RIJEKA Stjepan Ostojić zamijenio je nakratko Apenine odmorom na Krku, ali itekako osluškuje i prati što se događa na Čizmi. Italija je opet u svojevrsnom nogometnom transu, Azzurri jure prema finalu EURO-a i na putu su starih dana »ponosa i slave«. Riječki stručnjak već je šest godina u talijanskom nogometu, nakon Mantove i Crotonea, nogometni put ga je s Ivanom Jurićem odveo u Genovu pa u Veronu i naposlijetku ga usmjerio prema Torinu.

Krajem svibnja hrvatski dvojac Jurić – Ostojić dogovorio je novu suradnju s velikim izazovom. Torino je klub s puno većim ugledom, ali prošle sezone jedva se spasio ispadanja.

Stjepan Ostojić

– Nova sredina, čeka nas slaganje momčadi i upoznavanje svega oko i u klubu. No, nama je to već postala neka navika, da ne kažem rutina tako da mislim da neće biti problema – kaže Ostojić. – U Veroni smo stvorili lijepu priču, a sad dolazimo u jedan klub koji je na papiru i povijesno puno, puno bolji. S tim da su posljednjih nekoliko godina bili u situaciji da su bili lošiji od Verone. Struktura kluba je bolja, ali neke stvari moramo bitno posložiti.

Kohezija i Serie A

Talijani su hit EURO-a, ostavljaju dojam momčadi koja može otići do kraja.

– Talijane sam još u početku vidio kao favorite upravo zbog jako dobrih kvalifikacija. Vidi se da su gladni uspjeha i dokazivanja. Složili su jako kvalitetnu momčad koja je ujedno i radnička. Vidi se da su svi predani radu i da postoji pozitivan duh unutar momčadi. Po meni spremni su za nešto veliko, čak i osvojiti ovako veliko natjecanje. Spremni su za to, a kvaliteta je neosporna.

U čemu je tajna posljednjih pobjeda Azzurra iz perespektive jednog trenera u Serie A?

– Imaju po meni jednog od najboljih vratara svijeta u Donnarummi, u obrani su se stablizirali s Chiellinijem i Bonuccijem, gdje imaju iskustvo s mladenačkom energijom. U vezi su Barella i Veratti, kao i ostatak znalaca i jako motoričnih igrača. Na bokovima su također dobri sa Spinazzolom, koji se, nažalost, ozlijedio i Di Lorenzom. Insigne i Immobile su napadačka zvučna imena, barem kad je riječ o Italiji. Imaju stvarno dobru momčad, željni su uspjeha i dokazivanja. Dugo nisu izgubili i stvorili su pobjednički ambijent, što je jako važno. Vidi se i da jako teško gube utakmice pogotovo kad zabiju prvi gol. Primjerice tu je i Pessina koji nije tako poznat, a bio je prošle sezone s nama u Veroni. Ljevak je, ali ništa posebno, desnom ne zna ništa, nema brzinu niti skok, ali svaki trener bi ga želio u momčadi kako kaže jedan trener. Dečko ima neke kvalitete koje daju koheziju momčadi i nogometno je jako inteligentan. Tako da su Azzurri spoj svega pomalo.

U svemu su zasigurno bitne i zasluge Roberta Mancinija, izbornika Azzurra…

– Rezultati sigurno govore i u Mancinijevu korist. Već je dugo s tim igračima, cijene ga i već su mu produžili ugovor, što znači da je cijela Italija stala iza njega. Dobar je trener, a rezultati sve pokazuju. Pobjeđivati 13, 14 utakmica u nizu stvarno je velika stvar. I cijelu susjednu zemlju opet je zapljusnuo val strasti u kojem se preosjeća opet veliki uspjeh.

– Svi znaju koliko je Italija nogometna zemlja. Sve ove godine koliko sam tamo, vidio sam koliko im znači uistinu najvažnija sporedna stvar na svijetu. Žele se kao nacija pokazati u velikom stilu i dokazati da su najbolji na svijetu. To je takav ambijent i mentalitet koji dolazi do izražaja, posebice nakon što posljednjih godina nisu imali rezultate. Ali vidljivo je da u Italiju opet dolaze dobri treneri, Serie A poprima nešto što je prije imala Engleska, vraća svoju prepoznatljivost.

Konkretniji od Furije

Slijedi europski, ali i svjetski nogometni klasik Španjolska – Italija.

– Tu iskreno favoriziram Talijane. Puno su konkretniji i jako dobri u fazi obrane. Brzo se otvaraju za kontranapad, brzo organiziraju kontinuirani napad… I svi se vraćaju i brane. Momčad su koja jako dobro djeluje u oba smjera. Španjolci standardno žele dominirati kroz posjed, ali mislim da u ovom slučaju mogu naići na probleme. Teško je u nokaut fazi prognozirati, ali tipujem na Italiju. Finale Italija – Engleska? Po meni to je najizglednije.

Nokaut faza izbacila je Francuze, Portugalce, Nijemce, Nizozemce, Hrvate… Švicarska, Mađarska, Austrija… ostavile su solidan dojam.

– Takve neke stvari uvijek se događaju na velikim natjecanjima. U nokaut sistemu jako je malo prava na pogrešku, a i svi igrači igraju u nekim solidnim ili dobrim ligama, nije da Švicaraca i Mađara nigdje nema. Razlike između reprezentacija sada su jako male. Hrvatska? Imali smo dobru kvalitetu da idemo dalje, iako niti ovim rezultatom ne treba biti nezadovoljan. S obzirom na potencijal, trebali smo možda tražiti nešto više.
No, teško je komentirati »izvana«, izbornik i ljudi u stožeru najbolje poznaju situaciju. Ali ne brinem za budućnost, mislim da se može napraviti opet dobra priča u sljedeće četiri godine. Vjerujem da možemo bezbolno napraviti jednu smjenu generacija, samo tu treba biti pažljiv, sve dobro izvagati i odlučiti. I donijeti prave odluke. U svakom slučaju imamo dobar potencijal – zaključuje Ostojić.