RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija pobjedom nad Rusijom izborila je svoj šesti nastup na svjetskim prvenstvima, Luka Modrić i društvo nošeni na valovima sinergije poljudskih tribina i travnjaka zasluženo su vizirali Katar. Vatreni su bili bolji u svemu, direktnim plasmanom na svjetsku smotru izbjegli su i moguće stresove dodatnih kvalifikacija. Sasvim čisto i zasluženo, u Kataru će braniti osvojeno srebro baš u Rusiji 2018. godine.

Po kiši, koja se u nastavku pretvarala u prolom oblaka, pred ruskim je golom grmjelo i sijevalo, na koncu su Rusi pali od jedne kapi, potopljeni su autogolom, i Hrvatska je mogla slaviti odlazak na SP. Utakmica u Splitu osigurala je ujedno izborniku Zlatku Daliću da bude prvi na toj poziciji koji je hrvatsku izabranu vrstu tri puta za redom vodio na velika natjecanja.

– Neka, sine, neka je. Znaš da je Ćirino srce uvijek uz Vatrene. Sretan sam zbog pobjede, a sretan sam i zbog toga što znam da utakmicu gledaš u sjedištu UHDDR Grobnišćine. Jer da nije bilo tih divnih ljudi, tih divnih branitelja, ne bi ni Hrvatske bilo. I zato, baš zato to je pobjeda svih naših ljudi. Pobjeda koja je došla u tjednu Vukovara, zbog toga sam još više ponosan – istaknuo je Ćiro Blažević, istinski otac Vatrenih, izbornik koji je u najtežim vremenima rata i poratne bitke za međunarodnu valorizaciju Hrvatske putem nogometa činio istinski – povijesna dijela.

Znamo da su simboli poput nacionalne nogometne vrste ili Vukovara bili veliki i neupitni, no jako nam je drago da se utakmica igrala i za Ćiru. Za čovjeka koji je stvorio kult nogometne reprezentacije, izbornika kojem se ima zahvaliti i današnja splitska »ludnica«.

– Borim se sine za zdravlje, bitka je teška, ali vjerujem u pobjedu. Kako drugačije. Utakmicu sam morao gledati kod kuće. A znaš da bih najradije bio u Splitu ili s vama na Grobniku. Sutra idem put Zagreba, nastavljam liječenje – dodao je Ćiro, koji se od lipnja, od EP-a u Engleskoj, opet bori s teškom bolešću. Ipak, koliko bolest tražila cjelokupni angažman organizma, Miroslav Ćiro Blažević je za Novi list prokomentirao nastup Hrvatske u Splitu.

– A kako drukčije, uvijek sam uz vas, sa sjećanjem i na dragog Orlanda – poručio je Ćiro te dodao kako mu je velika želja da jednu od utakmica SP-a u Kataru gleda u društvu branitelja, u sjedištu UHDDR-a Grobnišćine.

I zato Vatreni, iako znamo da vam motiva nije nedostajalo, hvala i zbog Ćire. Tko god vas u kojem razdoblju vodio, svi ste vi zauvijek samo jedno – njegovi sinovi.

Dvanaesti igrač

Miloš Hrstić, proslavljeni reprezentativac bivše Jugoslavije, najtrofejniji igrač Rijeke, osvajač dvaju Kupova, europski prvak do 23 godine, sudionik SP-a i Olimpijskih igara, trener koji čeka novi angažman, svjedoči o zasluženom hrvatskom uspjehu.

– Kada se govori o zasluženosti pobjede, Hrvatska je bila bolja u svakom slučaju, bez obzira što je gol pao na kraju. Mogao je pasti i prije, Rusi osim neke polušanse nisu stvorili ništa opasnije. Išli su na bod, a u nogometu se često dogodi da kada ideš na bod, izgubiš sva tri – kaže Hrstić. – Bitno je da su igrači bili sigurni u obrani, da Rusi nisu ništa mogli u napadu. I natopljeni teren je igrao veliku ulogu. Moglo se proći po boku, a i šteta što se nije malo više pucalo s dvadesetak metara.

Krcate poljudske tribine na koncu su pjevale »Večeras je naša fešta«, navijači od Malinske, preko Zagreba, Škabrnje, Nuštra, Vukovara do Posušja, Žepča i Kraljeve Sutjeske, bili su glasni hrvatski »dvanaesti igrač«.

