Kada se razgrnu gomile riječi izgovorene od 12. prosinca prošle godine do danas, postaje jasno da bitka za vladajuće pozicije u Maksimirskoj 128 zapravo ima dimenziju ironije. Dvije sukobljene strane, predvođene Zdravkom Mamićem i njegovim dojučerašnjim velikim prijateljem Krešimirom Antolićem, godinama su ugodno živjele u modroj idili, uz međusobno tapšanje po ramenima, a sada se gledaju isključivo preko nišana, tvrdeći da im je jedini motiv dobrobit Dinama te da će klub propasti ako na kraju pobijede »oni drugi, koji žive u svom paralelnom svijetu«.

Kroz proteklih mjesec i pol dana doneseno je puno odluka čije je provođenje vezano uz tumačenje klupskog Statuta koji je, po svemu sudeći, tako koncipiran da ni božanska intervencija ne bi mogla izbaciti donedavne saveznike iz Maksimirske 128. Naime, taj su dokument vidjeli rijetki izvan kluba, a oni kojima se ta prilika ukazala tvrde da je pun proturječnosti koje otvaraju dosta prostora za razne pravne manevre.

Nedodirljivi vladar

U ovom trenutku Gradski ured za opću upravu bavi se proučavanjem usklađenosti donesenih odluka i Statuta, ali to je, u konačnici, nevažno sve dok postoji mogućnost održavanja izvanredne sjednice Skupštine koja bi mogla promijeniti odnos snaga jer to tijelo bira one koji će voditi Dinamo. Sada je jedino izvjesno da su obje strane spremne poduzeti sve kako bi preuzele potpunu kontrolu nad klubom oko kojeg se vrte deseci milijuna eura.

Pogled u retrovizor otkriva da je sjeme današnje situacije posijano prije dva desetljeća. Početkom 2002. godine Mamić je postao izvršni dopredsjednik Dinama, a nekoliko mjeseci kasnije broj članova Skupštine kluba povećan je s pedeset na osamdeset. Preciznije, novopečeni prvi operativac Dinama u to je tijelo ubacio, instalirao, trideset ljudi čije je jedine zadatke predstavljalo divljenje njegovom liku i dijelu te podizanje ruke u pravom trenutku.

Mamić se tada toliko kvalitetno zacementirao u Dinamu da si je u nekoliko navrata mogao dozvoliti podnošenje neopozive ostavke i povlačenje iste nakon apela klupskih suradnika, predvođenih predsjednikom Mirkom Barišićem, koji su ga molili da ostane jer bez njega ne mogu dalje. Štoviše, jednom je čak ispraznio svoj ured i spakirao svoje stvari u auto pred predstavnicima medija, no predomislio se kada je vidio njihove izgubljene poglede.

Uglavnom, Mamić je bio nedodirljivi vladar Maksimirske 128 čak i nakon bijega u Bosnu i Hercegovinu, gdje se sklonio dan prije 6. lipnja 2018. godine, kada ga je Županijski sud u Osijeku osudio na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz kluba. Iako se nalazio u »svojoj drugoj domovini«, koja ne izručuje svoje državljane osuđene u Hrvatskoj, njegov utjecaj na krojenje klupske politike ostao je vrlo snažan.

Nije mu sjelo…

Preciznije, Barišić, Antolić i drugi visokopozicionirani klupski dužnosnici uredno su hodočastili na instrukcije u Međugorje, a kada nisu bili tamo, mobiteli su radili punom parom. Međutim, sve se počelo mijenjati 15. ožujka 2021. godine, kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio presudu Županijskog suda u Osijeku. Kontakt je i dalje bio intenzivan, ali Mamićevi savjeti, odnosno zahtjevi, sve češće su ignorirani, a to mu baš i nije dobro sjelo.

