RIJEKA Stjepan Ostojić jedno je od imena koje je već desetljećima prvo kao igrač, a onda i godinama kao trener dio zanimljivih nogometnih priče. Bilo je tako još u prošlom stoljeću kada je igrao zapažene uloge u veznom redu Orijenta, Rijeke, Pomorca i Krka, potom i u inozemstvu, da bi se uputio u trenerske vode na raznim inozemnim adresama. Poslije epizode u Veroni, sada je u Torinu gdje je pomoćnik Ivana Jurića u hrvatskom duetu na klupi slavne momčadi »Granata«.

– Gušt je doći u Rijeku u ovom razdoblju, tu stvarno nisam bio jako dugo – kaže Stjepan Ostojić, suvremeni nogometni nomad, koji svijetom radom svjedoči o vrijednosti riječkog nogometa. – Unatrag posljednje dvije, tri godine sam tu bio stvarno kratko, ovo je prvi put da sam uhvatio deset dana i mogu reći da guštam.

Kao što je Juve Stara dama Calcia, tako je i Serie A Stara dama u Ligama petice, koja je proživjela tolike uspone i padove, prije svega u financijskim ulaganjima te u skladu s njima periode zvučnih imena na vječno zanimljivom »mercatu« ili razdoblja »mršavih krava«. U takvom kontekstu Milan je osvojio Scudetto.

Primjer Atalante

– Serie A se u protekle dvije godine jako promijenila, došlo je dosta stranih investitora i uložilo je novce, pogotovo američki investicijski fondovi. U Serie A i B promijenila se struktura vlasništva i igračkog kadra. Zapuhao je pozitivni financijski vjetar, primjerice u Milanu, iako konkretno Milan funkcionira već tri, četiri godine s Maldinijem i Massarom. Imaju viziju, uzeli su Piolija za trenera i nisu ga promijenili u trenutku krize. Osvojili su prvenstvo poslije dvije, tri godine, slagali su ekipu s idejom. Na početku su imali velike probleme, a potom promijenivši čitavu strukturu došli do rezultata.

Među lavovima Serie A vječno gladnima krupnog rezultatskog plijena tradicionalno su Juventus i Inter. Konkurencija je međutim jako brojna.

– Već sam tamo sedam, osam godina i nešto sam vidio. Recimo Genova ili Verona, Torino… To su nekakve stepenice kojima ideš prema velikim klubovima. U Italiji je sedam klubova koji su vrhunski. Rezultatski je teško doći do njih, treba imati ekstra sezonu i sreće, napraviti i dobar »mercato« da bi nešto postigao. Ne smije se ni u čemu pogriješiti.

U takvom ozračju Torino, klub velike tradicije, želi također doći do izražaja.

– Torino je posljednjih par godina imao velikih rezultatskih problema. Gazda je doveo i Jurića da mu riješi te probleme i eto, naša prva godina je završila pozitivno. Kada smo došli znali smo donekle što nas čeka i on je to uspio posložiti u prvoj godini. Ali, da to postane povijesno stabilan klub, treba vremena. Teško je uz to oponirati Juventusu i Milanu, jako teško se može doći na tu razinu iako vlasnik ima novaca. Nije to samo uzeti trenera i doći na vrh za dvije sezone. Recimo, Atalanta to radi 20 godina i s usponima i padovima je sada postala stabilna i prijeti vrhu. S druge strane, uz svu muku je sedma, osma, nije druga.

Slavni Toro, nekadašnji vladar Calcia diči se slavnom poviješću i velikim brojem navijača.

– Tek kada sam došao vidio sam koliko je to veliki klub, koliko ljudi navija za Torino. Predsjednik je pak stvarno kapacitet, moćan je, no da sve profunkcionira treba se posložiti puno toga i puno uložiti.

Povećana vrijednost

Hrvatskim ljubiteljima nogometa je simpatična slika s dva Hrvata na uglednoj klupi Torina. Surađuju već duže vremena…

– Jurić je stvarno vrhunski trener. Calcio je takav da talijanski treneri mogu raditi svugdje, a strani treneri teško u Italiji. Tamo je nogomet užasno taktičan, na utakmici se promijeni 50 situacija, a kamoli se neće unutar sezone. Ivan je jako spreman trener, trener je za velike klubove koji i u malima može pronaći rješenja. Recimo došao je u Torino koji je imao gubitke i po 30 milijuna eura godišnje. Neki proračuni su da smo sada na igračima kao klub zaradili oko 60 milijuna eura. Znači, već im je sada povećao vrijednost. Radi s mladim igračima, zna ih voditi kao i kontrolirati one starije, koristiti ih. Jednom rječju, vrhunski trener.

Hrvatski duet u Torinu djeluje složno i profesionalno.

– Naša suradnja je takva bila i u Trećoj ligi. Jurić je profesionalac i mene vidi kao takvoga. Imamo profesionalni odnos kada smo u klubu, a izvan terena smo prijatelji, obitelji nam se druže. To funkcionira, sedma, osma godina je kako surađujemo. Točno se zna što ja radim, što radi on ili ostali dio stožera. Oko njega nas je pet, šest, ljudi od njegovog povjerenja. Kreirali smo stožer i mislim da to lijepo funkcionira – zaključuje Ostojić.