RIJEKA Stručnjaci su u rekordnom roku pronašli famozno cjepivo protiv koronavirusa, nogomet je pak višemilijunskoj vojsci zaljubljenika protiv beznađa i depresije u jeku pandemije ponudio najbolji lijek u vidu netom okončanog EURO-a. Velikoj, magnetskoj privlačnosti atraktivne priredbe nisu odoljeli navijači od Rusije do Engleske, nadmetanja su digla na noge nebrojenu masu ljudi koji su se odazvali sirenskom zovu nogometne lopte. O privlačnosti EURO-a govori i cijenjeni hrvatski menadžer Marko Naletilić.

– Naravno da je EURO digao nogometnu Europu na noge, svi smo bili željni jedne takve manifestacije – kaže Marko Naletilić. – To nas je na neki način vratilo u ne baš sasvim normalu, ali tu negdje. Zbog ovih mjera i disclociranosti igralo se u posebnim uvjetima, tu smo mi bili među izuzetno zakinutim reprezentacijama za dolazak svojih navijača u onoj grupnoj fazi. Lokacijski je taj EURO bio nepravedan, ali s druge strane imali smo svaki dan nogomet, od grupne faze do osmine finala pa nadalje. To nas je na neki način vratilo u vrijeme kada je sve bilo normalno i kada smo uživali u takvim sportskim događajima. Sve je ovo vratilo ljude u neku pozitivu, osim toga ljeto je te virus sve manje cirkulira. Zasad sve izgleda bolje.

EURO je pritom bio na razini ugleda; od grupne faze pa nadalje prezentiran je nogomet na visokoj, kvalitetnoj razini.

– Kvaliteta nogometa na ovom EURO-u bila je stvarno dobra u smislu i da su neke, ‘ajmo reći autsajderaske reprezentacije, pokazale jako dobar nogomet, od Mađarske, Ukrajine, Češke, da ne govorim o Danskoj. Nisu one autsajderske u smislu tradicije, svaka ta reprezentacija je imala svoje zlatno doba, ali sigurno da se nije očekivala dobra momčadska kvaliteta kao što su je imali Češka, Mađarska, također i Švicarska, prije svih Danska. Kvaliteta momčadi je bila stvarno izbalansirana. EURO je, barem u prvoj fazi, uvijek kvalitetniji od svjetskog prvenstva. Na SP-u su u grupnoj fazi velike razlike u kvaliteti između momčadi, a na EURO-u je, bez obzira na to što nema Brazila i Argentine, kvaliteta uvijek izbalansirana. Tu je uvijek velika kvaliteta.

Momčadski duh

Klubovi su se još jednom mogli uvjeriti kako raspolažu kvalitetnim igračima, na koncu su slavili Talijani u dramatičnom finalu i pobjedi na jedanaesterce nad Englezima.

– Već sam u prvoj fazi uočio njihovu kvalitetu, bili su fenomenalni. Ljudi su komentirali da su igrali sa slabim suparnicima, ali ne može se samo na taj način gledati nogomet. Kod njih točno vidiš linije kretanja, momčadski duh, automatizam u igri. Već se tada vidjelo da bi Italija mogla napraviti neke veće stvari. Naravno, nisam odmah bio siguran da će doći u finale, ali reprezentacija mi je izgledala jako dobra, kakvom se na kraju i pokazala. I to s primjerice jednim super individualcem Chiesom, gdje su oni praktički igrali bez centarfora. Nisu imali kvalitetno rješenje u napadu, a opet su dogurali do naslova prvaka Europe. Nevjerojatno.

U finalu je viđen pravi nogometni rat živaca, nadmetanje novih prvaka s odličnim domaćinima, s Engleskom.

– Bilo je dosta dobro finale, ali to nije bila najbolja utakmica na EURO-u, teško da to može i biti jer prevelika je tenzija i postoji određeni strah. Ipak, igrao se dosta otvoreni nogomet, finalisti nisu igrali ziheraški. U prvom poluvremenu je Engleska bila puno bolja, ali se onda kasnije Italija digla. Engleska je jedna jako dobra momčad, vrh u svakom slučaju. Pritom je ipak ostao onaj gorak okus, onaj njihov prolazak s Dancima na stvarno nepostojeći jedanaesterac. Penal nije bio, a oni su pak stvarno izdominirali Dance, posebno u drugom poluvremenu. Ne može se reći da je bolja momčad ispala, naprotiv, ali se ne smije prolaziti na taj način. Ne znam čemu služi VAR ako se na dodatnoj snimci ne može vidjeti ono što svi vidimo na televiziji.

U nas je desetljećima, »s koljena na koljeno« prenošena priča o talijanskom catenacciju, sada su Azzurri pokazali da znaju trijumfirati i igrajući napadački. Apostrofiran je pritom sada slavljeni izbornik Roberto Mancini, nekadašnji veliki napadač, koji se okrenuo napadu.

