»Ljubav to je bila baš, love story na način naš«, pjevao je nezaboravni vojvođanski umjetnik Đorđe Balašević u svom nezaboravnom hitu, a u ta vremena ljubitelji nogometa divili su se umjetničkim potezima Diega Armanda Maradone, čije se prve godišnjice smrti sjeća »Napulj i ostatak svijeta«.

Kako i ne bi, čovjek s magičnom ljevicom je godinama bio hit, ostao je evergreen, teško ga je zamijeniti nogometnijim sladokuscima kao što ljubitelji filmova ne guštaju u nekom remakeu.

Žele recimo original »Sedmorice veličanstvenih« ili »Dvanaestorice žigosanih«, nitko im ne može zamijeniti lica kao ono Yula Brinnera ili Tellyja Savalasa, tako ni Maradonu, u privatnom životu ekstravagantnog, a na terenu mađioničara s loptom, koji je u trans tjerao navijače, a zabezeknute braniče ostavljao bez teksta.

U vremenu kada nije bilo TV komunikacija ili internetskih veza kao danas pričalo se o nevjerojatnom klincu, a slavni novinar Zvonimir Magdić, najveći ovdašnji poznavatelj južnoameričkog nogometa i ujedno najveći zaljubljenik u tamošnje majstore lopte, bio je znakovit.

– Nogometni narod uz obale La Plate se nagledao nogometnih velikana kroz desetljeća. Kada mu je najveći ljubimac ovaj klinac, onda on mora biti čudo od talenta – poručio je legendarni Amigo Magdić.

Erupcija pod Vezuvom

Od tada su prošla desetljeća u kojima je Maradonina ljevica pisala stranice za nogometnu povijest još od dana kada je postao bombastično pojačanje Barcelone. Ciklički je servirao poslastice, kao ono u Beogradu na europskoj utakmici Zvezde s Barcom.

Svjedočio je na terenu tome i slavni riječki branič Miro Šugar kada je Maradona kao mađioničar baš preko njega »izmislio« lob i zanijemio krcate tribine Marakane. Ljudi su, oporavivši se od šoka, kao jedan zapljeskali od srca, iako su njihovi ljubimci primili gol, jednostavno su bili opčinjeni i zadivljeni potezom.

Za Kataloniju su ga vezale neugodne uspomene, kada mu je Goicochea slomio nogu, u Napulju je doživio renesansu, klimaks karijere. Izazvao je nogometnu erupciju pod Vezuvom gdje je skrenuo dva scudetta 1987. i 1990. godine, Kup UEFA 1989. godine, ostavši zauvijek najvećim ljubimcem u srcima temperamentnih Napolijevih tifosa.

I danas oni, ali i cijela Italija, pamte legendarni trio MaGiCa, tercet majstora Maradone te dvojice plemenitih golgetera, Giordana i Brazilca Carece, koji su uz pomoć ostalih žarili i palili među obranama Serie A.

Diego je isto tako dao nemjerljiv obol argentinskoj reprezentaciji koju je u Meksiku 1986. godine dovukao do naslova svjetskih prvaka, a ostaje zapamćen njegov gol rukom, »tzv. Božja ruka«, isto tako je i s golom kada je izludio Colea, a onda predriblao valjda »sve osim stative«.

Četiri godine kasnije u Italiji je s Argentinom stigao do finala SP-a, uvijek u ulozi protagonista.

Latentno opasan po gol, ostao je upamćen kao čovjek čije su lopte više od »pola gola«, tko god igrao u vrhu argentinskog napada, uz njega je stizao u šansu. Znaju dosta o tome reprezentativni suigrači Batistuta i Caniggia i tko sve još ne.

Napulj ga i danas slavi, napuljski stadion se zove »Diego Maradona«, momčad Napolija igra u dresovima s njegovim likom.

Afere

Naličje svega blistavog je privatni život u kojem je upadao u afere, ovisnosti i što sve ne, kao da je neka filmska ili pjevačka zvijezda. Još u Barceloni se susreo s kokainom kada je imao 22 godine, »dali su mi probati i kao za inat mi se svidjelo« – komentirao je to.

One 1991. godine mu je utvrđeno konzumiranje kokaina, nije smio igrati 15 mjeseci. Godine 1994. je na dopinškoj kontroli na SP-u u SAD-u bio pozitivan, opet je suspendiran na 15 mjeseci.

Ti i mnogi drugi detelji govore o njegovu životu, uostalom i o smrti. Umro je u 61. godini, kada su mu navijači Gimnazijuma pokušali ukrasti srce, javljeno je da je ukopan bez njega.

Nema veze, Diego Armando Maradona je ostao u srcima tolikih navijača.