisati knjige, no u ovom trenutku je dovoljno podsjetiti da je 2007. postao član Kuće slavnih u američkom Springfieldu, a tri godine nakon toga i FIBA-ine Kuće slavnih sa sjedištem u Madridu.
Sudbina je htjela da u razmaku od pet i pol mjeseci zagrebački sport ostane bez velikana koji su ga zadužili prije nešto više od četiri desetljeća. Te 1982. Novosel je odveo Cibonu do prvog naslova prvaka bivše Jugoslavije u košarci, a Miroslav Blažević se s Dinamom popeo na vrh nakon 24 godine čekanja. Ćiro je u dobra spominjanja otišao 8. veljače.
Te legendarne ‘82. Zagreb je zbog njih dvojice proživljavao sportski procvat, s time da je kroz iduće tri godine Novosel pretvorio Cibonu u ultimativni simbol grada, odvevši je do prvog naslova europskog prvaka. U to doba košarka je bila religija u gradu podno Sljemena, čak i za one ljude koje sport nije pretjerano zanimao.
Tijekom sezone 1984./85. u nekim zagrebačkim osnovnim školama nastava je bila prekidana kako bi profesori i učenici mogli gledati prijenose pohoda Novoselove momčadi na vrh Europe. U doba bez mobitela i interneta bilo se prilično teško informirati o rezultatima s tih gostovanja, ali praktički cijeli grad je svejedno znao kako je Cibona prošla u najkraćem mogućem roku.
Zlatno doba
Bilo je to zlatno doba zagrebačke košarke. A sve je započelo puno ranije, 14. studenog 1967. godine, kada je Novosel postao trener Lokomotive, odnosno kluba koji će 1976. dobiti ime Cibona.
– Nisam mislio prihvatiti tu ponudu. Dva puta sam odbijao jer sam situaciju smatrao ozbiljnom i teškom. Zamislite, trebao sam preuzeti ekipu samo dan-dva prije početka novog prvenstva. Znači, bez ijednog jedinog dana priprema, a da ja ne izaberem igrače. Pristao sam jer su me uvjerili da sam neophodan i sposoban napraviti zaokret u situaciji koja to neminovno nalaže – rekao je tada 29-godišnji Novosel u razgovoru s legendarnim sportskim novinarom Jovanom Kosijerom.
Pri tome nije na odmet istaknuti da je u to doba, kao diplomirani pravnik, imao dobar posao, a košarka ni izbliza nije nudila takvu sigurnost. Međutim, prevagnula je ljubav prema sportu i klubu. Zapravo, nije pretjerano reći da mu je košarka bila suđena.
Mirko Novosel rođen je u Zagrebu 30. lipnja 1938. godine, a od osme do trinaeste godine života išao je na lekcije sviranja klavira u glazbenu školu. I to je bilo presudno. Naime, glazbena škola bila je smještena na prvom katu nekadašnjeg kina Sloboda na Tuškancu, blizu košarkaškog igrališta na otvorenom.
Repeša: Pronašao je način kako pobijediti Ruse– Tužan dan i tužno jutro. Prije svega iskrena sućut obitelji i cijeloj košarkaškoj obitelji koja je doživjela veliki gubitak čovjeka koji je zadužio ne samo hrvatsku, nego i svjetsku košarku svojim pristupom, radom i rezultatima. Novosel je kao trener napravio fantastične rezultate, no i u toj menadžerskoj crti i organizacijskim sposobnostima koje je imao, dao je velik doprinos dovođenjem Univerzijade i izgradnjom objekata koji su ponos Zagreba. Iza sebe je ostavio fantastične stvari i fantastične rezultate. Osobno, imao sam sreću biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Počeo sam raditi kao glavni trener u Ciboni kada je Novosel bio sportski direktor. U te dvije godine bilo je najbliže suradnje, putovanja, puno razgovora o svemu, od protivnika, treninga, do života. Ostavio je tragove koji su poslije bili bitni za moj košarkaški razvoj. Velika Cibona bila je Novoselovo remek-djelo. – Istina. Ono što malo ljudi zanemaruju, Novosel je pronašao način kako pobijediti Ruse. I to je učinio 11 puta u nizu, a to je bilo ravno znanstvenoj fantastici. Puno smo pričali o tome. Ruse nisu mogli dobiti njihovim oružjem, visinom, snagom, atleticizmom. Trebalo se okrenuti košarkaškim vještinama. Krenulo se s igračima koji imaju vic poput Slavnića, Kićanovića i Delibašića, te s visokim igračima koji su imali nepredvidivost kao Ćosić. Tu je kompletno poremetio igru Rusa. Izvukao je visoke igrače iz reketa, nisu se morali hrvati s Tkačenkom jer ste osuđeni na propast. To je otvorilo nove vidike uspjeha koji su dugo trajali – kaže Repeša. (Z. H.) |
Oglas
Vrlo brzo se rodila ljubav prema novom sportu, a uskoro se ispostavilo da će 15. siječnja 1952. godine predstavljati jedan od ključnih datuma u Novoselovom životu. Toga je dana, naime, vidio oglas kojim je Lokomotiva pozivala djecu u svoju školu košarke.
Nakon igračke karijere Novosel se okušao kao košarkaški sudac, no morao se ostaviti zviždaljke zbog trenerskog angažmana. Vrijeme je pokazalo da je to bio ispravan potez jer Novosel je brzo postao jedan od najpoznatijih košarkaških stručnjaka, čije ime je značilo uspjeh. U trenerskoj karijeri osvojio je mnoštvo trofeja, kao izbornik i klupski trener.
Pod njegovim stručnim vodstvom bivša Jugoslavija je sedamdesetih godina prošlog stoljeća uredno pobjeđivala nekadašnji SSSR i osvajala medalje na olimpijskim igrama te svjetskim i europskim prvenstvima. U razdoblju od 1971. do 1973. Novosel je ostvario doseg koji gotovo sigurno neće nikada biti dostignut. Naime, kroz te tri godine je osvajao naslove europskog prvaka kao izbornik kadetske, juniorske i seniorske reprezentacije Jugoslavije.
Novosel je postavio temelje Cibone, a bio je i jedan od ključnih ljudi u organizaciji Univerzijade u Zagrebu 1987. godine. Zatim, hrvatska košarkaška reprezentacija je izborila naslov na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., zahvaljujući, između ostalog, i njegovom međunarodnom utjecaju. Godinu dana kasnije Hrvatsku je, kao izbornik, odveo do bronce na Europskom prvenstvu u Njemačkoj.
Nije na odmet ponoviti da bi se o Novoselovom stvaralačkom opusu mogle napisati knjige, i to one velike. Stoga je više nego savršeno jasno da je hrvatski sport ovog četvrtka ostao bez još jednog velikana, čija ostavština je zadužila generacije.
