RIJEKA   U rano jutro grom iz vedra neba jučer je zatekao mnoge Riječane, večer prije na nakrcanom stadionu na Maksimiru baš kao grom iz vedra neba odjeknula je pobjeda nogometaša Dinama nad europskim i samim time svjetskim uglednikom Chelseajem na startu E skupine Lige prvaka. S obzirom na ranking ovih klubova, na pojedinačnu kvalitetu igrača, također i na ono što su Zagrepčani prikazali, teško izborivši ulazak u elitno europsko društvo, a po izvlačenju skupina saznavši da igraju s klubovima kalibra ovog londonskog ili jednog Milana, objektivni je promatrač mogao samo žaliti momčad trenera Ante Čačića, očekujući kako će ona biti topovska hrana ovim velikanima. Doduše, u najavi susreta trener gostiju Thomas Tuchel itekako je biranim riječima govorio o svojim domaćinima i o hrvatskom nogometu općenito, no doživjeli smo to više kao diplomatski govor iza kojega se krije očekivanje da će njegovi asovi na travnjaku potvrditi ulogu velikih favorita i obaviti formalnost. Ali potvrdilo se da »nije juha za koga se kuha, nego za onoga tko na nju prvi stigne«, prognoze i očekivanja su jedno, a lakmus papir za njihovu vjerodostojnost samo je utakmica i ništa drugo. Na koncu je poraz od Ante Čačića i njegove momčadi skupo stajao Tuchela, lani proglašen trenerom godine, nasukavanje u Maksimiru platio je otkazom. »Sic transit gloria mundi« prolazna je slava svijeta, rekli bi stari Latini.

Krupna lovina

Na toj provjeri ovaj put potvrdila se prastara narodna poruka i pouka da »ne bije boj svijetlo oružje, nego ga bije srce u junaka«. Dinamovci su baš velikim srcem, zajedništvom u kojem su svi igrači, klupa i tribine disali kao jedan, fanatičnom borbenošću ostvarili najveću pobjedu hrvatskog klupskog nogometa proteklih godina, zabilježili uspjeh kojim su oduševili razdragane navijače, ali i cijelu nogometnu Hrvatsku, uspio im je mat o kojem će se ovih dana pričati i u Europi. Taj jedan pogodak od kojeg je pao veliki gost djelo je dvojice majstora, dvaju špic igrača oprečnih kvaliteta, Bruna Petkovića, koji čita igru, dobro igra glavom i zna čuvati loptu, zna zabiti i škaricama, čime je nedavno podsjetio na nezaboravnog Snješka Cerina, te brzanca i znalca, golgetera Mislava Oršića. Bruno je u pravi čas glavom u prazno dao for Mislavu, ovoga gosti više nisu stigli, a u finišu sprinta je Oršić sačuvao hladnokrvnost i onda potezom kojeg se ne bi postidio ni jedan od naših najvećih nogometaša svih vremena Joško Skoblar, loptu lagano kraj zabezeknutog golmana proslijedio u mrežu.

Marijan Brnčić

I taj je odlučujući potez pokazao kako je bio pravilan Dinamov pristup utakmici, opredjeljenje za čvrstu obranu sa svih 11 igrača, jedino se tako potpuni autsajder može nečemu nadati kada dočekuje tako velikog favorita. I, naravno, umjesto pristupa »u rukavicama« i »činovničkog« obavljanja posla, mora davati sve od sebe, »bacati se na glavu« od početka do kraja. Zagrepčani su to sve činili na radost nakrcanih tribina, čuvajući dragocjenu prednost kao kap vode na dlanu, za što ih je rezultat itekako nagradio pobjedom koja će još dugo biti temom za prepričavanje, ta činjenica da je veliko modro srce umirovilo slavne londonske penzionere. U biti domaćini su isprepleli čeličnu mrežu pred svojim golom u koju se ulovila krupna lovina.

Dinamo nadigran

Nogometne romantičare su ovim bombastičnim uspjehom vratili u »dobre stare dane«, one više od pola stoljeća nezaboravne uspomene kada su Škorić, Cvek, Gračanin, slavni Rudač Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, golgeter Zambata, nezaustavljivi dribler Štef Lamza i Rora, naravno i proslavljeni Crikveničanin Marijan Brnčić ostvarili itekako veliki uspjeh osvajanjem Kupa velesajamskih gradova. Šjor Marijan, ugledno ovdašnje igračko i trenersko ime, ne pada u euforiju nakon uspjeha razigranog Ljubičića i ostalih.

– Čuli ste što je izjavio Ćiro Blažević i ponovit ću njegove riječi, jer ja stvarno tako mislim. Publika je, naravno, u euforiji, oduševljena, ali činjenica je da je Dinamo dobio utakmicu, a Chelsea nas je nadigrao. Dominirao je 90 minuta, to je nevjerojatno. Dobili smo utakmicu, rezultat je relativno dobar, jer ne znam što će biti u Londonu, kada se ide u goste takvom suparniku, onda ima svega. Ponavljam, jednostavan je zaključak da je utakmica dobivena, ostvaren je krasan rezultat, međutim, bili smo nadigrani. To je moje mišljenje – kaže Marijan Brnčić, koji kao ni svi nogometni sladokusci ne ostaje ravnodušan na umjetničku minijaturu kojom je Dinamo postigao pobjednički pogodak.

– Oni koji su Chelsea smatrali favoritom bili su u pravu, no vidjeli smo jedan potez ove dvojice stvarno vrsnih igrača. To je bilo izvanredno, nešto što se rijetko vidi i na najvećim svjetskim stadionima. Taj »mali« Oršić, što je sve napravio u punom trku, zadržavao je prednost pred braničem i dao je prekrasan gol. To je stvarno nešto za pozdraviti. Rijetkost je da je to dovoljno za pobjedu nad tako tako velikim suparnikom. No, tri boda su tri boda.