Krugovi bliski Maksimirskoj 128 tvrdili su da sve zapinje na do tada vrlo poslušnom Antoliću koji je 2016. godine postao član Uprave, uz Vlatku Peras i Amru Peternel, no jasno je da samo izravni akteri znaju što se sve događalo. Sve je kulminiralo na redovnoj sjednici Skupštine održanoj 12. prosinca prošle godine. Naravno, iza zatvorenih vrata. Tamo su skupštinari odani Mamiću izglasali smjenu Antolića uz, kako su kasnije anonimno rekli akteri te sjednice, psovke i prijetnje. Međutim, sedam od trinaest članova Izvršnog odbora kluba izjasnilo se protiv te odluke. Bilo je to 19. prosinca prošle godine, a tri dana kasnije oglasio se Nadzorni odbor Dinama, pod ravnanjem svog predsjednika Miroslava Rožića, tvrdeći da je Izvršni odbor bio dužan smijeniti Antolića jer je tako odlučila Skupština. Nakon toga je na adresu samostalnog sektora sportske inspekcije Ministarstva turizma i sporta stiglo više predstavki kojima se ukazuje na možebitne nepravilnosti u radu svih navedenih tijela upravljanja iz Maksimirske 128. Doduše, tu se kucalo na pogrešna vrata jer je sportska inspekcija zadužena za provođenje nadzora nad provođenjem Zakona o sportu i temeljem njega donesenih propisa.

U ovom slučaju se, pak, radi o usklađenosti pravnih akata Dinama, odnosno Statuta i Pravilnika o radu Skupštine, i odluka Skupštine, Izvršnog odbora i Nadzornog odbora. Za takve teme nadležno je Ministarstvo pravosuđa i uprave, koje je taj zadatak povjerilo već spomenutom Gradskom uredu za opću upravu 17. siječnja ove godine.

Bacanje blata

​Mamićeva strana je prije toga napravila još jedan korak. Naime, 2. siječnja ove godine javnosti su prezentirani potpisi 45 skupštinara koji traže održavanje izvanredne sjednice Skupštine Dinama. Tom je prilikom Rožić istaknuo da, prema Statutu, predsjednik kluba, odnosno Barišić, mora sazvati sjednicu u roku od trideset dana te da ona mora biti održana u ukupnom roku od šezdeset dana nakon sazivanja. Suvišno je isticati da je sve skupa protkano neprestanim pokušajima diskreditiranja »onih drugih« na svim razinama. Tako je Ognjen Naglić, član Izvršnog odbora, medijima rekao da je od 2016. do 2021. godine Dinamo raznim menadžerima za posredničke usluge isplatio više od 250 milijuna kuna. Prema njegovim riječima, UEFA za takve stvari preporučuje tri posto, s time da je tolerantna marža do deset posto, a Dinamo je u spomenutom razdoblju u prosjeku isplaćivao 18,18 posto. ​

Naglić je tom prilikom spomenuo i da su transferi Ante Ćorića u Romu i Nikole More u moskovski Dinamo ukupno iznosili sedamnaest milijuna eura, a u Maksimirsku 128 je stiglo tek pola tog iznosa, zbog vrlo štetnih odluka za klub iz 2014. i 2015. godine. Kako je također istaknuo, na to je baš Antolić prvi upozorio Izvršni odbor Dinama. Zatim, nedavno je anonimno podnesena kaznena prijava članova kluba protiv Mamića, Rožića i 45 članova Skupštine te još dvojice članova Nadzornog odbora. U obrazloženju tog dokumenta piše da postoji osnova sumnje da je Mamić organizirao zločinačko udruženje tako da je u zajedničko djelovanje povezao ostale, tražeći da prekidom suradnje s Antolićem stvore uvjete za potpuno ovladavanje poslovnim procesima u Maksimirskoj 128.

S druge strane su također poletjele velike količine blata. Mamić je u dva navrata imao svoje uobičajeno »urbi e torbi« obraćanje iz Mostara, pri čemu je temeljito raskopao Antolićev privatni život, optuživši ga da je na dobro plaćenim radnim mjestima u Dinamu zaposlio članove svoje obitelji te da je na isti način premrežio klub ljudima s kojima je svojedobno radio u MUP-u.

Uglavnom, obje strane se bave ocrnjivanjem »onih drugih«, trudeći se pokazati da su bolja od dvije opcije.

Treća strana

Treća, barem za sada, ne postoji, iako Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba pokazuje dosta zanimanja za stanje u Dinamu. Prvi čovjek glavnoga grada nije se previše izjašnjavao o tome, ali činjenica je da se u zadnje vrijeme često sastaje s Antolićem i Barišićem zbog planiranja izgradnje novog stadiona.

Osim toga, iz gradskog poglavarstva je nedavno iscurila informacija da bi gospodarstvenik i ekonomski stručnjak Mladen Vedriš, koji je prije trideset godina bio predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, trebao biti prijelazno rješenje za Maksimirsku 128 dok se ne pojavi treća opcija, koja bi provela korjenite promjene. Za navijače to isključivo znači uvođenje demokracije po načelu »jedan član – jedan glas«. Naime, danas više od devedeset posto članova Dinama ni na koji način ne sudjeluje u radu kluba, bilo neposredno, bilo preko svojih izabranih predstavnika. Ranije spomenuto povećavanje članova Skupštine ukopalo je određene ljude u Maksimirsku 128, s time da se nikome od njih ne gubi taj privilegij koji sa sobom nosi određene beneficije.

