RIJEKA Nakon osam i pol godina i 12 osvojenih trofeja u Litvi, Andro Švrljuga se vratio – kući. Iskusnom, 35-godišnjem braniču, u prosincu prošle godine istekao je ugovor sa Suduvom, vratio se na rodni Hreljin i odlučio nastaviti karijeru u redovima drugoligaša Orijenta 1919.

– Sezonu smo zaključili bez trofeja i naravno zna se tko plaća ceh kada rezultati nisu dobri. Sigurno je na situaciju u klubu utjecala korona, nismo osvojili naslov i automatski se budžet prepolovio. Nama kojima je ugovor istekao rekli su da neće ići na produženje, a ostalima su poručili da mogu potražiti drugu sredinu. Rečeno je da prodaju klub i da će nas kontaktirati u slučaju da pronađu novog vlasnika i eventualno onda produžiti ugovore. To se nije dogodilo, klub nije prodan, ostala je ista Uprava koja je promijenila politiku kluba – govori Švrljuga, koji će unatoč naprasnom razlazu po dobrom pamtiti svoju višegodišnju epizodu u Litvi.

Opatija i Orijent

– Naravno! Da smo osvojili naslov prvaka, vjerojatno bih ostao u Litvi još godinu dana. Obitelj bi s druge strane sigurno bila nezadovoljnija. Sve ima svoje prednosti i mane – dodaje branič koji je sakupio 74 nastupa u Prvoj HNL u dresovima Rijeke i Istre 1961, ali i točno 40 europskih utakmica igrajući za Žalgiris i Suduvu. Iako je debelo ušao u četvrto desetljeće života, još uvijek u njemu ima dovoljno motiva.

– Nisam igrao od kraja listopada. Iako sam vodio računa o sebi, sigurno da će mi trebati vremena da uđem u pravu formu. Nije isto kada treniraš sam i s ekipom. Još sam motiviran, željan nogometa, toga mi nikada nije nedostajalo!

Švrljuga je, osim s Orijentom 1919, ove zime pregovarao i s Opatijom. Odlučio se za Krimeju iako su Opatijci u financijskom smislu izdašniji…

– Zašto Orijent 1919, a ne Opatija? Ne bih sada htio vući paralele između klubova. Svaka od tih sredina ima svoje prednosti i nedostatke. Moram podvući da su ljudi iz Opatije bili jako korektni, ali odlučio sam se za Orijent 1919. Na Krimeji se u ovih nekoliko sezone napravila jedna lijepa priča, ima puno mladih igrača koji bi željeli nešto napraviti u karijeri. Osim toga, tu su neki igrači s kojima sam trenirao još kao pionir, poput Gerca. S Tadejevićem sam igrao u prvoj momčadi Rijeke, igrao sam čak i s trenerom Damirom Milinovićem kada je završavao karijeru u Pomorcu. Odlučio sam se za Orijent 1919 i zbog nekih mojih osobnih razloga.

Puno potencijala

Rijeka, Pomorac, Istra 1961 i Orijent 1919. Švrljuga je igrao za tradicionalno najbolje klubove u ovoj regiji.

– Da, krug se zatvorio… Bio sam u svim najboljim klubovima u ovom kraju i mogu reći da sam zbog toga baš zadovoljan.

Odigrao je dvadesetak minuta u Poreču protiv Domžala, to mu je bio prvi nastup nakon tri mjeseca.

– Nisam mislio da ću zaigrati bez jednog treninga i nakon što mjesecima nisam igrao. Međutim, i tih 25 minuta mi je bilo dovoljno da dan kasnije osjetim svaki mišić, ha, ha… Ekipa je dobra. Kao što sam rekao, sve su to mladi dečki željni dokazivanja i od kojih danas-sutra može biti nešto. Puno se trči, bilo je i nekih tehničkih pogrešaka, ali to u ovom trenutku nije presudno. Tehnički moment će s vremenom doći, ali ako nemaš volje za trčati, onda je to problem. Ne bih nikoga izdvajao, ali ima nekoliko igrača koji su stvarno ambiciozni i puni potencijala. Od njih bi nešto moglo biti, mogli bi se razviti u prave igrače. Tu sam da im svojim iskustvom i znanjem pokušam pomoći i u meni će sigurno imati potporu – rekao je Švrljuga.