Kratka avantura

Vatreni nisu bili pravi u Njemačkoj, nisu ni zaslužili prolazak, ali nije to kraj svijeta

Davor Petrović

PREVIŠE PRIMLJENIH GOLOVA - Marin Pongračić, Marcelo Brozović, Josip Šutalo i Joško Gvardiol/V. KARUZA

PREVIŠE PRIMLJENIH GOLOVA - Marin Pongračić, Marcelo Brozović, Josip Šutalo i Joško Gvardiol/V. KARUZA

Navijači su bili istinska snaga Hrvatske pa je zapravo zbog njih najveća šteta što su Vatreni rano morali ići kući



BERLIN  Hrvatska nogometna reprezentacija vratila se kući s EURO-a prije nego je planirala. Avantura u Njemačkoj trajala je kratko, prekratko, tri utakmice u skupini B i povratak kući. Očekivali smo više od Vatrenih, očekivalo su više i oni sami od sebe, na EURO su otišli s najavom “idemo proći skupinu, pa onda korak do korak”.


Hrvatska nije prošla skupinu, izgubila je od Španjolske, igrala neriješeno s Albanijom i Italijom, a dva boda nisu bila dovoljna za prolazak. Dva gola u sudačkoj nadoknadi odnijela su pobjede, prvo nad Albancima, potom nad Italijom, ali prava istina je da na ovom EURO-u nismo bili pravi i u konačnici nismo ni zaslužili prolazak. Mnogo toga je bilo krivo, bilo je i nekih dobrih stvari, a ovo je TOP 10 Hrvatske na prvenstvu koje se nastavlja u Njemačkoj, ali bez Vatrenih to i više nije tako napeto natjecanje koje će nam pokidati živce i bacati u euforiju.


1. Navijači su naše blago


Hrvatski navijači su na svoj način obilježili EURO u Njemačkoj. Naša reprezentacija imala je jednu od najbrojnijih i najvatrenijih potpora s tribina, a da se pri tome nije dogodio nijedan značajniji incident. Nakon dugo vremena na jednom velikom natjecanju pojavili su se ujedinjene navijačke skupine hrvatskih klubova što se pokazalo odličnom stvari. Upravo su oni vukli ostalu masu fanova u kockicama i bili kreatori odličnog navijanja što se posebno odnosi na susret protiv Italije u Leipzigu. Atmosfere su bile izvrsne i na ulicama njemačkih gradova u kojima je igrala naša reprezentacija. U Berlinu na prvoj utakmici bilo je, procjenjuje se 100.000 naših fanova, u Hamburgu i Leipzigu ta se brojka prepolovila, ali to nije nimalo utjecalo na odličan dojam koji su ostavili naši navijači. Oni su na ovom EURO-u bili istinska snaga Hrvatske pa je zapravo zbog njih najveća šteta što su Vatreni rano morali ići kući.


2. Curilo na sve strane




Jedno od ne baš dobrih obilježja ovog EURO-a bila je porozna obrana Hrvatske. U tri susreta primili smo šest pogodaka što je puno i previše za neke ozbiljnije dosege. Posebno smo lagano pogotke primali protiv Španjolske i Albanije. Protiv Talijana to je već izgledalo bolje, ali više nismo uspjeli popraviti nesavršenosti iz prvih dvaju susreta. Čudno je što se izbornik Zlatko Dalić odlučio učiniti neke promjene u zadnjem redu. Iznenada je starter postao Marin Pogračić kojeg dugo nije bilo u prvom planu, a na klupi je završio Martin Erlić koji je sa Šutalom u paru odradio dobar posao na Final Fouru Lige nacija. Ostaje otvoreno i pitanje na kojoj poziciji reprezentaciji najviše može dati Joško Gvardiol. Kao stoper ili kao lijevi bek gdje ga je na ovom EURO-u Dalić primarno koristio.


3. Senatori nisu najveći problem


Godine koje na leđima nose naši ključni igrači bili su tema koja je često propitkivana. Modrić će uskoro imati 39, Perišić i Vida imaju 35, Kramarić i Brozović 33 godine. Optimisti su u tome vidjeli iskustvo, a pesimisti problem. Ne bi to trebalo smetati ako su ljudi u dobroj kondiciji, a jesu. Veći problemi naše reprezentacije očitovali su se u nekim drugim segmentima, a ne u starosti naših važnih igrača. Senatori nisu u najboljim nogometnim godinama, možda su malo sporiji od mlađih kolega, ali imaju znanje i volju. Ne i nisu ti “starci” bili najveći problem Vatrenih. I nikako nisu zaslužili toliku količinu kritika koja se sručila na njih.


Ante Budimir/V. KARUZA

V. KARUZA


4. Napad bez pravog napadača


Nedostatak raznolikosti u profilima naših ofenzivaca bio je možda i najveći problem kojeg Dalić ovaj put nije uspio uspješno riješiti. Nakon umirovljenja Marija Mandžukića, koje je uslijedilo 2018. godine po osvajanju ruskog srebra, mučimo se u pronalaženju novog centralnog napadača. Uglavnom su to bila alternativna rješenja s Kramarićem, Petkovićem ili Livajom koji nisu klasične devetke. Budimir to jest, a baš se u Njemačkoj vidjelo koliko znači kada u igri imamo takav tip napadača. Oko Budimira se događalo puno dobrih stvari, iako naša igra nije bila formatirana na način koji njemu najviše odgovara. Kada se igralo bez njega, nedostajalo je dubine, a nije bilo ni bočnih ubačaja jer ih nije imao tko presresti. Nedostajao je taj segment čisto zbog raznolikosti naših napadačkih akcija.


