RIJEKA Pamtim samo sretne dane, mogao bi zapjevati poznati dugogodišnji riječki odbojkaš, sudac i trener Bero Mijaljević sa slavnom suprugom, reprezentativkom Majdom Mijaljević, djevojački Novak, u kvartetu s legendarnim košarkašem Kvarnera Milanom Grabovcem-Štekom i njegovom suprugom Vlastom Pessaressi Grabovac, koja je, kao i prijateljica Majda, bila standardna reprezentativka bivše države.

Krajem tih romantičarskih »sedamdesetih« omiljena Gabi Novak je pjevala refren ovog hrvatskog glazbenog evergreena, a nekoliko godina prije toga riječke odbojkašice, a potom i riječki košarkaši, bile su hit koji je evergreen za starije gradske ljubitelje sporta, poput Đoke Dokmanovića, najpopularnijeg domara u slavnoj povijesti Dvorane mladosti.

Kada na Korzu nekom mlađem sa sjetnim uzdahom spomenu tolike sportske događaje, utakmice koje su »kao na rasprodaji« privlačile mase znatiželjnica i znatiželjnika na Trsat, ovaj može samo u nevjerici odmahnuti rukom jer je već dugo vremena navikao da se gledatelje na tribinama stare dobre trsatske ljepotice, dok igraju spominjana Rijeka ili pak Kvarner 2010, može bez problema izbrojiti.

LEGENDE KVARNERA IZ VREMENA KAD SE TRAŽILA ULAZNICA VIŠE – Milan Miličević i Nikola Plećaš

Pune tribine

Dogodio se, nažalost, nezamisliv obrat u tih gotovo pa pola stoljeća, od 1973. godine kada je otvorena Dvorana mladosti, koja je raširenih ruku primila sjajnu generaciju riječkih odbojkašica. Riječ je o ekipi koja je dugo drmala jugoslavenskim parketima i osvajala naslove državnih prvakinja i državne Kupove. Time je, naravno, častila gradske ljubitelje sporta međunarodnim događajima, uvijek zanimljivim utakmicama u elitnom europskom natjecanju ili u nekom drugom kontinentalnom Kupu.

Publika je, naravno, masovno odgovarala na taj odbojkaški »Zov divljine«, toliko da je na nekom od derbija, primjerice s Crvenom zvezdom i sličnima, te na međunarodnim utakmicama spomenutih igračica i njihovih prijateljica, poput Nade Zrilić, Tanje Dukić, Verice Kramarić, Ksenije Petrović i drugih iz redova riječkih sportskih miljenica, u prvom redu velikog češkog pojačanja Julije Bende, redovito bilo nekoliko tisuća gledatelja na radost legendarnog Ivana Peršića, odbojkaškog radnika, suca i kroničara, našeg dugogodišnjeg kolege.

Cure su bile popularne osobe koje su često davale intervjue, morale su pozirati kao da su glumice, tako i na trsatskoj Gradini, kada je tadašnji najtiražniji jugoslavenski sportski časopis, beogradski Tempo, objavljivao veliku reportažu o ovim riječkim sportskim ljepoticama.

Samo su zapalile vatru zanimanja za Dvoranu mladosti koju su razgorili košarkaški Kvarnera, koji su ulaskom u Prvu ligu i angažiranjem Nikole Plećaša na taj požar polili kantu benzina. Dvorana nije imala stolice kao sada, nego drvene klupe i mogla je primati puno više ljudi, ali je svejedno bila »pretijesna cipela« za mnoge utakmice tih nezaboravnih »morskih konjica«.

Nije bila nikakva senzacija da i pola sata prije nastupa Milana Miličevića, spomenutog Grabovca, Ive Maslaka, Rudija Juga, Krasnodara Smoje, nedavno preminulog Odiseja Kurelića, Borisa Pilepića i drugih iz redova te nezaboravne generacije među riječkim koševima koja je igrala i europske utakmice, blagajna bude zatvorena jer je onih oko 5.000 ulaznica prodano brže nego da ih je otpuhala trsatska bura.

Interes

Sada je, nažalost, interes za utakmice odbojkašica Rijeke i košarkaša Kvarnera, dugogodišnjih uglednih članova riječke sportske obitelji u gradu koji se kiti i imenom europskog grada sporta, nestalo kao vjetrom odneseno tko zna gdje.

S obzirom na interes publike, niti ne moraju otvarati blagajnu za svoje utakmice, na tribine će ionako doći tek mame, tate i pokoji prijatelj, rijetko će tko od ljudi s Korza znati nabrojiti više od pet imena mladih i inače nadarenih, ali neafirmiranih odbojkašica Rijeke, a tko zna hoće li netko znati na kojem je mjestu Kvarner 2010 i u kojoj ligi igra.

Kako je rekao nedavno jedan cinik: Ma, pusti, ima ih koji misle da se klub još uvijek zove Kvarner osiguranje«.

Bilo kako bilo, ovi su klubovi od onih nezaboravnih dana na ljestvici popularnosti sišli »s konja na magarca«, od ondašnje vatre ostao je samo pepeo. Priče i želje da mogu privući publiku na tribine manje su realne nego one znanstveno-fantastične, tribine Dvorane mladosti mogu napuniti svojedobno Mišo Kovač ili nedavno Halid Bešlić.

Zašto? Jednostavno zato što su poznati širokoj masi ljudi, a imena iz sastava odbojkašica Rijeke i Kvarnera nisu. Do kada će biti tako, ne znamo, proročanstvo nije zahvalan posao.