Mile Tomljenović/Foto V. KARUZA
Osobno ga smatram najvećim trenerom - kaže bivši igrač, trener i direktor Rijeke
povezane vijesti
RIJEKA Mile Tomljenović je godinama stvarao bogatu povijest Rijeke, još od onih dana kada je taj znalac, vrsni veznjak duhovitih poteza, došao na Kantridu iz banjalučkog Borca, a kasnije bio trener i direktor Bijelih. Odavno je poznavao Miroslava Blaževića, s kojim se prvo susretao u onim davnim danima kada su obojica igrala u Bosni i Hercegovini, a kasnije mu je bio pomoćnik, kada je slavni Ćiro postao trener Rijeke.
– Ćiru dobro znam kao igrača – kaže Mile Tomljenović, slavna »osmica« Rijeke iz davnih dana, majstor koji je radeći s mladima na Kantridi na kraju treninga klincima volio ponavljati štosove s loptom kojima je zabavljao gledatelje na Kantridi nakon što bi utakmica već bila odlučena. Blaževića je ovaj Bišćan, rođen pokraj dobro znanog vojnog aerodroma Željave, susretao kao igrač tamošnjeg Jedinstva.
– Bilo je to kada je Ćiro još igrao za Bratstvo iz Travnika. Protiv njega sam igrao jednu utakmicu u Kupu. Kada sam pak ja iz banjalučkog Borca došao u Rijeku, Ćiro je već bio u fazi odlaska iz Rijeke jer je išao u Švicarsku. S njima sam ovdje odigrao nekoliko utakmica, a zajedno smo bili i na pripremama u Velenju.
Popularni Mile, kao davni Blaževićev suradnik i pomoćnik u Rijeci, o njemu ima samo birane, lijepe riječi.
– Osobno ga smatram najvećim trenerom. Iskreno rečeno, on je poseban i kao takav se ne može ni s kim usporediti. Ima sve svoje, posebno, originalno. Uza sve to bio je i vrijedan radnik, znao je pritom biti i strog, kao što je znao biti i jako vesele naravi te pristupačan igračima. Takav se moraš roditi. Dobro je za njega rekao slavni Aljoša Asanović: Za mene je najbolji trener Ivić, ali onu našu generaciju koja je u Francuskoj 1998. godine osvojila treće mjesto na svijetu, tu momčad, mogao je voditi samo Ćiro Blažević. To je sve Miroslav Blažević, uistinu jedan poseban trener.
Ćiro Milu Tomljenovića odveo kod Mile Tomljenovića– S Ćirom Blaževićem imam toliko duhovitih anegdota, ovog časa sam se sjetio one kada sam došao u Rijeku, koja dobro ilustrira njegov smisao za humor. Bio sam podstanar u stanu o kojem mi je klub pričao, ali to me nije zanimalo. Rekao sam predsjedniku da mogu spavati i pod bukvom, ali htio sam novac. Zvao me predsjednik kluba Doričić da me prebacuju u drugi stan, u Ulici Janka Polića Kamova. Zvao je Ćiru da me odvede u stan, u kojem je i on nekada stanovao. Dok smo se penjali stepenicama, Ćiro mi je onim svojim poznatim načinom govora rekao: Postavio sam ti i tabelu s imenom i prezimenom na ulazna vrata. Bio sam sav sretan, a on mi je rekao: Ti si dobio stan. Na vratima je zbilja pisalo Mile Tomljenović, a kada je Ćiro pozvonio vrata je otvorio čovjek koji mi je pružio ruku i rekao: Ja sam Mile Tomljenović. |
