RIJEKA  Hrvatski nogomet je odmah na početku godine ostao bez svog slavnog imena, preminuo je Ante Pavlović, jedan od najistaknutijih i najdugovječnijih hrvatskih nogometnih djelatnika. Pavlović je preminuo u Zagrebu u 89. godini. U dugoj karijeri je uz ostalo dao i značajan obol odigravanju povijesne utakmice hrvatske reprezentacije sa SAD-om 17. listopada 1990. godine u Zagrebu. Pavlović, rođen u Metkoviću 5. srpnja 1933. godine, natjecateljsku nogometnu karijeru je prekinuo 1953. zbog ozljede. Ušao je ubrzo u funkcionarske vode, a za njim je ostao dubok trag, od 1962. obnašao je dužnost tajnika Saveza. Dao je veliki doprinos izgradnji sportske infrastrukture u Zagrebu, kao i razvoju malog i ženskog nogometa u Hrvatskoj. Utemeljio je brojna natjecanja, turnire i nagrade te razvijao odnose s Hrvatima u dijaspori.
Nakon dvadeset godina na mjestu tajnika Saveza, 1982. godine prešao je na poziciju upravnog direktora Dinama, s kojim je osvojio prvenstvo Jugoslavije. Krajem osamdesetih obnašao je dužnost glavnog tajnika Nogometnog saveza Jugoslavije, gdje je ostao do 1991. godine. U to vrijeme dao je i značajan doprinos osamostaljenju Hrvatskog nogometnog saveza. U HNS se vratio 1992. godine na funkciju savjetnika. Kasnije je bio vršitelj dužnosti glavnog tajnika Saveza, te član Izvršnog odbora 1995. i 1996. godine. Između ostalih nagrada dobitnik je HNS-ovog Trofeja podmlatka, nacionalnog odlikovanja Red Danice Hrvatske, državne nagrade za sport Franjo Bučar i prestižnog Uefinog odlikovanja Smaragdni red časti, a 2018. godine proglašen je prvim počasnim glavnim tajnikom HNS-a.

Prijateljstvo

Ljubo Španjol, legendarni je čelnik nezaboravne trofejne generacije nogometaša Rijeke iz godina osvajanja Kupa ondašnje Jugoslavije 1978. i 1979. godine, čovjek čije se ime godinama izgovaralo sa štovanjem u svim nogometnim krugovima ondašnje Jugoslavije, uz brojne funkcije i čelnik Nogometnog saveza Hrvatske, desetljećima je surađivao i prijateljevao s Antom Pavlovićem.

– Ma što desetljećima, bilo je to još i duže. Poznavao sam ga i ranije, još dok sam bio predsjednik Lučkog radnika, kada je dolazio na ovo područje, a upoznali smo se još više kada sam postao predsjednik Rijeke te odmah iza toga kada sam išao na mjesto predsjednika Nogometnog saveza Hrvatske. Eto, prije nekoliko dana smo se nešto dogovarali kako će doći s Dinamom ovdje, da bismo malo sjeli, marendali i poćakulali – rekao je Ljubo Španjol, prava nogometna rijeka iz koje je na spomen Ante Pavlovića potekla bujica sjećanja, lijepih, nezaboravnih uspomena. – Surađivali smo stalno, također kada sam nakon predsjedanja NSH-om dvije godine bio vicepredsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije i predsjednik Međunarodne komisije NSJ-a. Potom sam bio u Istri i u Novom Sadu te se može reći da sam s Pavlovićem surađivao više od tridesetak godina.

Kada je o tom nogometnom spoju riječ, dolazio je do izražaja u tadašnjem Nogometnom savezu Hrvatske.

Profesionalizam

– Najintenzivnije godine suradnje su bile kada sam preuzeo Nogometni savez, tu sam s njim odlično surađivao, smatrao sam ga jednim od najjačih nogometnih radnika koji su radili za stolom, a ne na nogometnom terenu. Bio je zaljubljenik u nogomet, ali je zato studiozno govorio o njemu, uvijek je bio sabran. To su bila vremena, u ono moje vrijeme, kada je Nogometni savez Hrvatske bio dominantan u Jugoslaviji, gotovo da se naša riječ čula zajedno sa srpskim dijelom jednako za cijelo ovo okruženje. Napravili smo u ono vrijeme puno na jačanju Nogometnog saveza Hrvatske, a i nogometa u cjelini. Može se reći, naime, da se u ono vrijeme nogomet nešto malo profesionalizirao, izlazivši iz amaterizma u profesionalni dio. Prije toga čak i klubovi u Prvoj ligi su bili više amaterski nego profesionalni, tu je Ante s još nekim ljudima puno napravio. Zbilja je volio nogomet. Teško mi je sada čuti da je Ante umro, isto smo godište, razlika je nekoliko mjeseci. Surađivali smo vrhunski, nogometu smo dali jako puno. Recimo, zahvaljujući njemu i možda još dvojici, ja i neki smo puno napravili da igrači, profesionalci iz Prve lige, mogu ranije od 28 godina ići vani, bili su kao vezani lancem. Uglavnom, moglo bi se puno pričati o njegovim vrijednostima, njegov odlazak je velika žalost za nogomet, no u svom vijeku je napravio jako puno.