RIJEKA Listajući album dragih uspomena oni stariji navijači nogometaša Rijeke i nesvjesno kao Gabi Novak zapjevuše ono »pamtim samo sretne dane«, dok im iz podsvijesti dolazi nezaboravna postava Avramović, Machin, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Durkalić, Radović, Kustudić, Ružić i Desnica, orkestar za slavljeničke ode među kojima su i dva jugoslavenska Kupa profeštana »od Beograda do Kantride«.

Jedan od tih »jedanaest žigosanih« Miloš Hrstić je neizbrisivo ime epopeje Bijelih, s ta dva Kupa iznimno jakog klupskog nogometa odavno raspadnute države, uz to klupski prvak Europe do 23 godine te standardni sudionik selekcije na Olimpijskim igrama i nezamjenjivi jugoslavenski reprezentativac na SP-u 1982. godine u Španjojskoj, Giaccinto Facchetti s Kantride je za stare šmekere nogometa u gradu na Rječini najtrofejniji igrač u bogatoj povijesti Rijeke. I on je u milijunskoj vojsci ljubitelja nogometa koja prati nadmetanja na Europskom prvenstvu na kojem su najbolji, Engleska i Italija, uletjeli u ciljnu ravninu.

– Sveukupno gledajući, ovaj EURO mi i nije neko europsko prvenstvo – skeptičan je Miloš Hrstić, koji se naigrao velikih utakmica s brojnim slavnim suigračima, nadigravajući se s mnogim velikim imenima.

Karijera je to od koje bi Tolstoj lako mogao načiniti nogometni »Rat i mir« s prvim poglavljima od kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća kada ga je nepogrešivi lovac na talente Tihomir Mrvoš, slavni »Mrle«, pripremao kao još jedan ekskluzivni proizvod svog nogometnog laboratorija na Kantridi iz kojeg su vrsni igrači izlazili kao na traci. Mišo, za klince u juniorima samo Štrklja, upoznao je kako je strm uspon do prve momčadi, igrajući na kaljenju u Istarskoj ligi za Pazinku. Centarhalf po vokaciji, rođeni dešnjak, silom prilika zaigrao je lijevog beka u Rijeci služeći se lijevom »kapo da je njegova« toliko da je znao zabijati i golove, postajući standardni reprezentativac nakon čijih prodora je legendarni radijski reporter Ivo Tomić, aludirajući na njegov stas i liniju, znao grmjeti ono »kao olovka ravni Hrstić«.

Pedri

Iz Rijeke je otišao u Španjolsku igrajući za Deportivo, potom u Sloveniji za Olimpiju, nakon igračke karijere je započeo onu trenersku, nakon kratkih epizoda na Krimeji i Kantridi na koncu stigavši kao Marco Polo i do Kine gdje je vodio Sichuan Longfor sve do ove stanke radi koronakrize.

– Pritom mislim i na to da su otpali neki moji favoriti te stoga mi to baš i nije to, ali s druge strane sada čekamo finale. Podsjetimo odmah da su Talijani uvijek Talijani, prema tome njihov ulazak u finale i nije neko iznenađenje.

Kada govori o ovom EURO-u, skicirajući ga na svoj način, dojmove stvara gledajući na ova nadmetanja iz različitih kuteva i usput spominjući neke svoje favorite koji su otpali tijekom ove duge i zahtjevne nogometne utrke.

– Ti moji dojmovi se odnose na kvalitetu igre, mislim da ona baš i nije neka, kao da je dosta toga nekako na silu. Recimo, meni su Španjolci odigrali kako treba, ali iako lijepo igraju, rezultat im na koncu nije bio kako treba. No, to zna biti tako u nogometu. Suglasan sa svima onima koji kažu da se nogomet igra kako bi se postiglo pogodak, ali ako govorimo da nogomet treba biti jedna lijepa igra, onda su tu oni dominantni. Međutim, nedostajala im je ta završnica, da nakon svega postignu gol. Mislim da je to bio njihov jedini problem. Kada je pak riječ o mojim favoritima, osim Španjolaca tu sam kao i uvijek vidio Talijane i Nijemce, gledajući godinama velika natjecanja, to je nešto normalno. Ali u toj cijeloj priči Talijani su tu uvijek najveći natjecatelji. Kod njih nema ljepote igre, ali oni ostvaruju rezultat. Kada je pak riječ o Francuzima, oni su od onih koji također igraju lijepi nogomet, ali opet Mbappe, Griezmann i ova ekipa nisu ovo uspjeli, to je to i što se može. Ne pobjeđuje, naime, uvijek bolja momčad.

Spomenuo je neka imena, Europu je recimo oduševio nekadašnji igrač Dinama, Španjolac Olmo, Hrstiću se dopao jedan njegov mlađi suigrač.

– Meni je za oko zapeo onaj mladi Španjolac Pedri, koji ima 18 godina. Ostali vrsni igrači su, naime, već dokazani nogometaši, on je pak vrlo mlad, a pokazao je da je izvanredan talent.

Engleska se s Danskom, kao uostalom i Italija sa Španjolskom, provukla kroz iglene uši, u tom ratu živaca za Gordi Albion odlučivao je sporni jedanaesterac u produžecima koji je u polufinalu eliminirao Dance.

– Engleska je dobila tu utakmicu onako kako ju je već dobila, Danci su igrali dobro, puno ljepše i kvalitetnije nego Englezi. Međutim, ponovimo da se nogomet igra za golove i kada netko postigne pogodak, onda nema druge.

Brzanac

Domaćin nedjeljnog finala Engleska ima na stolu itekakve adute, spomenimo tek brzanca Sterlinga, na nogometnim burzama sve vrednijim od slavne engleske funte, Kanea, golgetera najveće klase, a svakako i srednje braniče, neprelaznog brzanca Walkera i bojovnika Maguirea, redovnog dobitnika svih zračnih duela pred svojim i suparničkim golom.

– Engleska je jedna dobra momčad. Niti oni više ne igraju onim klasičnim engleskim stilom kakav je bio nekada. I oni imaju posjed lopte, a uz to im lopta kruži na vrijeme. Osim toga, tu je Kane, koji je u napadu ubitačan, ne treba mu puno prostora. Puno se izvlači, potom upada u prazan prostor i stvara probleme. Englezi su mi favoriti u svakom slučaju, s druge strane Talijani su Talijani.

U engleskom i talijanskom taboru u međuvremenu broje dane, možda već i sate uoči velikog obračuna, finala Europskog prvenstva pri čemu i Azzurri crtaju planove za koje se nadaju da će biti plod pobjedničke taktike.

– Talijani su natjecateljska ekipa, kod njih nema puno ljepote, no oni igraju na rezultat. Možda neki drugi teže tome, ali Talijani ne teže ljepoti, oni teže samo rezultatu. To im je motiv, bez obzira na to što se generacije mijenjaju, mentalitet ostaje isti. Istina, oni sada nešto bolje igraju nego prije, imaju taj posjed lopte i pokazuju neke druge kvalitete. Međutim, oni su opet Talijani. Ispada da su igrali otvoreno do polufinala, a onda su se zatvorili po onom svom starom receptu. Možemo po onoj staroj poštapalici kazati kako oni »ne umiru u ljepoti«. Vole oni igrati lijepo, no njima je krajnji cilj rezultat i to je tako. Ispada to i neko logično opredjeljenje, uostalom igra se da bi se ostvarila pobjeda, ne živi se od ljepote, nego od rezultata.