Nezaboravna »Kartulina s Kraljevice«, koju je na stihove legendardnog riječkog poete Ljube Pavešića na MIK-u prije više od pola stoljeća, 1970. godine, izveo Toni Kljaković, godinama zaštitni znak tog našeg festivala, neslužbena je kraljevička himna, isto kao što je tamošnji skoro pa stogodišnji istoimeni nogometni klub desetljećima pojam za sport u Kraljevici. U tu bogatu kraljevičku nogometnu povijest već je desetljećima utkano ime Pave Draginića, svakako jednoga od najslavnijih, napopularnijih i najomiljenijih primorskih nogometnih dužnosnika.

Riječ je o čovjeku koji je doslovno nogometno »jučer, danas i sutra«, vječno mladom aktualnom direktoru NK Kraljevice kojega stalno pokreću nove ideje i planovi u njegovim tko zna kojima po redu nogometnjim izvedbama te ciklički spominjane »Kartuline s Kraljevice«.

– Mi imamo prostora kod glavnog igrališta koji je bio naš pomoćni teren, koristili smo ga kao nekakav poligon za trening tijekom kišnih dana – veli Pave Draginić, taj dugogodišnji sportski djelatnik koji je obnašao i obnaša tolike funkcije na državnim, regionalnim i županijskim razinama, kao što su predsjednik Nogometnog saveza PGŽ-a, predsjednik regionalnog Nogometnog saveza PGŽ-a, Istarske i Ličko senjske županije, predstavnik u Skupštini i Izvršnom odboru HNS-a, član Skupštine i Izvršnog odbora u Zajednici športova PGŽ-a, član Komisije za propise HNS-a, čovjek koji je u kontinuitetu već 25 godina član Izvršnog odbora Nogometnog saveza PGŽ-a, u NK Kraljevici već punih 35 godina, sve do danas na raznim funkcijama od tajnika, predsjednika.

Vjetar u leđa

– U Kraljevici je prošle godine održan sastanak na kojem je bio dopredsjednik našega kluba Kristijan Buršić, gradonačelnik Kraljevice Dalibor Čandrlić, Marijan Kustić, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, naravno i legendarni Miroslav Ćiro Blažević. Dogovarano je da se na to igralište postavi umjetna trava te da ukoliko se naša reprezentacija plasira na Svjetsko prvenstvo u Katar, da se sredstvima koja preko UEFA-e dolaze u naš Nogometni savez i prelijevaju se u županijske saveze, pokušamo dogovor i ostvariti. Želja nam je da dobijemo potravljeno igralište spomenutim sredstvima te uz pomoć Grada. U zamolbi prema Hrvatskom nogometnom savezu i Županijskom nogometnom savezu očekujemo da ćemo riješiti to pitanje pomoćnog igrališta.

S te atraktivne lokacije stadiona na Oštru jedan ovakav novi pogodan teren je vjetar u leđa ovdašnjem nogometu.

– S obzirom na lokaciju tog igrališta, toliko atraktivnu, mjestu gdje je u blizini kupalište te legendarna Lanterna, kulturno dobro nacionalnog značaja, sve uz samo more, mogli bismo tu održavati ljetne turnire, praktički se time financirati kao klub, a krene li to kako treba, normalno je da bi i doprinos dobio cjelokupni sport u Kraljevici, koja je jedan od naših najsportskijih gradova. U gradu, naime, imamo dosta sportskih udruga i normalno da je veliko opterećenje za gradski proračun sve ih financirati. Ali, svi živimo, sredstva su preraspodijeljena. Imamo Sportsku zajednicu Kraljevice na čelu s Igorom Konjevićem, vode je sportaši, članovi Izvršnog odbora čiji sam član, predstavnici svih tih sportova.

Nogomet mu je doslovno »marenda, ručak i večera«, desetljećima mu je draga i neizostavna, stalno nova avantura s novim protagonistima. Uzvraćeno mu je tolikim dragim uspomenama, također i priznanjima. Spomenimo priznanje HNS-a, Nogometnog saveza Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Istarske županije, prije više od deset godina, 2011., dobio je nagradu za životno djelo Grada Kraljevice, koja ga je još ranije nagradila za stvaralački rad na području sporta i tehničke kulture, a 2001. godine za izuzetna postignuća u unapređenju amaterskog sporta. Svjetska nogometna organizacija FIFA mu je dala priznanje s potpisom predsjednika Josepha Seppa Blattera.

– Kada čovjek jednom uđe u svijet sporta, to s vremenom postaje navika koja se praktički reflektira na sav život. Još 2001. godine dobio sam nagradu Grada Kraljevice, a 2011. odlikovan sam odličjem za životno djelo u Kraljevici.

