RIJEKA Vlado Petković novi je direktor hrvatske plivačke reprezentacije. Dojučerašnji voditelj škole plivanja i trener u Plivačkom klubu Primorje ambiciozno je krenuo u svoju novu četverogodišnju avanturu u kojoj će mu glavni zadatak biti hrvatsko plivanje vratiti na veliku scenu.

– Jedan od mojih glavnih ciljeva svakako će biti uska suradnja sa stručno-programskom komisijom, čiji sam i sam bio član sve do onoga trenutka dok nisam imenovan direktorom reprezentacije, kao i želja da na kvalitetniji način ustrojimo hrvatski plivački sport. Ideje su tu, sad samo moramo početi raditi na njihovoj realizaciji. Jedna od ideja je da fokus stavimo na mlađe kategorije, odnosno kadete i mlađe, naravno, ne zapostavljajući pritom starije kategorije.

Također, moramo napraviti analizu na temelju koje ćemo doći do zaključaka i dobiti smjernice o radu kojim bismo hrvatsko plivanje podigli na kvalitetniju razinu, odnosno vratili ga tamo gdje je bilo, na svjetsku scenu – započeo je Vlado Petković, trener koji je osim u Primorju svoj zanat kovao i u Medveščaku iz kojega se 2014. godine vratio na bazen na Kantridu u svoj matičnu klub zajedno sa Zagrepčaninom Svenom Arnarom Saemundssonom, nekadašnjom velikom nadom, koji je u međuvremenu prestao plivati.

Razvojni kampovi

– Ono na čemu ćemo raditi je i projekt razvojnih kampova u kadetskom uzrastu, to je ideja koju treba još razraditi, ali to će biti moj prvi zadatak na mjestu direktora reprezentacije – dodao je Petković, koji se jedini prijavio na natječaj za mjesto direktora hrvatske plivačke vrste, na kojem je naslijedio Lovrenca Franičevića, koji je u rujnu razriješen dužnosti.

Dojučerašnji trener Primorja imat će itekako težak posao, hrvatsko plivanje već dugo ne živi svoje najbolje dane. Deficit plivača u seniorskoj konkurenciji posljednjih je godina i više nego očit, medalja s velikih natjecanja nema, a svjetlo na kraju tunela upalila su dvojica plivača Jadrana, Marin Mogić i Franko Grgić, koji su početkom 2019. godine u Rijeci isplivali normu za Olimpijske igre u Tokiju. Grgić je u ljeto 2019. godine osvojio i svjetsko juniorsko zlato na 800 i 1.500 slobodno te isplivao svjetski juniorski rekord u dužoj dionici, no ozljeda ramena i mononukleoza udaljili su ga na duže vrijeme od bazena. Problem s ozljedom ramena imao je i Marin Mogić.

– Činjenica je da nemamo seniora, stoga moramo uspostaviti bolju suradnju s trenerima i detektirati što to točno ne štima, zašto ne dolazi do produkcije rezultata i s kojim se problemima suočavaju. Naše je da im damo određene smjernice i naputke, na njima je hoće li ih prihvatiti. Činjenica je da smo demografski mala zemlja u kojoj se rađaju plivački talenti, ali neke stvari očito ne funkcioniraju kako treba.

Koje su to stvari? Teško mi je bez analize iznijeti u čemu je problem. Djeca su danas drugačija, izloženi smo tehnološkom napretku koji donosi pozitivne, ali i negativne stvari – nastavio je Petković, koji vjeruje da će Hrvatska na Olimpijskim igrama u Tokiju iduće godine imati više od dvojice predstavnika, polažući pritom velike nade na »Amerikance«, odnosno hrvatske plivače koji se nalaze na studiju u SAD-u.

Amerikanci

– Sigurno da imamo potencijala, Bruno Blašković je blizu A norme, ali nije on jedini kandidat. Ove je godine situacija specifična, zbog pandemije koronavirusa ne znamo kako će se razvijati stvari, a sve akcije moramo provoditi kao da su redovni uvjeti. Postojao je plan da naši plivači koji studiraju u SAD-u po završetku tamošnjega državnoga prvenstva nastupe na Otvorenom prvenstvu Kanade i tamo pokušaju isplivati norme za Tokio.

I onda je krenula korona i sve je stalo. Imamo kvalitetu, tu prije svega mislim na naše »Amerikance«, na koje moramo obratiti posebnu pozornost. Nije to ništa novo, ne okrećemo novu stranicu, ali moramo napraviti određene korekcije da bismo mogli uspostaviti kontinuitet rezultata – rekao je Petković, koji se oprostio od Primorja u kojem je proveo posljednjih šest godina budući da će raditi kao profesionalac u HPS-u.

– Moji dosadašnji prethodnici su dosad kao direktori reprezentacije bili vezani uz klub pa je možda i bilo upitno koliko su mogli participirati u ovom poslu uz sve obaveze koje su imali u klubu. Njihovo htijenje i angažiranost nisu bili upitni, ali imali su puno suženiji prostor u kojem su mogli djelovati prema samoj reprezentaciji – zaključio je Petković.