5. Došli nespremni


Još je jedno pitanje često postavljano uoči i u vrijeme EURO-a. Je li Zlatko Dalić u Njemačku trebao voditi rovite Ivana Perišića i Nikolu Vlašića. Perišić se tek oporavio od teške ozljede križnih ligamenata. Zapravo, vratio se brže nego li je to uobičajno, ali svejedno nije bio u potrebnom ritmu pa jednostavno nije bio u stanju dati najbolje od sebe. Vlašić se, pak, ozlijedio uoči EURO-a, ali ga je Dalić svejedno uvrstio na popis putnika, a nakon susreta sa Španjolskom se pokazalo kako Nikola nije spreman za nastavak pa je napustio kamp. Riječ je o igračima s kvalitetnim brzinskim sposobnostima koje su nam tako nedostajale pa je Dalić umjesto njih nespremnih možda trebao zvati igrače koji imaju slične karakteristike, a posve su zdravi.


6. Potražnja za bekovima


Jedan od gorućih problema reprezentacije pokazale su se bekovske pozicije. Dalić je u Njemačkoj probao s bekovima kojima je prirodnija stoperska pozicija jer u ofenzivi ne mogu isporučiti ono što se od bekova očekuje – kvalitetne ubačaje. To je jedno od pitanja koja traže hitno rješenje jer s takvim tipom bočnih igrača pati raznovrsnost u ofenzivi, a samim time i ubojitost u završnici akcija.


7. Jedan je Luka


Luka Modrić je nastavio rušiti rekorde u svojoj impozantnoj igračkoj karijeri. Za Hrvatsku je igrao 178 puta, a na ovom Europskom prvenstvu dodao je svom imenu još jednu povijesnu vrijednost. Pogotkom koji je zabio Italiji postao je najstariji strijelac europskih prvenstava. Luku cijene svi, ali baš svi ljubitelji nogometa. Navijači Hrvatske skandiraju njegovo ime u svakoj prilici, navijači suparničkih momčad dočekuju ga i ispraćuju pljeskom, suparnički igrači mu se dive. Sve to govori o Modrićevoj veličini. Ne samo igračkoj, već i ljudskoj. Veličini koju vjerojatno Hrvatska više nikada neće imati. I zato možemo biti ponosni što smo živjeli u njegovoj eri i imali mogućnost uživati u njegovom nogometu.


Luka Modrić/Foto V. KARUZA


8. Na cijeni brzina i jednostavnost


Nakon EURO-a u Njemačkoj hrvatskoj reprezentaciji potreban je remake. Jednostavno se morao okrenuti trendovima koji vladaju u nogometu, a oni su brzina, jednostavnost i okomitost. Igra Vatrenih bila je prekomplicirana i nerijetko prespora. Gledajući ostale selekcije, nedostajalo je odlučnosti i okomitih lopti u završnici akcija. Nerijetko se znalo događati da hrvatski igrači dođu nadomak suparničkog kaznenog prostora pa se u tim silnim kratkim dodavanjima vrate nadomak našeg šesnaesterca. Nadmoć u posjedu lopte kojoj se teži trebalo bi upotpuniti s više okomitih dodavanja, te bržim i jednostavnijim rješenjima. Naravno, za to su potrebni i drugačiji tipovi igrača, posebno na krilnim pozicijama, u odnosu na one koje je Dalić koristio u Njemačkoj. Imamo takvih profila, samo se treba odvažiti i pružiti im priliku.


9. Sad treba biti hrabar


Pitanje za izbornika Zlatka Dalića. Prvi put u svom opusu na klupi reprezentacije nije uspio proći skupinu. Plasirao se na sva četiri velika natjecanja, polučio rezultate kakve će vjerojatno teško dostići bilo koji budući hrvatski izbornik, a jedino je pitanje ima li energije krenuti iz početka i stvoriti novu reprezentaciju. Za njega bi to mogao biti veliki izazov jer na tom putu bit će potrebno promijeniti puno taktičkih i inih zamisli koje je koristio u proteklom razdoblju. Na tom putu neće biti Modrića, Perišića, Vide, Mandžukića, Brozovića i drugih kojima je beskrajno vjerovao. Trebat će stvoriti nove igračke vrijednosti na kojima će se temeljiti igra hrvatske reprezentacije u sljedećih desetak godina. Za Dalića bi to moglo postati opasno putovanje jer postoji mogućnost da zasjeni sve velike uspjehe koje je postigao s reprezentacijom, a s druge strane može učiniti ogromnu uslugu nekom svom budućem nasljedniku uspije li kvalitetno provesti smjenu generacija i iza sebe ostaviti složen novi igrački naraštaj hrvatske reprezentacije.


10. Pogledajte pod stavku 1.


Navijači, navijači i navijači. Jedna od svijetlih točaka hrvatske nogometne reprezentacije na ovom EURO-u. Mnogobrojni, glasni, zanimljivi, odani. Gotovo bez ikakvog incidenta su odradli ovaj EURO i pokupili simpatije u kojem god su se gradu pojavili.