Život uz nogometnu loptu s kojom se zabavljaju tolike generacije njegovih prijatelja protječe mu silne godine kao najljepši san iz kojega se ne budi sve do današnjih dana, u kojima surađuje s brojnim bivšim istaknutim igračima Kraljevice.

– Bilo je lijepih trenutkaka, naravno i onih manje lijepih, ali ti lijepi su toliko nezaboravni i tako upečatljivi da uvijek ostaju u tebi kroz neke anegdote, sjećanja… Kao u nekom filmu prolaze preda mnom lica tolikih ljudi koji su prodefilirali kroz NK Kraljevicu svih godina njezinog postojanja, obilježili ga u raznim periodima, tako u onome kada je bio uistinu treći klub ovog našega kraja, iza Rijeke i Orijenta. Bili smo doista prepoznatljivi. Iako smo sada u nižem rangu, srećom smo zadržali ta neka obilježja, sličimo na klub. Imamo dosta interesantan Izvršni odbor koji je, kao u rijetko kojem klubu, kompletno sačinjen od igrača koji su obilježili život NK Kraljevice. Bili su njegovi igrači, sada igraju njihova djeca. Ti članovi Izvršnog odbora rade s izuzetnom voljom jer su jednostavno privrženi klubu, žive ga cijeli život. Sve po onoj »Kraljevica se voli od malih nogu«. Riječ je o raznim generacijama, tu su obitelji »naslonjene na klub« koji je najmasovniji u gradu, uvijek je za svu djecu ovdje želja naći se u njemu.

Jedan je Minta

Još od onih sedamdesetih, kada je zaigrao u onoj nezaboravnoj Riječko-pulskoj zoni, do kasnijih slavnih dana, sve do danas, ime Milana Minte Ružića iskače u prvi plan pri spomenu kraljevičkog nogometa. Uostalom, stari dobri stadion na Oštru nosi njegovo ime, tribinu stadiona krasi mural posvećen toj legendarnoj pokojnoj lijevonogoj, trofejnoj »desetki« Rijeke. Uz njega, Pave automatski spominje i brojna druga imena, teško je pritom nekoga ne zaboraviti.

– Milan Minta Ružić je ponikao u NK Kraljevici, od pionirskih i juniorskih dana, sve do seniorske ekipe, obilježio je povijest našega kluba. Kvalitetom je iskočio iz naše sredine, što su ljudi prepoznali. Bilo je raznih opcija, da ode u Hajduk, u Dinamo, ovaj drugi si nikada nije oprostio što to nije ostvareno. Potom je u Rijeci bio najbolji igrač Kvarnerske rivijere i kasnije se proslavio u bijelom dresu. Minta je nogometna ikona Kraljevice. Tu je Milivoj Gero Karlović, veliki talent koji je igrao u Rijeci, u karijeri mu se nisu poklopile sve nužne kockice, ali i danas srećom radi s djecom u klubu, a ima im uistinu što pokazati. Stvorio je pritom niz generacija naših igrača.

Ne želi voditi prvu ekipu, našao je sebe u radu s mladima, koji su sve redom sada naši prvotimci. Spomenut ću također i Branka Dragutinovića te Ivicu Klapana i Željka Tomića, koji su iskočili iz naše sredine i napravili nešto više u profesionalnom nogometu. Sjajnih imena je bilo čitav niz, teško ih je nabrojiti.

Miroslav Ćiro Blažević je bio, jest i vjerojatno će ostati najpopularniji hrvatski trener svih vremena. Legendarni stručnjak je desetljećima vezan za Kraljevicu nevidljivom pupčanom vrpcom.

– Tko bi sve nabrojio što je slavni, dragi naš Ćiro napravio za nogomet u Kraljevici. Recimo, doveo nam je ovdje slavnog švicarskog prvaka Grasshoppersa, došao je tu s Dinamom kada su Modri bili prvaci Jugoslavije 1982. godine, tu je bio s hrvatskom reprezentacijom uoči Svjetskog prvenstva one 1998. godine, kada su Vatreni postali treći na svijetu.

To su bile nezaboravne nogometne fešte na Oštru. Bio je u Organizacijskom odboru za preimenovanje našeg stadiona u »Milan Ružić Minta« onog 29. kolovoza 2015. godine. Dao je ogroman doprinos nogometu u Kraljevici. Uvijek je dobrodošao kad ima i nađe vremena, on uostalom u Kraljevici nije gost, nego domaći.

Pogled u budućnost

Željko Turina kao temperamentni branič i znalac te kao vrstan trener doprinosio je godinama uspjesima Kraljevice, jedno je od tolikih uglednih imena s kojima se može podičiti ovaj slavni klub.