Na kraju krajeva, svaki put kada bi netko spomenuo demokratizaciju Dinama, Mamić, Antolić, Barišić, Rožić i mnogi drugi iz tog kruga bi, više ili manje suptilno upirali prstom prema Splitu, uzimajući Hajduk kao primjer, uz neizostavnu mantru da ulica ne može voditi klub. Danas, pak, njihovo međusobno šamaranje u borbi za pozicije u Dinamu nema ni primjesu gospoštine kojom su se tako često hvalili. Kroz proteklih mjesec i pol dana obje strane su se diskreditirale i izgubile velik dio simpatija javnosti, ako je nešto takvo ikad postojalo.

Zapravo, potreba za trećom opcijom i demokratizacijom klupskih struktura nameće se sve više i više, s time da takav ustroj ne predstavlja ništa novo u svijetu nogometa. Na primjer, Real Madrid, Barcelona, Bayern, Borussia iz Dortmunda, Benfica, lisabonski Sporting, Benfice, Panathinaikos i bečki Rapid već desetljećima funkcioniraju baš na tim principima. Bolje rečeno, u Maksimirskoj 128 ne bi se izmišljala topla voda, već bi samo trebalo provesti takav način upravljanja po uzoru na spomenute klubove, čija bogata i trofejna povijest pokazuje da članski model ima smisla.

Opcije za budućnost

Kako sada stvari stoje, demokratizacija kluba djeluje kao najizglednija opcija za budućnost Dinama. Međutim, prije provođenja bilo kakvog procesa takve vrste, vrata Maksimirske 128 moraju otvoriti ljudi koji su sada tamo čvrsto ukopani iza famoznog Statuta. Savršeno je jasno da nešto takvo ne pada na pamet Mamićevoj strani koja očekuje skoro sazivanje izvanredne sjednice Skupštine.

Antolić je, pak, u medijima istaknuo da nema problem s micanjem iz kluba, u korist zdravih, kvalitetnih kadrova. Doduše, pri tome je ostavio dojam da se neće samo tako odreći svog lukrativnog ugovora o radnom mjestu u Upravi, koji vrijedi do 2025. godine. Osim toga, Antolić nikada nije pokazao sklonost prema uvođenju demokracije.

Barišić je, s druge strane, ovoga tjedna pokazao da je na tom polju promijenio mišljenje. Naime, predsjednik Dinama razgovarao je s predstavnicima navijača i udruge »Dinamo to smo mi«, s time da je sastanak, kako tvrde dobro upućeni, održan na njegovu inicijativu, i to bez Antolićevog znanja.

Po svemu sudeći, Barišiću je jasno da je aktualna situacija bezizlazna i čini se da će radije pustiti zagovornike demokracije u klub nego ga prepustiti Mamiću i njegovim saveznicima. U ovom trenutku to su još uvijek samo nagađanja, ali dođe li do takvog raspleta, i on će se morati maknuti, skupa s Antolićem.

Kriminalist u modroj hijerarhiji

Tijekom zadnjih dvadeset godina Zdravko Mamić se pobrinuo da se sve o njemu više-manje zna. S druge strane, Krešimir Antolić je enigma za mnoge, iako je u klubu od ljeta 2013. godine, kada je u Dinamu zaposlen kao direktor sigurnosti.

Taj diplomirani kriminalist prije toga je proveo dvadeset godina u MUP-u gdje je, između ostalih funkcija, bio načelnik Odjela općeg kriminaliteta PU zagrebačke. Iako je tamo slovio kao perspektivan kadar, prihvatio je poziv iz Maksimirske 128, a to je za sobom povuklo nikad potvrđene optužbe da je Mamiću godinama odavao policijske tajne.

Uglavnom, Antolić je bio zadužen za rješavanje problema s navijačima i mnogi ga smatraju odgovornim za takozvane »crne liste«, koje su određivale tko smije ući na stadion Maksimir. Zatim je brzo napredovao u modroj hijerarhiji i bio je jedan od Mamićevih najbližih suradnika. Sve do pravomoćnosti presude Županijskog suda u Osijeku.