RIJEKA Tu srijedu 16. rujna iz Vrata, gdje su se nogometaši Rijeke pripremali za početak kvalifikacija za Europsku ligu, stigla je vijest podvučena crnim: »Milan Ristovski slomio je gležanj lijeve noge i operiran je u riječkom KBC-u te mu slijedi višemjesečni oporavak«. U trenutku kada je transfer Antonija Mirka Čolaka bio pitanje dana pa se otvaralo mjesto u napadu, kada je 22-godišnji napadač uhvatio ritam nakon što je nekoliko mjeseci ranije postao drugi najbolji strijelac elitnog nogometnog razreda u Slovačkoj i kada se čekalo da se uz devetku koju je odlučno stavio na leđa počnu pisati golovi, dogodio se šok.

Dva mjeseca kasnije Milan Ristovski na Rujevici već odrađuje terapije i rehabilitacije, radi na muskulaturi koliko to ovakva ozljeda u trenutačnoj fazi dozvoljava i čeka trenutak kada će ponovo konkurirati za mjesto u riječkom napadu.

– Kada se dogodi teža ozljeda poput ove glava je najvažnija, da ostaneš pozitivan, izdržiš sve to i ideš prema naprijed. Ja se svaki dan osjećam sve bolje, u glavi sam dobar, noga je nakon ova dva mjeseca na dobrom putu – govorio je Milan Ristovski između dvaju odlazaka na Rujevicu gdje se još uvijek ne druži s loptom, ali kada je vidi u nogama suigrača, onda se u njemu probudi još jači inat da se vrati tamo gdje je stao.

A stao je tako što je postigao pogodak.

– Jedina pozitivna stvar u svemu ovome je što sam barem zabio taj pogodak kada sam se ozlijedio, ha, ha… – rečenica je koja dobro opisuje raspoloženje napadača Rijeke. – Bio je kraj treninga, zadnji napad dok smo igrali na dva gola i situacija u kojoj sam malo kasnio na loptu. Uklizao sam da je stignem, ali noga je nekako zapela, ostala ispod mene, a ja sam po inerciji samo sjeo na nju. Odmah sam osjetio da je loše.

Pozitivan tip

I bilo je… Odmah se znalo da mu slijedi višemjesečna stanka, pogotovo što su stradala i dva ligamenta u zglobu, ali i da će uz nogu trebati čuvati i glavu. Jer Milanu Ristovskom se poput dvorca od pijeska u trenutku srušilo ono za što je godinama unazad radio. S jedne strane, Čolakovim odlaskom otvarala su mu se vrata prve momčadi budući da Kulenović još nije bio u (ozbiljnim) kombinacijama, s druge je kao kapetan bio predvodnik još jedne odlične generacije Sj. Makedonije koju je držao za ruku i vodio prema U-21 EURO-u, a s minutažom u Rijeci sigurno bi mu rasle i akcije za seniorski EURO…

– Stvarno je bio loš trenutak jer sam vidio lijepu perspektivu ispred sebe. Kada razmišljam o tome, a ne volim se puno na to vraćati jer ne mogu ništa promijeniti, najviše mi je žao jer sam pronašao formu, osjećao se dobro, kroz razgovore s trenerima i stožerom dobivao sam potvrdu da sam napredovao i sazrio. Sve je izgledalo kao dobar trenutak da se istaknem, ali… Trudim što manje razmišljati o tome i gledati prema naprijed. Bio sam na dobrom putu, kapetan mlade reprezentacije, na putu prema seniorskoj reprezentaciji… Teško je sve to u glavi posložiti, preći preko svega toga, ali moram to napraviti. Pozitivan sam tip, uvijek gledam pozitivno i mislim da ću se vratiti još jači.

Pozitivno razmišljanje prvi je preduvjet da to i napravi, a ne čudi ako se ta karakterna paralela povuče s bratom Stefanom. Uostalom, Matjaž Kek je malo nakon Milanovog dolaska rekao da se radio i izvanrednom karakteru koji, u sportskom smislu, nadilazi čak i starijeg brata.

– Stefan kao i uvijek vjeruje u mene, a ta moja ozljeda ga je jako pogodila jer je emotivan po tom pitanju. Sada stvarno puno radim da se vratim. U onom prvom trenutku nisam mogao puno, a sada terapije i rehabilitaciju odrađujem i po dva puta dnevno, puno vremena provodim u klubu kako bih se vratio. To zna trajati i po pet sati, kada dođem dva puta onda bude ukupno i šest, sedam sati, ali nije mi teško.

Čvrst i odlučan

Ono što je teško predvidjeti je termin povratka. Spiralna fraktura fibularnog maleola lijeve noge, kako je glasila točna dijagnoza njegove ozljede, zahtjeva višemjesečni oporavak, ali Ristovski je čvrst i odlučan po tom pitanju.

– Nikada nisam imao ovakvu ozljedu i u početku sam bio pun upitnika po pitanju termina povratka. Ljudi su mi u grubo govorili da oporavak kod ovakve ozljede može potrajati između pet i sedam mjeseci, ali nakon ova dva mjeseca ja se već odlično osjećam. S klupskim liječničkim timom radim dobar posao i stavio sam si u glavu da za zimske pripreme želim doći zdrav i spreman kako bi ih mogao odraditi sa suigračima.

Može mu se samo poželjeti da se to i ostvari, a neće biti iznenađenje ako se zna da je na Rujevici u dobrim rukama.

– Fizioterapeuti Marin Polonijo, Matej Lulić i Matija Čargonja zaduženi su za terapije, kondicijski treneri Aris Naglić i Dorian Mavrinac zaduženi su za rehabilitacijski dio, tu su i klupski liječnici. Nisam iznenađen jer znam da su dobri i stvarno uživam raditi s njima, mogu ih samo pohvaliti i biti sretan što sam došao u njihove ruke.

Ipak, još neko vrijeme suigrače će umjesto na travnjaku gledati s rehabilitacijskog stola ili sobnog bicikla.

– Uz dečke sam, u svlačionici, na tribini… Sve sam ovo posljednjih mjeseci proživio s njima iako sam bio van konkurencije. Puno razgovaramo, gledam i navijam, a nadam se da ćemo iduće sezone ponoviti takav rezultat pa da i ja malo igram Europu, ha, ha… – zaključio je u vedrom tonu Milan Ristovski.

Takav je u ostalom po prirodi, do sada je već išao težim putem pa došao do cilja, pa nema sumnje da će s bijelom devetkom na leđima uskoro ponovo biti u pogonu.