– Željko Turina je igrač i trener koji je zaista obilježio period života NK Kraljevice, postigao je najviše rezultata i uspona našega kluba. Tu su sigurno i Mladen Vranković, Roko Žepina, Mile Tomljenović, Miroslav Uljan, sve redom slavni igrači zlatnih doba Rijeke. Teško je nekoga izdvajati, spomenut ću tek pokojnog Branislava Kružića, Josipa Znamenačeka, Nikicu Tomića, bivšeg nogometaša Rijeke Zorana Buškulića, također Štulića, Strukana… Oni i toliki drugi ostaju uvijek u dragom sjećanju.

Nogomet u Kraljevici će kroz par godina »doživjeti stotu«, diči se ogromnom, bogatom povijesnom baštinom, crpeći iz nje misli su okrenute budućnosti.

– Klub je osnovan 1926. godine, za četiri godine slavi stotu godišnjicu. Tradicija koja je obilježila NK Kraljevicu je zaista neizbrisiva.

Teško je i zamisliti koliko je tu prodefiliralo istaknutih igrača i trenera, doista se možemo ponositi da je ovo naše »malo misto« dalo toliko kvalitetnih sportaša, ne samo nogometaša, već i igrača drugih sportova. Baština nam je motiv za uljepšavanje kraljevičke sportske današnjice i sutrašnjice.

Velika podrška lokalne samouprave sportu

Ne može se zamisliti rad kluba bez lokalne samouprave, a tu doista imamo sreću da dužnost gradonačelnika obnaša Dalibor Čandrlić koji je bio profesionalni sportaš pa itekako poznaje tu problematku. Ne samo da podržava financijsku stabilnost našega kluba, već i cjelokupnog sporta u gradu. Uvijek je tu da pomogne. Također, veliki suport radu kluba donosi naš novoizabrani predsjednik Mislav Galler dovođenjem stabilnih sponzora, sve uz veliki angažman Izvršnog odbora.

Gostovanja pod granatama i susret s Torcidom

Uz Orijent, Pazinku i labinski Rudar, ratne 1991. godine sudionici smo 2. HNL zapad. Iduće sezone, predstavljajući svijetu da i u sportu nismo stali s aktivnošću, sudionici smo 2. HNL jug. Te sezone 1992/93. gostovali smo u Sinju, Metkoviću, Grudama, izloženi ratnim granatiranjima. Upečatljivo je kada su navijači Hajduka u Biogradu zaustavili naš autobus želeći upoznati Karla Sotošeka koji je na poziv trenera Stanka Poklepovića odlučio iz Kraljevice otići u Hajduk. Odlazili smo iz centra Biograda, i nakon tristotinjak metara na mjesto gdje smo bili parkirani pala je granata jer smo u biti bili svega kilometar udaljeni od bojišnice. Ja i svi ostali smo u tom slučaju imali itekakvu sreću.

Kraljevica i Ćiro

Ćiro Blažević doveo je ovdje Grasshoppers kao trener 18. srpnja 1984. godine, a dvije godine ranije Dinamo, prvaka Jugoslavije. Isto tako i hrvatsku reprezentaciju kao njezin izbornik 23. svibnja 1998. Bio je član Organizacijskog odbora za preimenovanje stadiona na Oštru u »Milan Ružić Minta« obavljeno 28. kolovoza 2015. Tribinu stadiona koji ima kapacitet 630 sjedećih mjesta krasi mural posvećen našeg dragom, legendarnom Minti.

Tadašnja Jugoslavija na Oštru

Ondašnji predsjednik Kraljevice Milivoj Mandekić i slavni Riječanin, čelnik Rijeke te kasnije NSJ-a Ljubo Španjol organizirali su ovdje gostovanje reprezentacije Jugoslavije pod vodstvom izbornika Ivana Toplaka 14. studenoga 1984.

Reprezentacija je svladala Kraljevicu 4:0, strijelci su Mance (4’), Šestić (7’), Kranjčar (26’, 36’). Sudio je slavni riječki sudac Josip Pino Glažar.

Niska dragih utakmica i uspjeha

U finalu Kupa regije, 5. lipnja 1988. godine na Krimeji smo nadmašili labinski Rudar, kasnije 29. srpnja nas je u šesnaestini finala Kupa bivše Jugoslavije na Oštru nadmašio tadašnji drugoligaš Šibenik za koji su igrala slavna imena Rijeke, Nikica Cukrov i Željko Maretić. U Kupu sezone 1992/93. u osmini finala igrali smo s Hajdukom, gostovao je na Oštru 6. prosinca 92., i tu i u splitskom uzvratu Splićani su pobijedili. Rado pamtimo i gostovanje HNK Rijeke u prijateljskoj utakmici 26. lipnja 2018. Niz je uspjeha s mladima, najveći 1972. kada su juniori u Zagrebu postali amaterski prvaci Hrvatske, dvije godine kasnije u Splitu su sudjelovali na završnom turniru kao polufinalisti Kupa. U toj generaciji su bili i Milan Ružić Minta te braća Karlović, Milivoj zvani Gero i Darko.