RIJEKA Taj dobri dečko Juričić Srećko – odjekuje još u ušima kao eho ondašnji uzvik oduševljenog radijskog reportera s utakmica ondašnje Prve jugoslavenske lige dok je ilustrirao vještine slavnog riječkog nogometaša, jedne od legendi nogometaša Rijeke još od dana kada je kao »riječki Schnellinger« već kao junior najavljivao karijeru za pamćenje.

Tako to traje više od pola stoljeća, do današnjih dana kada je savjetnik u klubu, a za njim je karijera duga kao Odiseja, osvajanje dvaju Kupova Jugoslavije u nezaboravnoj momčadi Bijelih, u kojoj je sa Zvjezdanom Radinom činio par stopera za koji su neki stručnjaci govorili da su najbolji u Prvoj ligi.

Nakon igračke karijere nastavio je uspješno i s onom trenerskom, nakon toga je bio sportski direktor HNK Rijeka, u kojem sada ima ulogu savjetnika, bez dvojbe je riječ o doajenu riječkog nogometa koji ima itekako što reći o ovoj igri tako i o netom okončanom finalu EURO-a u Londonu.

Riječ je o sportskom događaju, koji je zaplijenio zanimanje cijele Europe, o nizu nogometnih »podrhtavanja tla«, a na koncu su valovi potresa išli »od Wembleyja do Vezuva«, da bi potres slavlja itekako uzdrmao cijelu Italiju nakon što su njihovi miljenici Azzurri osvojili nalov na ruletu jedanaesteraca s engleskim domaćinima.

Uzbudljivo finale

– Utakmica je bila uzdudljiva kako i priliči finalu, baš mi se svidjela – kaže Srećko Juričić o sportskoj drami u finalu, koja je okončana tek izvođenjem jedanaesteraca, kojima je raspleten taj loptački čvor. – Bilo je napeto, a osim toga igralo se agresivno, što se dobro vidjelo, uglavnom utakmica je bila dobra i tehnički i taktički. Viđeno sve ono kvalitetno što se može vidjeti u jednom susretu. Talijani su u tom ogledu pokazali da su zasluženo osvojili prvo mjesto. Oni su tijekom cijelog ovog prvenstva igrali najbolje s tim da su, što je i normalno, u posljednjim dvjema utakmicama imali i malo problema. Ali zasluženo su osvojili prvo mjesto.

Ova talijanska momčad je potvrdila kako je trnovit uspon na tron s obzirom na to da se vrlo rano našla u zaostatku s Englezima, koji su igrali pred svojom publikolm. Ipak, »Nesalomljivi« Roberta Mancinija su smogli mentalnu snagu i okrenuli događanja na terenu u svoju korist, sve do konačnog slavlja.

– Na njima se od prve utakmice vidjelo da su maksimalno motivirani i da žive za to, vidjela se njihova odlučnost da idu do kraja. I u ovoj je utakmici bila uočljiva ta odlučnost, jedan gol u početku ih nije poremetio, nego su nastavili igrati s tim da su imali problema u prvih pola sata. Normalno, bili su u teškoj situaciji, ali to je prirodno, ipak je riječ o jednom finalu. I Englezi su, naime, tu imali svoju riječ. Ali, Talijani su bili spremni na veliki rezultat, to se vidjelo od početka turnira, tako i u ovoj finalnoj utakmici.

Ime Roberta Mancinija je proteklih dana bilo itekako često spominjano u Italiji, kako li je tek sada nakon trijumfa. Kao veliki igrač se nauživao slasnih uspjeha, ništa se ne može međutim, usporediti sa slašću ovog dostignuća kada je kao kormilar Azzurra postao prvak Europe. Itekako je bila vidljiva njegova ruka u komponiranju ove pobjedničke momčadi.

– Mancinijeva ruka se vidi i u načinu igre. Svi, naime, kao da uvijek nekako podcjenjujemo Talijane u stilu da oni igraju obrambeno, »taktički«. Ova ekipa Italije je igrala i lijepo i efikasno, uz to su mogli i držati loptu te odigrati brzo. Nije bilo sve organizirano samo na obranu, kao što smo ih mi doživljavali do sada. Vidi se da je ta igra stvorena. Talijani nisu stajali niti jednog trenutka, u teškim trenucima bi se, istina, dobro branili, ali većinu utakmice su oni bili dominantni.

Epski dvojac

Engleska je u tom finalu predstavila odličnu momčad, koja je uostalom sa sjajnim pojedincima oduševljavala tijekom cijelog prvenstva.

– Kada vidimo i kvalitetu Engleske, čini se da su do kraja, do finala, ipak došle dvije najbolje momčadi s tim da se moglo dogoditi da u polufinalu dobije i Španjolska. Mogla je dalje proći i Belgija, ali kada se sve stavi na stol, čini mi se da su dva najbolja sastava ovog trenutka došla u finale.

Juričić iz igračkih dana dobro zna kakva je delikatna uloga srednjih braniča, kao i mnogi iz nogometnog miljea još jednom se uvjerio u kvalitete epskog para talijanskih stopera Giorgija Chiellinija i Leonarda Bonuccija, ali i njihovih suparnika, Engleza Maguirea i Walkera.

– Riječ je o jednoj stvarno zanimljivoj stvari, to da su dva najbolja igrača Italije par stopera koji imaju 34 i 36 godina. To je vrlo znakovito. Kada je riječ o suparnicima u finalu, stoperi Engleske su sigurno također jedni od najboljih. Ali rijetko se dogodilo da su dva srednja braniča kao ovi talijanski tijekom cijelog turnira najbolji, a da imaju toliko godina.

Nogometna Europa je pred navijačima izložila svoje dragocjenosti, niz dragulja od kojih su razni zasjali na raznim utakmicama, osim onih razvikanih, bili su tu i neki drugi.

– Kada je riječ o pojedincima, u Italiji je recimo bilo puno dobrih igrača koji su se baš istaknuli. Zapažen je bio njihov vezni red te Chiesa u napadu, pokazao je prodornost i klasu. Od onih drugih su tu primjerice Olmo i Pedri iz Španjolske, iz Engleske bih spomenuo još i Philipsa, kao jasno i dva stopera Maguirea i Walkera.