RIJEKA U svakodnevnici nogometnih događanja kada se igra skoro pa svakodnevno, i to na onoj najvišoj razini, cinik koji je ljetos rekao da koliko se god raduje hrvatskim pobjedama, toliko mu je drago i zbog ispadanja hrvatske reprezentacije s EURO-a jer će dečki dobiti bar malo odmora, sada može tome nadodati kako je dobro da se neki as ozlijedi jer samo tako može imati malo pauze od igranja koje kao da nikada ne prestaje.

Daleko smo od kraja ovog vrućeg ljeta, a nemilosrdni ritam nastupa uzima danak na početku sezone dok je dojam da ona prošla kao da i nije okončana. »Kolateralne žrtve« kalendara su s obje strane Atlantika, zvučna imena kao što su Leo Messi, svakako jedan od najboljih igrača svih vremena, koji je »pao« još u srpnju kada je teško ozlijedio gležanj i vratio se s Copa Americe u svoj Inter Miami koji nestrpljivo broji dane do njegovog oporavka. Argentinac je jednostavno morao stradati po zakonu vjerojatnosti, od tolikih utakmica jednom se ozlijedio, nezgoda ga je morala pogoditi »na broj pokušaja«.

S naše strane oceana priča nije ista, ali je vrlo slična, Real Madrid je ostao bez jedne okosnice vezne linije, mladog engleskog majstora Judea Bellinghama, koji je na treningu, vidi slučaja, doživio ozljedu mišića. Kao da je bilo jučer kada je okončao uspješne nastupe u domaćem prvenstvu i u Ligi prvaka u kojima je slavio naslove, još su svježija sjećanja na finale EURO-a kada je prije nešto više od mjesec dana njegova Engleska poražena od Španjolske da bi, kao preko noći već zaigrao u španjolskom prvenstvu. Ne treba pritom previše naglašavati kako je riječ o izuzetno zahtjevnim utakmicama u kojima igraju »najbolji protiv najboljih«, koliko za gledatelje jako atraktivnim, toliko za igrače izuzetno iscrpljujućima.

Klubovi taj zamršeni čvor nastoje razmrsiti kako god znaju i umiju, pokušavaju doskočiti ovom ubitačnom ritmu velikim fondom igrača. Kvaka je u tome da im se zaredom nižu velike utakmice, navijači, a naravno i vlasnici, imaju velika očekivanja i slijedom toga oni najbolji moraju uvijek igrati. Za njih, recimo za Messija i Belinghama odmora nema, ne igraju samo ako su ozlijeđeni. Organizam pak ima granice, imaju ga uostalom i neograničena sibirska prostranstva, fizičke sposobnosti i uvijek nužna motivacija za stalno nove velike izazove nisu vreća bez dna. Mile Rončević je još davno poručivao »umijeće je odmoriti igrače, a ne umoriti ih«, pitanje je kako bi taj slavni senjski stručnjak za fizičku pripremu znao odgovoriti ovim modernim zahtjevima vrhunskog nogometa.

S obzirom na igranje bez odmora, u priči groteskno zvuči kritika Realova trenera Ancelottija o koncentraciji u obrani s Mallorcom ili navodne Modrićeve primjedbe na »lijenost i nevraćanje u obranu« Mbappea i Viniciusa na utakmici s Valladolidom.

Istina je da je tim igračima nogomet dio identiteta, ali toliko ponavljanje, stalno igranje pod pritiskom, može imati kontraefekt. Nogometni život u stresu ima svoje posljedice.