RIJEKA Povijest se ponovila, i to u svakom pogledu. U svom šestom nastupu na Mundialu Hrvatska je trijumfalno zaključila i svoju drugu utakmicu za treće mjesto, s time da su konačni rezultat i njegovo kretanje bili isti kao legendarne 1998. godine u Francuskoj – 1:0, 1:1, 2:1. Jedinu razliku predstavljao je suparnik. Tada su poraženi Nizozemci, a sada Marokanci. Za razliku od prethodnih utakmica, ovoga puta nervoza nije bila opipljiva niti na jednoj strani. Iako se igralo za brončanu medalju, obje reprezentacije djelovale su rasterećenije nego kroz zadnja četiri tjedna, kao da u zadnjem nastupu na ovom Svjetskom prvenstvu žele pokazati da su u stanju igrati lepršavo i atraktivno. Štoviše, na trenutke se činilo da su neki malo previše opušteni. Na primjer, u 3. minuti je Yassine Bounou, zvani Bono, htio odigrati paralelni pas iz  svog peterca, a lopta mu je kod dodavanja prešle preko noge i skoro završila u njegovoj mreži. Golman Maroka u toj je situaciji ima puno sreće.

Međutim, četiri minute kasnije Fortuna više nije bila na njegovoj strani. Kod slobodnog udarca na trideset metara od gola Lovro Majer je visokim okomitim dodavanjem prebacio obranu, a Ivan Perišić je utrčao u taj prazan prostor i glavom vratio loptu prema točki za izvođenje jedanaesterca, gdje je Joško Gvardiol, također glavom, naciljao nebranjeni dio mreže – 1:0.

Hrvatsko veselje trajalo je do prvog prekida za Maroko u opasnoj zoni. Hakim Ziyech je s desne strane lansirao ubacivanje prema sredini, Majer je glavom nezgodno podigao loptu preko buketa igrača, a zatim je prvi do nje stigao Achraf Dari. Bilo je to u 9. minuti – 1:1.

Od tog trenutka Hrvatska je bila opasniji i konkretniji suparnik, ali nikako nije uspijevala doći do novog vodstva, iako je imala sasvim solidnih prilika. Bono je u tom razdoblju branio sve, s time da mu je najviše problema u 25. minuti zadao udarac Luke Modrića s ruba kaznenog prostora. Marokanci su ubrzo uzvratili po desnoj strani, preko svojih najvećih zvijezda, Ziyecha i Achrafa Hakimija, ali tu je izostao kvalitetan  zadnji pas. Bez obzira na takav ishod, ta akcija očigledno ih je napumpala samopouzdanjem. Tako je idućih deset minuta donijelo ofenzivu Maroka, koja ipak nije donijela ništa konkretnije od dva kornera i nekoliko gužvi u kaznenom prostoru. Takav gard suparnika Hrvatskoj je
otvorio dosta prostora za napade.

Igrala se 42. minuta kada je lopta dugo kružila oko šesnaesterca Marokanaca, koji su uspješno zatvarali svaku priliku za udarac po golu. Štoviše, Majer je u jednom trenutku izgubio posjed, ali, srećom po njega, Mateo Kovačić je spasio stvar i dodao Marku Livaji, koji je odmah proigrao Mislava Oršića na desnoj strani. A on je, pak, udarcem desnicom iz prve prebacio Bona i pogodio suprotnu stativu, od koje se lopta odbila u gol – 2:1.

Uvodne minute nastavka donijele su tri lijepe prilike, za Oršića, Livaju i Majera, čime je samo podebljan dojam da Hrvatska sigurno kroči prema brončanoj medalji. Naravno, upornim Marokancima odustajanje nije padalo na pamet. Njihovi napadi u tom razdoblju nisu izgledali pretjerano opasno, ali iz minute u minutu bilo je sve očiglednije da namjeravaju preuzeti inicijativu.

Takav način igre otvorio je puno prostora na njihovom dijelu terena, a Hrvatska je to mogla kapitalizirati u 76. minuti, kada je sijevnula kontra. Gvardiol je uletio u kazneni prostor suparnika, gdje ga je sapleo Sofyan Amrabat. Međutim, Abdulrahmana Al-Jassima tu nije bilo elemenata za pokazivanje na bijelu točku, a VAR soba je, po svemu sudeći, podržala tu procjenu katarskog suca. U idućem napadu Maroko nije uspio realizirati svoju najbolju priliku.

Tu se utakmica maksimalno razbuktala, s time da je Al-Jassim djelovao kao čovjek koji nije siguran što točno radi. U tim trenucima malo je nedostajalo da se situacija na terenu ode u neželjenom smjeru. Srećom, igrači su imali dovoljno razboritosti i nisu podlegli niskim strastima, iako su Marokanci pokazivali ogromnu nervozu. U 87. minuti Kovačić je s ruba peterca imao veliku priliku za otklanjane svih dvojbi i  smirivanje tenzija. Međutim, njegov prizemni udarac iskosa s lijeve strane nije pronašao okvir gola. Šest minuta sudačke nadoknade donijelo je posljednji očajnički juriš Maroka i opasan udarac glavom Youssefa En-Nesyrija. Nekoliko sekundi nakon toga Al-Jassim je konačno svirao kraj.