– Ta podrška u svakom slučaju ima velikog utjecaja na igrače. Dok se igra, igrač od svega toga kao da ništa ne čuje, ali čim je prekid, sve to čuje i osjeti i sigurno ga prolaze trnci. Atmosfera je jako važna za motivaciju igrača – tvrdi Hrstić.

Fenomen hrvatskog nogometa traje već desetljećima, ostvaren je još jedan plasman na veliko natjecanje u kontinuitetu. Razni igrači iz generacije u generaciju stvaraju zavidan međunarodni ugled, igrajući u značajnim klubovima Liga petice.

– Ovaj rezultat je super za hrvatski nogomet. Kao i to što mladi igrači odlaze van i od mladosti stječu iskustvo u nekom većem klubu i boljoj ligi. Jako je bitno da ti dečki imaju jače natjecanje, recimo kao što su njemačka, francuska ili španjolska liga. Igrači tamo »dobiju zube«. I moraju se stalno dokazivati – dodaje Hrstić.

Hrvatska je ostvarila cilj, plasirala se na Mundijal. Asocijacije odmah idu na SP u Francuskoj 1998., kada je naciju bacila u trans svjetskom broncom, a pogotovo na prošlu smotru u Rusiji kada je bila viceprvak svijeta. Hrstić misli da ova Hrvatska ima još prostora za poboljšanja.

– Do SP-a ima još dosta vremena i tu se može dosta toga napraviti na samoj igri. Svjetsko prvenstvo je Svjetsko prvenstvo, i jasno, svi želimo što bolji rezultat. Hrvatska sigurno još ima prostora za poboljšanja, to su većinom mladi igrači, još će dobiti na iskustvu igrajući svoja prvenstva u tih godinu dana – zaključuje Hrstić.

Razlika u kvaliteti

Riječanin Daniel Šarić, reprezentativac koji je u »kockastom« dresu sakupio 30 nastupa, smatra da su Vatreni posljednju utakmicu odradili u željenom stilu.

– Hrvatska je odigrala mirnu i kvalitetnu utakmicu, nametnula se i dominirala cijelo vrijeme. I zasluženo izborila Katar. Hrvatski igrači su bili stalno pred protivničkim golom, istina bez puno stopostotnih šansi, ali sa stalnim prijetnjama. Ruska obrana dosta se dobro nosila, no jednostavno nije im dozvoljeno da bilo što prezentiraju. Cijelo vrijeme bili su pod pritiskom i bila je velika vjerojatnost da Hrvatska mora doći do gola, pa makar i na ovaj način – kaže Šarić.

Hrvatska je zasluženo nagrađena, Rusi su se opredijelili isključivo za obrambenu varijantu u kojoj su samo uz dosta sreće mogli potvrditi Katar.

– Razlika u kvaliteti je velika. I to se pokazalo na travnjaku. Rusija je imala i dosta sreće u ovim kvalifikacijama, pogotovo protiv Slovačke. Pokazalo se opet da smo najbolji kad je najteže i kad je »stani pani«. Dečki su odigrali jednu strpljivu utakmicu i prezentirali individualnu kvalitetu koja je daleko veća od ruske – smatra Šarić.

Hrvatska je najnovijim uspjehom samo potvrdila svoju konstantu. Velika natjecanja jednostavno ne prolaze bez male države za veliki nogomet.

– To je zbilja zadivljujuće. Pokazalo se da imamo reprezentacije koje su puno bolje od nekih većih i mnogoljudnijih nacija. Ovo je zbilja fascinantno, a što je još više ohrabrujuće, stalno dolaze mladi i kvalitetni igrači. Brojni se nameću, dobivaju šansu, a dobro gura i U-21 reprezentacija. Mi smo stvarno nogometno čudo, toliko nas je malo, a toliko talenata i velikih natjecanja. A rezultati koji se ostvaruju zbilja su zadivljujući – tvrdi Šarić.

Ostaje upamćen i Dalićev doseg koji je postao prvi hrvatski nogometni izbornik koji će imati priliku voditi Vatrene na tri velika natjecanja.

– Kod nas je uvijek dosta kritika, ili je toplo ili hladno. Ili nemaš pojma ili si čudo. U svakom ciklusu postoji neki cilj, a kad se on ostvari, to je uvijek uspjeh. Otići na tri velika natjecanja stvarno je velika stvar – zaključuje Šarić.