RIJEKA – Ivan Tomečak jedan je od onih igrača koji gaji posebne emocije prema nacionalnom dresu i Vatrenima. No, to ne znači da je bivši igrač Rijeke i Dinama manje objektivan u analizi i promišljanjima stvarnog stanja. Ivan je sakupio i jedan nastup za najbolju hrvatsku seniorsku vrstu, i to baš protiv Argentine. U Londonu su Gaučosi slavili 1:2 u prijateljskom ogledu.

– Malo je tko vjerovao da ćemo ostati na turniru do samog njegovog kraja i boriti se za medalje. Ovo što su dečki napravili već dvaput zaredom u četiri godine, san je snova – kaže Tomečak. – San puno većih i jačih zemalja i njihovih igrača.

Utakmicu protiv Messija i društva, kojima treba čestitati na prolazu, brojni su ipak drukčije vidjeli iz kuta dijeljenja pravde.

– Držali smo loptu, a oni su zabijali. Prvi gol nas je presjekao, nakon što nam nije dosuđen korner. Trenutak dekoncentracije i problemi. No, nevjerojatno je da se u polufinalu SP-a kod jedne ovakve situacije ne uključi VAR. To su one situacije u kojima se kaže »mogao je i nije morao svirati jedanaesterac«. Nevjerojatno mi je da se čak razmišljalo o crvenom kartonu za Livakovića. Ali što je tu je, toga će uvijek biti, bez obzira na to kakvu tehnologiju izmislili.

Mirnoća i karambol

Nakon Messijeve realizacije s »kreča« Hrvatskoj kao da je ponestalo energije, dogodio se s puno peha i drugi gol.

– Malo smo izgubili mirnoću koja nas je krasila na cijelom turniru. Drugi gol bio je svojevrsni »karambol«. Šteta, jer da smo do poluvremena to ispravili, sigurno bismo dobili važnu psihološku prednost. No, to je dalo krila Argentini, koja je bila još opasnija. Šteta što nismo bili malo konkretniji i opasniji. Ja sam čak vjerovao i nakon 0:3, kada je Lovren zakasnio na drugoj stativi da se, ako zabijemo, možemo vratiti u susret. Šteta što nismo uspjeli. Mislim da nas je previše poljuljala ta nepravda i igrači se nisu nakon toga više uspjeli vratiti. A s druge strane, tu je Messi. I kad su mu četvorica ne leđima, ako je razigran, teško ga je čuvati.

Nakon svega Hrvatska će u subotu u borbu za broncu, a mnogi se s pravom pitaju odakle Vatreni crpe tu silnu energiju, naboj i emociju kojom su opet na svoj način oduševili nogometni svijet izbacivanjem Brazila.

– Tajna je u tome što smo cijelo vrijeme bili ponizni i niti u jednom trenutku se nismo uzdizali iznad jednog protivnika. Išli smo korak po korak u nekom opuštenom, ali odgovornom obiteljskom okruženju. Realno, nismo očekivali da ćemo se plasirati u polufinale. I onda su svi bili uz reprezentaciju, nas četiri milijuna, mediji… Ta sinergija bila je nešto posebno. Imamo reprezentaciju s glavom i repom, sjajne mlade igrače, sjajne navijače… Pošteno smo nekako ušli u sve i to nas je nagradilo.

Veliko srce

Po Tomečaku, nema govora o pretjeranoj sreći u prolazima, to ipak treba zaslužiti.

– Govorilo se i da je bilo sreće s jedanaestercima, ali nije to baš tako. Protiv jednog Brazila, kod kojeg se ne zna koji je igrač opasniji, za mnoge bi bio uspjeh i da izbore jedanaesterce. Željelo se i priželjkivalo nešto slično i protiv Argentine, ali, eto, nije se uspjelo. Ipak fascinantna je ta snaga i zajedništvo jedne reprezentacije. Dugo nisam to vidio.

Oko SP-a u Kataru bilo je dosta sumnjičavosti, no na kraju sve ide u dobrom smjeru uoči posljednjih dviju utakmica.

– Prije nas ispale su jake, strašne reprezentacije. Argentina je u finalu, jedan Maroko veliko iznenađenje. To je turnir i možemo biti zadovoljni koliko god smo bili skeptični prema ovom terminu i Kataru. Mi možemo biti zadovoljni bez obzira na to kako sve završilo. Tunir je po meni bio OK i zanimljiv, promovirale su se neke reprezentacije poput Japana. Nema tu lakih protivnika i kad se prođe u nokaut fazi, sve je moguće. To je stvar trenutka, dana i motivacije. Puno puta sam i osobno bio u nekim situacijama da sam mali i slabiji pa smo opet uspjeli nešto napraviti. Mali smo narod, ali imamo stvarno veliko srce. Nema vremena za tugovanje, idemo po broncu – znakovito zaključuje Tomečak.