Srećko Juričić, Ljubo Španjol i Ćiro Blažević na Kantridi/Foto S. DRECHSLER, V. KARUZA I PIXSELL
Znao je galamiti i silno potencirati disciplinu, ali je opet bio osoba koja je stvarala zajedništvo. Unatoč izraženijoj međusobnoj prisnosti, imao je autoritet nad svim igračima - kaže Juričić
povezane vijesti
RIJEKA Bili smo te 1979. godine jako dobra, kompaktna, formirana ekipa. Dva su osvojena Kupa bila iza nas, prikupljeno iskustvo stvaralo je osjećaj da nas ništa ne može iznenaditi. A onda je na mjesto trenera došao Miroslav Ćiro Blažević. I odjednom smo se, na jedan izvjestan način, našli na početku. Ćiro je, naime, u relaciju trener – igrači unio sasvim novi, drukčiji odnos. Za razliku od svih trenera koji su me prethodno trenirali, i ne samo zbog toga što su Gojko Zec i Dragutin Spasojević slovili za vrlo stroge trenere jer su i drugi bili slični njima, kod Ćire je bila riječ o treneru koji je s igračima komunicirao na sasvim drukčiji način. I on je znao galamiti i silno potencirati disciplinu, ali je opet bio osoba koja je s mnogo kontakata stvarala zajedništvo. Nije autoritet nametao na način kako se to do tada radilo, ali ga je itekako, unatoč izraženijoj međusobnoj prisnosti, imao nad svim igračima – sjećanje je to Srećka Juričića, sportskog direktora HNK Rijeka, na prvi profesionalni susret s Ćirom Blaževićem.
Uživanje u igri
Kako je poznato, Ćiro je na čelo stručnog stožera Rijeke stigao 1979. godine. Vrijeme je to koje je, nakon povratka u Prvu ligu, u velikoj mjeri na mjestu predsjednika oblikovao legendarni Ljubo Španjol. Što je značilo – nema granice, nema kompleksa, ide se po najviša postignuća. Kako je i Ćiro uvijek bio umjetnik pretvaranja nemogućeg u moguće, Rijeka je sjajno igrala i postizala zapažene rezultate, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu.
– Igrali smo istinski dobar, lijep, pobjednički nogomet, sve nam je išlo od noge. Svakako da je izvedbeni dio primarno bio takav zahvaljujući nama igračima i odličnoj ukomponiranosti ekipe, ali kada je Ćiro bio došao na trenersko mjesto, ekipa je dobila dodatni polet, radost treninga, uživanje u igri. Njegov model stvaranja autoriteta na bazi prijateljstva odlično se uhvatio i nas na terenu, tako da su to bila vremena sjajne Rijeke – prisjeća se Srećko Juričić.
S najjačima
Rijeka se bez problema nosila i s najjačima, a svojevrsna kruna tog razdoblja dogodila se 5. ožujka 1980. godine, kad je na Kantridi u okviru europskog Kupa kupova gostovao Juventus. Rijeka je pobjedama nad belgijskim Beershotom i slovačkom Lokomotivom iz Košica uspjela prezimiti u Europi. Ušla je među osam najboljih, u društvo u kojem su, primjerice, bili još Barcelona te Arsenal. Nakon rezultata 0:0 na Kantridi, Juventus je u uzvratu bio bolji.
– Da, fantastični su to rezultati koji su se u velikoj mjeri dogodili kao sinergija igrača i trenera, istinski dobre Rijeke i odličnog stručnjaka te još boljeg motivatora, Ćire Blaževića. Ćiro je iz Rijeke prešao u Dinamo da bi s njime, nakon dugo godina, 1982. osvojio prvenstvo. Kasnije sam s Ćirom postao i dobar prijatelj, a kako sam i osobno nakon igračke karijere započeo onu trenersku, početkom devedesetih susretali smo se i kao suparnici, on na čelu Dinama, ja na čelu Rijeke. Naš najznačajniji okršaj dogodio se u finalu Kupa 1994. godine. Igrale su se dvije utakmice, u Zagrebu smo izgubili 0:2, a na Kantridi smo bili blizu izjednačenja, no završilo je, nažalost, samo s jednim našim pogotkom – prisjetio se Juričić razdoblja svoje karijere koji su se ispreplitali s Ćirinom.
Španjol: Rijeka kao odskočna daska do bronce– Povratkom Rijeke 1974. godine u prvoligaške vode, počinje i interes Ćire Blaževića za dolazak na trenersku poziciju u Rijeku, mjesto s kojeg se želio vratiti u hrvatski nogomet. Bilo je to i logično s obzirom na to da je i igračku karijeru okončao u Rijeci. Istina, bilo je to vrijeme dobrih rezultata i uspješnog vođenja kluba od Dragutina Spasojevića, no kad je on morao otići, u cijelosti su se otvorila vrata za Ćiru – sjećanja su to Ljube Španjola, legendarnog predsjednika Rijeke, koji je 20. siječnja proslavio 90. rođendan. I dalje silno vitalan, komunikativan, Ljubo Španjol je nevjerojatna riznica informacija koja i u visokim godinama podatke izbacuje brže od Googleove tražilice. – Ćiro je silno želio povratak u hrvatski nogomet i koliko god je volio Rijeku, pa i s njom postigao zanimljive rezultate, od kojih je najznačajnije prezimljavanje u Kupu kupova, željeni smjer bio mu je Dinamo. Znamo što se poslije s Ćirom događalo, ali jedno je sigurno, upravo mu je Rijeka bila odskočna daska s koje je doskočio sve do – francuske bronce. Trenerski dolazak u Rijeku jako je utjecao na njegovo formiranje u svakom smislu, tako da koliko god je on značajan za Rijeku, toliko je i Rijeka značajna i za njega, kao i za uspjehe hrvatske reprezentacije pod njegovim vodstvom – zaključio je Ljubo Španjol. |
