ZAGREB Pod stručnim vodstvom Nenada Bjelice »Dinamo« je na sedam prvoligaških gostovanja u ovoj sezoni uknjižio šest pobjeda i remi, primivši samo jedan gol.

– Znam da smo uspješan gost, ali nisam mislio da je to toliko izraženo. Prije svega očekujem dobar derbi i nadam se našoj pobjedi. No, svjestan sam da se »Rijeka« diže i napreduje. Neka na kraju pobijedi bolji, a jasno je da bih ja volio da to bude »Dinamo« – kaže Bjelica.

Armada i dalje ne želi navijati dok je Igor Bišćan trener »Rijeke«. Je li to plus za vašu momčad?

– Mislim da to neće biti presudno. Na kraju krajeva, na Rujevici postoje i druge tribine na kojima ljudi navijaju i daju glasnu podršku svojim igračima. Tamo je uvijek dobra atmosfera, i zato ne sumnjam da će i sada biti tako.

Europski uspjeh pretvorio je »Dinamo« u još poželjniju »lovinu« za ostale hrvatske klubove. Hoće li to utjecati na derbi?

– To osjetimo u svakoj utakmici. I prije smo bili poželjna »lovina«, pobjeda nad »Dinamom« je veliki cilj svih naših klubova. To je normalno i sportski, a mi na terenu moramo pokazati da smo bolji. Svi u »Dinamu« moraju se znati nositi s time jer ovo je najveći hrvatski klub.

Odrastanje

Cijelu sliku dodatno podiže činjenica da ste četiri puta gubili na gostovanjima i vraćali se. Što to govori o vašoj momčadi?

– Definitivno smo vrlo karakterni. U tim utakmicama nismo gubili glavu i pokazali smo da imamo mentalnu moć i nogometnu kvalitetu. Osim toga, imamo veliku konkurenciju za svaku poziciju u momčadi. Sve to su elementi našeg uspjeha. Nadam se da ćemo u istom ritmu igrati do kraja sezone.

Koliki je vaš utjecaj u tome?

– Teško je govoriti o sebi. Sa svojim suradnicima pokušavam poboljšati »Dinamo« u svakom segmentu. Nekada to nije lako jer imamo puno utakmica, odnosno nemamo dosta vremena za ispravljanje nedostataka koji su uvijek prisutni. Bez obzira na to, dobro izgledamo od početka sezone. Tu zasluge imamo svi mi koji radimo oko momčadi.

Dosadašnji rezultati su neosporno izvanredni. No, u kojoj mjeri je to blizu onoga što ste planirali?

– Sigurno je da možemo biti bolji. Upravo nam taj nedostatak vremena onemogućava iskorak na još višu razinu. Recimo, svaki put kada su pauze u klupskim natjecanjima nama desetak stožernih igrača ode u reprezentacije, a u tim uvjetima teško možemo nešto uigravati. Zato moramo čekati zimske pripreme na kojima ćemo imati pet tjedana za poboljšanja. Vjerujem da imamo još dosta prostora za napredak.

Kao igrač ste bili »fantasista«, koji u tadašnjem nogometu nije imao previše obrambenih obaveza na terenu. Kako ste došli do toga da vaš trenerski izričaj odlikuje velika disciplina svih igrača?

– Od prvog dana na klupi zahtjevam odgovornost i izvršavanje obaveza. Igrači nemaju previše zadataka, ali moraju odgovorno izvršiti sve što se od njih traži. Na početku igračke karijere bio sam malo neodgovorniji u tom smislu. Kako sam igrački sazrijevao, tako sam išao na odgovornije pozicije u momčadi. Karijeru sam završio kao zadnji vezni, a započeo sam ju kao »desetka«. Igrao sam u Njemačkoj i Austriji, i te sredine su me formirale kao trenera. U današnjem nogometu nema kvalitetnog rezultata bez velike odgovornost u igri.

Prati vas glas trenera bez dlake na jeziku. Jeste li ikada požalili zbog nečega što ste izgovorili?

– Na klupi sam već jedanaest godina i neke stvari s početka trenerske karijere sigurno bih napravio drugačije. Sada više znam o psihologiji, pedagogiji i nekim drugim segmentima u kojima treneri mogu najviše napredovati. Puno sam naučio iz negativnih i pozitivnih iskustava. Uspjeh je najteže kontrolirati jer trener je taj koji mora zadržati igrače na zemlji. Recimo, zna me biti sram kada vidim neke izjave koje sam dao kao igrač. No, to je sve dio nogometnog odrastanja i sazrijevanja. Oni koji misle da sve znaju žive u velikoj zabludi.

Facebook

Kako vam izgleda hrvatski klupski nogomet?

– Pozitvno je što sada svi prvoligaši imaju kvalitetne terene. Infrastruktura može biti još bolja, pogotovo kada je usporedim sa zemljama u kojima sam radio, Austrijom, Italijom i Poljskom. Tamo se nogomet puno bolje prati nego u Hrvatskoj. Smeta me što naša Prva liga dobiva tako malo prostora na televiziji. Kvaliteta naših pet-šest prvoplasiranih momčadi sigurno je iznad Poljske i Austrije, ali kod nas nogomet nema promociju kao kod njih. Da naša liga dobije takav tretman na televizijama, sigurno bi bilo puno više ljudi na stadionima.

Nedavne studije su pokazale da je u HT Prvoj ligi pao broj lokalno treniranih igrača i porastao broj stranaca. Kako gledate na to?

– Za mene ne postoje domaći i stranci ili stari i mladi nego samo dobri i loši igrači. Uostalom, tablica strijelaca pokazuje da dovodimo kvalitetne strance. Glupo mi je reći nešto negativno o tome jer i ja sam bio stranac zadnji 26 godina. Slična situacija postoji u svim europskim zemljama. Domaći igrači uvijek su najskuplji u svojoj domovini. Recimo, u Serie A uvijek je jeftinije dovesti Hrvata nego Talijana iste kvalitete. Takav je moderni nogomet, i to treba prihvatiti.

Daju li vam i dobronamjerne savjete o vođenju momčadi?

– Bilo je i toga, pogotovo dok sam imao profil na Facebooku. Sada imam službenu stranicu na koju mi ljudi ponekad pišu da obratim pažnju na nekog igrača ili nešto slično. Poštujem mišljenje svakog navijača, ali na kraju sam ja taj koji snosi odgovornost – kaže Bjelica.