Bivši potpredsjednik Hrvatskog nogometnoj saveza (HNS) Ivan Brleković rekao je u ponedjeljak, u nastavku suđenja braći Mamić i ostalima, da su u HNS-u znali kako neki hrvatski klubovi imaju inozemne račune, ali nisu imali konkretnih saznanja o isplatama s tih računa jer je to bila “tabu-tema”.

Brleković je na osječkom Županijskom sudu posvjedočio da su se inozemni računi počeli otvarati 2001. ili 2002. godine, u vrijeme posvemašnje besparice klubova, kao način njihovoga spašavanja od bankrota.

Pojasnio je da su klubovi u to vrijeme plaćali velike poreze i druga davanja na plaće igračima, a da su po tadašnjim hrvatskim zakonima pravne osobe za otvaranje inozemnog računa trebale odobrenje Hrvatske narodne banke.

Na upit Uskoka na što su se trošila sredstva s Dinamovog inozemnog računa Brlekovć tvrdi kako nije prisustvovao ili sudjelovao u nikakvom činu predaje novca igračima, ali procjenjuje da se, s obzirom na cjelokupnu  tadašnju situaciju u hrvatskom nogometu, najveći dio sredstava s inozemnih računa trošio na plaćanje igračima “na ruke” kako bi se izbjegla silna porezna i druga davanja.

Napominje da se sve odvijalo uz prešutnu suglasnost države koja je to tolerirala i tako spašavala nogomet, jer su klubovi su u to vrijeme dugovali velike svote novca igračima, dobavljačima i državi.

Brleković: Za raspolaganje inozemnim računom bio ovlašten Zdravko Mamić

Na upite tužiteljstva tko je raspolagao Dinamovim inozemnim računom Brleković podsjeća kako je 2000. za predsjednika kluba izabran Mirko Barišić, a da je, po njegovoj suglasnosti, za raspolaganje računom zasigurno bio ovlašten Zdravko Mamić jer se, po statutu Dinama, ništa ne može napraviti bez predsjednika kluba.

Kazao je da ne zna kakvo je danas stanje tih inozemnih računa, jer je iz HNS-a otišao 2010. nakon famozne Skupštine “nećeš razbojniče” i nema takvih saznanja. Ne znam je li to bio “crni fond” za plaćanje nogometnih sudaca. Ne mogu decidirano odgovoriti, o tome se tada pisalo. U HNS-u smo o tome pokušali provesti istragu, ali bez rezultata, dodao je Brleković.

Posvjedočio je kako je, kao odvjetnik, na zamolbu Zdravka i Zorana Mamića, razgovarao s bivšim njemačkim reprezentativcem Jensom Novotnyem o uvjetima za sporazumni raskid ugovora s Dinamom, jer se igrač teško ozlijedio i više nije mogao igrati, ali ga je klub temeljem ugovora i dalje morao plaćati.

Po dolasku na sastanak s braćom Mamić vidio je kako Novotny ima dva ugovora, jedan na hrvatskom jeziku, na tri godine, koji mu je jamčio godišnja plaću od 100 tisuća eura neto te pravo na nagrade i bonuse. Dodo je kako je drugim ugovorom, na njemačkom jeziku, cijena toga transfera iznosila je 3,6 milijuna eura, odnosno 1,2 milijuna eura godišnje neto, a kao pravnika začudilo ga je da je u slučaju spora ugovorena nadležnost nekog suda u Njemačkoj.

Ističe kako mu je Novotny kazao da je spreman na dogovor s Dinamom, a da mu je, nakon nekog vremena, rečeno da je dogovoren sporazumni raskid ugovora, uz odštetu Novotnyu od 400 ili 500 tisuća eura. Na upit Uskoka kazao je kako ne zna kojim sredstvima je plaćen navedeni iznos Novotnyu za sporazumni raskid ugovora, ali da bi, po logici stvari, to bilo iz fonda koji je služio za takve svrhe.

Nastavak suđenja 5. veljače

Suđenje se nastavlja 5. veljače, a u dosadašnjem tijeku postupka raspravlja se o dijelu optužnice koja Zdravka Mamića tereti da je novcem s inozemnog računa Dinama u Austriji raspolagao u vlastitu korist i tako oštetio klub za 2,3 milijuna eura.

U tzv. aferi “Dinamo 2” za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH, i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača koje je Dinamo plaćao klub oštetili za više od 144 milijuna kuna.

Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe, a da je, uz navedeno, NK Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7,35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna.

Potkraj listopada prošle godine okrivljenik Vuksan priznao je krivnju i nagodio se s Uskokom pa je, temeljem sporazuma, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog, priznao i okrivljeni poduzetnik Igor Krota, koji je, nakon nagodbe s Uskokom, na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.