RIJEKA – Od zlatnih sedamdesetih Rijeke, godinama je na svakom riječkom kantunu gdje se ćakulalo o nogometu dovoljno bilo reći – Kule.

Navijači su itekako pričali o nebeskim skokovima reprezentativca Miodraga Kustudića.

U mladosti nazivan »sremskim čudom«, čovjek koji se prometnuo u najpopularnijeg centarfora Rijeke proteklih desetljeća oporavivši se pritom i od teškog loma noge, nakon karijere u Herculesu iz Alicantea i Mallorci, ostao je živjeti u Španjolskoj, zemlji aktualnih europskih prvaka.

– U Španjolskoj je praktički u svim gradovima bila baš prava ludnica – svjedoči Miodrag Kustudić o slavlju zbog Furijina osvajanja kontinentalne titule, o slavlju tipičnom za temperamentne latinske navijače.

Javljajući se iz Alicantea, poručuje usput da je tamo svježije u odnosu na Rijeku, tamo je samo 29 stupnjeva Celzijevih, ali je vlaga u zraku čak 90 posto.

– Recimo, na dočeku u Madridu je na ulicama bilo čak oko milijun ljudi, prava vojska onih koji su došli proslaviti trijumf njihovih miljenika u Njemačkoj. Kako su organizirali taj doček i kako se sve to odvijalo, svaka im čast.

Sedam pobjeda

Ne treba biti nogometni stručnjak kalibra Tomislava Ivića da se u svođenju dojmova u EURO-u ne istaknu dojmljive španjolske prezentacije njihove reprezentacije koje su upadale u oči i s posljednjih redova tribina.

Jednoglasan je kor koji hvali nastupe novih europskih prvaka, u njemu je i Kustudićev glas.

– Španjolci su igrali najbolje i pritom su pobijedili u svim utakmicama, matirali su sve reprezentacije koje su im se našle na putu, među njima na startu i Hrvatsku. Svladali su pritom i Francusku i Njemačku, na koncu konaca i Englesku, sve najjače europske momčadi. Pritom su imali dva velika otkrića EURO-a, dva njihova krila.

Mislim na »malog« Yamala, najmlađeg igrača u povijesti EURO-a, te na drugoj strani Williamsa, koji je također mladi igrač.

Španjolci su napravili čudo toga, svaka im čast. Ali uz to smatram da oni imaju do sada najbolju reprezentaciju.

U ovom slučaju Furia nije igrala onaj nogomet u stilu ondašnje Barcelone, igru nazivanu »tika-taka«. Sada su iz čvrste obrane brzo odlazili u kontranapade. To je bilo super, svaka im čast.

Williamsa i Yamala se mnogo spominje i vjerojatno će tako biti još dugo vremena, isto tako brojnim ljubiteljima nogometa srce brže zaigra na spomen Danija Olma, bivšeg dinamovca koji je od prvog ulaska u igru pa do samog kraja turnira bio pravi španjolski as iz rukava.

Miodrag Kustudić

– Olmo je vrhunski odigrao EURO, pokazao je da je pravi igrač, napravio je sve najbolje i dokazao se svima koji nisu vjerovali u njega. Sva sreća što se svojedobno odlučio na dolazak u Dinamo, da tada nije došao u Zagreb, ne znam što bi uspio napraviti u Barceloni.

Ovdje se sada dosta priča o njemu, među ostalim se govori da je moguće da će potpisati za Real Madrid. Kakav je igrač, on može igrati u Realu. Pogotovo što im je sada otišao Kroos.

Zgusnut kalendar

I nakon spuštanja zastora na pozornice poslije velikih predstava u Njemačkoj, među brojnim komentarima nisu zanemariva razmišljanja u stilu »što bi bilo da je bilo«, u kakvim bi izdanjima bili raznorazni kvalitetni igrači da nisu došli u Njemačku izmoreni u tolikim klupskim utakmicama Lige petice i Lige prvaka.

– Taj kalendar natjecanja s ovolikim brojem utakmica veliki je problem, praktički u cijeloj Europi se igra puno. Recimo, finalisti Englezi su oni koji igraju najviše susreta. Samim time su došli i najviše izmoreni.

Recimo, Bellingham je došao skoro pa polomljen, čovjek kao da nije znao kako se zove. Nije mogao stajati na nogama. Ne zaboravimo da je on igrao u Španjolskoj i Kup i prvenstvo, isto tako i Ligu prvaka. To je stvarno puno.

Usprkos ovakvom Bellinghamu, skoro pa neprepoznatljivom Fodenu, i da ne nabrajamo dalje, Gordi Albion se probio do finala i do samog kraja je prijetio Španjolcima.

– Dobro, Englezi su dospjeli do finala, ali su također imali i puno sreće, sjetimo se samo kako su davali golove u samim finišima.

Dobro, i oni imaju dobru momčad, ali smatram da je Španjolska bila triput bolja od svih njih na EURO-u.

To je moje mišljenje uz pozdrav Rijeci i pozdrav Hrvatskoj – zaključio je dobro raspoloženi Miodrag Kustudić.