RIJEKA Lučki, tako se već silnih desetljeća u riječkom nogometu govori za Lučki radnik, klub tradicije duže od pola stoljeća, koji je dao veliki obol nogometu u našem gradu. Veliki doprinos dali su tome ljudi, danas već u godinama, koji su se okupili u konobi »Ribica«, umjesto bacanja ješki ovo je riječ o tradicionalnom druženju koje traje više od deset godina na kojem se sastaju razne generacije »lučkih radnika«, sve redom poznata nogometna imena našeg kraja. Šale i smijeh, pozdravi i grljenja s prijateljima kojih dugo nisu vidjeli, evociranje uspomena na lijepe dane mladosti i prepričavanje tolikih zgoda s terena i oko njega tolikima koji su se okupili bilo je ugodno grijanje u hladnoj prosinačkoj večeri.

Utemeljitelj

»Na čelu kolone« je bio legendarni Ljubo Španjol, utemeljitelj Lučkog radnika davne 1963. godine, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u Rijeci, koji ju je iz Druge lige poveo k prvoligaškim visinama bivše države, od Bijelih načinio klub koji je zaigrao u Europi. Pod njegovim vodstvom Rijeka se od drugoligaša transformirala u prvoligaša i dvostrukog osvajača Kupa od kojega su zazirali i oni najjači.

– Lijepo je vidjeti ovdje tolika draga lica i veliko je zadovoljstvo pozdraviti tolike drage prijatelje – rekao je Ljubo Španjol, najlegendarniji djelatnik u dugoj povijesti riječkog nogometa, čovjek kojem su 92 godine, ali sa srcem kao u mladića.

– Davno su oni dani kada sam bio na čelu omladinske organizacije u Luci Rijeka, koja je bila najveća u bivšoj Jugoslaviji. Imali smo tu raznih sportskih sekcija. Sjetimo se da su tu »Magazini Generali« imali klub za vrijeme Italije, a mi smo onda nakon niza godina krenuli organizirati klub, nastao je Lučki radnik utemeljem početkom onih šezdesetih. Udareni su temelji i iz godine u godinu rasli su uspjesi kojima ste svi vi jako mnogo pridonijeli. Kroz naš klub prošlo je jako mnogo istaknutih igrača, ostvarena su mnoga lijepa dostignuća, sve u onim teškim uvjetima. Sjetimo se samo tih nemogućih terena na kojima ste igrali, svaka vam čast što se niste ozlijedili, što ste sve ono izdržali.

Veterani

Feruccio Ban, spiritus movens ove ugodne večeri, oko sebe je imao čitav niz nogometaša koji su u raznim razdobljima nosili dres dragog im Lučkog. Marinko Čulumović, Vlado Tičak su golmani te veteranske ekipe koju su imali pred sobom Krstu Pavića, Janka Jankovića, Josu Krmpotića, Guština Lenca, Miru Brnelića, Antuna Tunu Novalića, Milana Rimca, Sergija Burića, Mira Vučinu, Marjana Humskog, Enza Mataju i Valerija Vittorija.

U društvu u kojem je bio i dugogodišnji istaknuti čelnik kluba Ante Dropulić spominjana su tolika imena značajnih pokojnih trenera, funkcionera i igrača, Zvonka Frančeskija, Mikija Vujovića, Slavka Petrića, Marijana Tabara, Armanda Prizmića, Ivana Mataje »Pulitike«, »Jaleta« Lovrinova, Mileta Fućka, Emilija Domjana, Vlade Peruše, Tome Mlačića, Josipa Bunoze, »Belog« Radovića, »Švege« Švegovića, Alda Peršića, Rudeta Mohorića, Zvonka »Otrova« Lukanovića, Matu Mesaroša, Milana Šame, Zvonka Stipančića, Željka Nasića, Ruška Petakovića, Damira Klarića i naravno Oskara Piškulića.