RIJEKA Uspomena na Pelea ne jenjava, spomen na tu veliku nogometnu zvijezdu neće prestati nikada. Svjedoči to i ugodna ćakula s Miralemom Fazlićem, tuzlanskim Criveničaninom, nekada veznjakom izvrsne tuzlanske Slobode, Peleovim suigračem i prijateljem iz sezona u njujorškom Cosmosu.

Osim s njim, još ranije u Metros Croatiji iz Toronta igrao je i s drugom svjetskom zvijezdom, Portugalcem Eusebijom, sve pod vodstvom nezaboravnog Senjanina Ivana Đalme Markovića.

– Osim Pelea, u ekipi Cosmosa od poznatijih imena bili su Carlos Alberto, Chinaglia. Iz Niša je došao Vito Dimitrijević, stvarno dobar igrač, iz Crvene zvezde Vladimir Bogićević. Iduće godine je došao Beckenbauer – prisjeća se dobrodržeći Miralem Fazlić, rođen 1945. godine.

Foto M. GRACIN

Zvučna momčad Cosmosa bila je u to doba svjetska nogometna atrakcija čija su gostovanja diljem svijeta izazivala veliku pozornost.

– U Cosmosu sam bio jako zadovoljan i primanjima i odnosima među igračima, išli smo i na turneje po Europi. Atmosfera u ekipi je bila jako dobra, a u momčadi je inače bilo niz »faca«.

Priča za sebe je naravno Pele, igrač o kojem su se pričale i pričat će se bajke, Miralem se naigrao i nadružio s jednim od najvećih, ako ne i najvećim svih vremena. Pun je hvale na Brazilčeve ljudske kvalitete.

– Pele je kao čovjek bio izuzetno dobar, prijazan. Niste od njega mogli nikada čuti da zbog nečega protestira, za razliku od mene. Sjećam se nastupa na Jamaici s njihovom reprezentacijom, vodio nas je Bradley koji je trener prije Leicestera. U jednom trenutku je ušao na teren, zaigrao, a imao je pet igrača na klupi, očito mu nije bilo svejedno. Pitao sam ga što ulazi, a ima igrača, priznajem da sam pogriješio. Ne treba se u to miješati. Pele se, recimo, nikada nije miješao. Imao je dobar ugovor, samo je šutio i igrao.

Kava i nogomet

Prisjetio se i transfera koji je ostvaren na visokoj državnoj razini jer je Pele u Brazilu bio zaštićen kao baština te zemlje »kave i nogometa«.

– Možete zamisliti, američki dopredsjednik Nelson Rockefeller morao je ići u Brazil da bi mogli dovesti Pelea. Sve da bi brazilska Vlada odobrila da Pele dođe u Cosmos. Nije se to moglo samo platiti pa će on doći. Pele je bio zaštićen, do njega se nije moglo samo tako. Možete si pak zamisliti ugovor od 4,7 milijuna dolara u ono doba za tri godine u New Yorku. Ja sam tada imao ugovor od 50.000 dolara.

Uz svu slavu i popularnost, najbolji svjetski igrač je bio »običan smrtnik«.

– Pele je bio krajnje jednostavan, uljudan. Ne možete zamisliti da bi se on radio nečega bunio, nikada ništa. Sjećam se onih prvih susreta, kao ono za ručkom kada me je pitao koliko imam godina. Imao sam 28, on tada 33 te se nasmijao kako sam mlađi od njega. On je bio 1940., a ja sam 1945. godište.

Opisivanje Peleovih igračkih podviga je i jednostavno i komplicirano, neopisivi su, trebalo ih je vidjeti.

– Nema se što dodati o njegovoj igri, Pele je bio fenomenalan kada je riječ o nogometu, tko zna hoće li ikada više biti takvoga.

U ugledno društvo tih zvučnih imena stigao je nakon igranja za Metros Croatiju iz Toronta, gdje su među inima bili i bivši dinamovci, reprezentativac Vabec, Blašković, Tukša…

– Metros Croatia je bila iznimno jaka, recimo tamo je igrao Eusebio. U ekipi su bili i Blašković, Vabec, Tukša, sve redom igrači Dinama te pokojni Osječanin Lukačević.

Grad soli

Jusić, Nalič, Avdičević, Hukić i ostali iz momčadi trenera Miće Duvančića njegovo su prvoligaško tuzlansko društvo iz onih sedamdesetih godina, da bi iz »grada soli« odletio prije skoro pola stoljeća preko oceana, u Toronto.

– Sloboda je bila jako dobra, pri vrhu ondašnjeg prvoligaškog nogpometa. Menadžer Raguž je iz Zagreba došao u Tuzlu, trebala su mu dva igrača. Kontaktirao je Jusića, Nalića i mene. Jusić se nije mogao dogovoriti, Naliću se nije išlo. Ja sam imao još godinu dana ugovora, nisam znao hoće li me klub pustiti. Pitao sam, rekli su da ako idem, moram vratiti dvosobni stan. Pustili su me pa sam onda u Kanadi i SAD-u ostao sedam godina.

Dok je stigao do Cosmosa i Pelea, naigrao se i s drugom velikom zvijezdom Eusebijom kojeg se, međutim, Ivan Đalma Marković nije ustručavao i zamijeniti, zbog čega je bio i metom »cimanja« po krimejskim kantunima.

– Svi znamo kako je igrao Eusebio, bio je fenomenalan igrač. O njemu mogu govoriti samo sve pozitivno. Kao čovjek je bio miran, povučen, radio je svoj posao. Bio je izuzetno fer igrač, korektan, s njim kao čovjekom sam bio jako zadovoljan.

Po onoj kako »život piše romane«, Miralem Fazlić je iz Tuzle preko Kanade i SAD-a završio u Crikvenici gdje je živi četiri desetljeća i odakle mu je supruga.

– Sve je sudbina. Još sam sa Slobodom dva-tri puta dolazio na pripreme u Crikvenicu. Tu smo u Internacionalu znali biti po dvadesetak dana. Moja supruga Jadranka je rođena Crikveničanka, ona je domaća. To je sudbina, nema logike da bih, onako sam, došao tu, a ovako sam se u Tuzlu iz Amerike vratio 1982. godine, da bi žena tu kupila zemljište. Napravili smo ubrzo kuću. Itekako mi se tu dopada, ovdje je odlično, jako sam zadovoljan što sam završio u Crikvenici.