– To je istina, on je promijenio mentalitet talijanske reprezentacije, sada igraju napadački. Normalno da je obrana osnovna stvar, ne primiti gol. Kod njih je sada ipak bilo napadačkih akcija i tendencija zabiti gol više. Nije to bila ona klasična talijanska reprezentacija. Ovo je po mentalitetu bila jedna sasvim drugačija Italija. To je povezano i s malo promijenjenim načinom igre u Serie A. Više se ne igra tradicionalni catenaccio, Serie A se proteklih godina dosta otvorila u napadačkom smislu. O tome najbolje govore visoki rezultati pojedinih utakmica, koji se događaju skoro u svakom kolu. Počeo se igrati malo ofenzivniji nogomet. Uostalom, ne može čovjek biti broj jedan samo u taktici i u obrani. Oni su uvijek tu neprikosnoveni, ali ipak sada nije to više toliko »davljenje«, da su stalno apsolutno svi na svojoj polovici i kada se zabije gol, utakmica se praktički ide zatvarati. To više nije nekadašnji mentalitet nogometa u Serie A.

U hrvatskih navijača vlada dvojak osjećaj. S jedne je strane ostalo zadovoljavajuće saznanje da Hrvatska može igrati s najjačima, kao promjerice sa Španjolskom od koje je nesretno ispala u produžecima. S druge strane ostaju uzdasi u stilu »mogli smo više«.

– Normalno je da kada onako ispadneš sa Španjolskom, malo si rezigniran, žao ti je. Ali kada prođe dan, dva, onda vidiš da si opet napravio rezultat, normalno ne u usporedbi s Svjetskim prvenstvom u Rusiji. To je apsolutno korektan rezultat, smatram da Dalić nije podbacio jer mi smo na ovo prvenstvo došli na valovima 2018. godine kada smo bili u finalu Mundijala i sada smo smatrali da bi automatski trebali ići daleko na ovom turniru. Ali to su ipak dvije različite momčadi. Nedostajali su nam igrači, vidjeli ste koliko je Talijanima falio Spinazzola. Nama su otišli užasno bitni igrači ne samo radi kvalitete nego i u smislu karaktera. Bili su to specifični igrači, od Mandžukića do Rakitića. To su sve igrači kvalitete i iskustva.

Hrvatska protiv Španjolske nije imala aduta kalibra Ivana Perišića, uz to je bilo i fizički indisponiranih igrača.

Korektan rezultat

– Perišić bi u toj utakmici sa Španjolskom puno promijenio odnos snaga. Ali realno, da smo ispali i s Perišićem, nismo podbacili. Podbačaj bi bio da nismo prošli skupinu. A ako mi mislimo da je ovo podbačaj, ne znam što bi trebali reći Francuzi. Najveće su razočaranje EURO-a, ne sjećam se da je jedna momčad na EP-u bila predodređena da uzme naslov kao što je to po koncentraciji kvalitete bila reprezentacija Francuske. I opet su ispali. Mi smo na koncu ispali protiv jedne jake reprezentacije, oni su to pokazali i poslije nas. Nismo pritom imali ni sreće u tom ždrijebu, da smo samo naletjeli na nekog, uvjetno rečeno lakšeg suparnika. U toj fazi nema više lakšeg suparnika, ali Španjolska je jedna iskusna reprezentacija, ima pobjednički mentalitet, bili su prvaci Europe, bili su prvaci svijeta i to praktički nedavno. Uvijek je teško igrati velike utakmice protiv takvih reprezentacija, lakše je igrati s reprezentacijama tipa Danske, koliko god ona izgledala dobra, isto tako i Češke, Ukrajince, susrete u kojima smo ipak mi ti koji imamo više jakih utakmica u nogama u tim natjecanjima od njihovih igrača. Riječ je o mentalitetu i tu je onda važna psihološka stabilnost momčadi. To Španjolska ima, no mi smo opet ispali junački. Nije riječ o nikakvom debaklu. Ovo nije fenomenalan, ali je korektan rezultat. Smatram da je Dalić u ovom trenutku izvukao skoro blizu maksimuma jer je imao i dosta indisponiranih igrača, koji nisu bili fizički u dobrom stanju. To se pak nije puno spominjalo, a bilo je igrača koji ili nisu bili u dobroj formi ili su bili rekonvalescenti. To sve treba uzeti u obzir. Nama je pak u Rusiji u tom smislu sve bilo optimalno.

Zaključno rečeno, Hrvatska se ne mora brinuti za svoju nogometnu budućnost, pokazala je i na ovom EURO-u da raspolaže igračima visoke klase.

– Naravno, imamo kvalitetnih igrača, samo sada ne trebamo biti nerealni i recimo pucati na Svjetsko prvenstvo. To je realnost. Velika je stvar to što smo ostvarili na Mundijalu. Ima jakih reprezentacija koje se nisu ni kvalificirale na EURO. Usto Italija nije bilo na prošlom Svjetskom prvenstvu. Ali ne treba raditi debakl od korektnog rezultata. Bio bi debakl da se nije prošla skupina s obzirom na suparnike. Osim Engleske, ipak je Hrvatska ta kojoj pripada prva ili druga pozicija. A ispasti u osmini finala sa Španjolskom na onakav način, to nikako ne smije biti debakl.