OSIJEK – Blago nama dok imamo takvog kapetana! Tom je rečenicom najlakše opisati način na koji je hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila Poljsku na Opus Areni te došla do prvih bodova u ovogodišnjem izdanju UEFA Lige nacija.

Luka Modrić još je jednom zadivio nogometni svijet. Naš omaleni čarobnjak, koji je ovoga ponedjeljka proslavio 39. rođendan, odigrao je jednu od onih utakmica zbog koje mu se treba nakloniti do poda. Ne samo zbog trenutka inspiracije u 52. minuti, kada je vrlo lijepim pogotkom iz slobodnog udarca Hrvatskoj donio pobjedu, nego i zbog načina na koji je predvodio Vatrene u toj utakmici. Čovjek je u 84. minuti, iako već vidljivo iscrpljen, uklizao ne bi li na sredini igrališta spriječio pokušaj napadačke akcije Poljaka. Svi se pitaju dokad će Luka trajati, a on igra kao mladić i poručuje:

– Nitko meni neće morati reći kada je vrijeme za povlačenje. Dok god u meni ima žara, igrat ću za reprezentaciju – rekao je Modrić, koji je odigrao 180. utakmicu za nacionalnu selekciju i izjednačio se sa Sergiom Ramosom, dok su ispred njega Cristiano Ronaldo i Leo Messi.

Lider

Tako i treba biti, jer takvog lidera Hrvatska će teško pronaći u budućnosti pa zato u njemu valja uživati dok god on to može i želi. Luka je odveo našu reprezentaciju do važne pobjede koja nam omogućuje normalan nastavak potrage za novim taktičkim rješenjima. Izbornik Zlatko Dalić odlučio je mijenjati formaciju, a nakon prvih dvaju nastupa u Ligi nacija slika je ohrabrujuća. Sustav s tri centralna braniča i dva napadača bolje odgovara performansama igrača koje Dalić ima na raspolaganju. Naravno, nije to još sve složeno do kraja, postoje stvari koje se mogu popraviti, ali dobili smo naznake stvaranja jedne drukčije Hrvatske, a upravo je to jedan od glavnih ciljeva ovog izdanja Lige nacija.

– Pobijedili smo važnu utakmicu. Bili smo dominantni i moćni pa mi je žao što rezultat nije bio uvjerljiviji. Hvala publici u Osijeku, ali zato mi je žao što kapacitet stadiona nije veći. Jedva čekam da nam se vrate ozlijeđeni igrači, što će nam otvoriti dodatne opcije. Rekao sam momcima: »Ovo je vrijeme kad se morate boriti za sebe i status u reprezentaciji.« Za mene je sve bilo sjajno – rekao je očito zadovoljni Zlatko Dalić, izbornik hrvatske reprezentacije.

Bila je to večer u kojoj je bilo još igrača u našoj selekciji koji su zaslužili pozornost, ali Luka Modrić si je za 39. rođendan odlučio darovati nešto posebno. I nije darovao samo sebi, nego i svima nama. Doista je blagoslov imati mogućnost uživo gledati takvog majstora igre na djelu. Modrić je odigrao jako puno dobrih, vrlo dobrih i odličnih utakmica za Hrvatsku, teško nam se sjetiti je li ikada podbacio, ali dvije njegove utakmice ostat će nam zauvijek urezane u pamćenje. Prva je ona na EURO-u 2012. protiv Španjolske u Gdansku, koju smo izgubili (1:0), ispali s EURO-a, ali Modrić je taj susret odigrao tako da ga je dva mjeseca nakon nje odlučio angažirati Real Madrid. Druga će ostati ova na Opus Areni, kada je baš poput pravog malog i moćnog »remorkera« dovukao »kockasti« tanker do pobjede nad Poljskom. Eto, na neki način ta će država imati posebno mjesto u Modrićevim memoarima jer je baš na njezinu tlu zaradio transfer u redove najvećeg europskog klupskog diva, a protiv nje je Hrvatskoj omogućio pobjedu koja je daleko od najvećih u njezinu portfelju, ali će za Luku sigurno biti jedno od najjačih emotivnih sjećanja iz njegove sjajne i plodne karijere.

Napadačka zvijer

Luka je uzeo šou, ali u susretu protiv Poljske možda je rođena jedna buduća velika – zvijezda. Možda je Hrvatska napokon dobila centarfora za kakvim je tragala od povlačenja Marija Mandžukića. Igor Matanović nije bio strijelac protiv Poljske jer su neke »više sile« tako odlučile za tu večer. No čovjek je »opća opasnost« za suparničke obrane. Pucao je čak deset puta tijekom tog susreta, pogodio je gredu, napadao sve lopte koje su dolazile u njegovu blizinu, skakao, otvarao drugima prostor, utrčavao u njih pa je doista bila mala sportska nepravda što nije zabio svoj prvijenac u tek drugom nastupu za reprezentaciju.

– Matanović je u dvije utakmice ušao u 10 šansi, to se dugo nije dogodilo, možda nijedan centarfor nije to napravio u cijeloj sezoni. Na njemu je da se radom u klubu i reprezentaciji još više digne, i to će biti dobro. Žao mi je što nije bio strijelac – rekao je Dalić.

Možda je još rano za konkretne zaključke, ali Matanović je baš osvježenje jer ovoj reprezentaciji trebao je tip centarfora koji je »živa vatra«. Ne čeka on da mu se pripreme prilike, on traži, on je gladan i samo neka takav ostane jer u tom slučaju Hrvatska bi dobila prvog napadača za sljedećih desetak i više godina. Ne treba posebno isticati koliko je to važna spoznaja.

Imamo razloga za optimizam, ne i za euforiju koja uvijek prati Vatrene. Dalić i reprezentacija trebaju proći još težak put do zacrtanih ciljeva u Ligi nacija, no imamo se za što uhvatiti, a u ovoj rujanskoj akciji bilo je toliko problema s ozljedama. Valjda će nas u listopadu ozljede važnih igrača zaobići, te će Hrvatska biti još bolja i konkretnija. Posljednja tri puta kada je igrala u Osijeku, zbog rezultata, prevladavali su sivi tonovi. Ovaj put je ostao baš dobar dojam…