RIJEKA Nogometaši Opatije prošle subote nisu odradili zakazani prijateljski ogled protiv Grobničana. Nagomilalo se u nogama igrača dosta umora, pojavila se i poneka ozljeda pa su trener Zoran Bogolin i njegovi suradnici odlučili nagraditi prvotimce s dva slobodna dana.

– Mogu reći da su pripreme čak i teže nego u Prvoj HNL. I zbog dužine pripremnog razdoblja. Mi ćemo se sada pripremati sedam tjedana, klubovi Prve HNL obično imaju nešto kraće pripremno razdoblje jer prvenstvo kreće ranije nego u Drugoj HNL. Meni se primjerice poklopilo da s Istrom 1961 igram kvalifikacije za ostanak u ligi, dobijem sedam do deset dana slobodno i odmah krećem s pripremama za novu sezonu. Nakon četiri tjedna već ulaziš u prvenstvo. Možda su mi zato ovo najteže pripreme. Bitno je da kada tako dobro treniramo, da se i dobro odmorimo. Dobili smo dva dana slobodno pa ulazimo u završna dva tjedna priprema uoči početka prvenstva – govori Marin Grujević, 29-godišnji desni bek, koji je ovoga ljeta pojačao opatijsku zadnju liniju.

Opatijci su, prema očekivanjima, u prijelaznom roku doveli nekoliko provjerenih igrača. Slaže se nova momčad što uz naporne pripreme objašnjava i slabije rezultate u prijateljskim susretima.

Puno dobrih igrača

– Pripremne utakmice se igraju da bi se dobilo na fizičkoj ili taktičkoj spremi. Imamo jako puno dobrih igrača, ne znam kako bi se uopće mogla sastaviti najbolja jedanaestorka jer imamo na raspolaganju 22 i više igrača koji u svakom trenutku mogu igrati. Sigurno da u tom dijelu trener slaže neke svoje zamisli. Odigrali smo četiri pripremne utakmice, rekao bih da smo najslabije izgledali u drugoj utakmici protiv Orijenta 1919 gdje je baš umor došao do izražaja jer napravili smo neke početničke pogreške koje su bile presudne. Protiv Istre 1961 i Lučkog bili smo na razini. Nova ekipa, ima dosta novih igrača i sve se to još slaže. Rezultati u pripremama ne bi trebali ništa značiti.

Kvaliteta za gornju polovinu drugoligaškog razreda ne bi smjela biti upitna.

– Ne želim ništa prejudicirati, ali činjenica je da imamo više prvoligaškog iskustva nego neki prvoligaši.

Angažmanom Berkovića i Ljubovića uvećala se ionako poprilično velika skupina bivših igrača Rijeke u opatijskoj svlačionici. »Grujo« je dijete Kantride i Rijeke.

– Baš smo komentirali da su se na istom mjestu našli manje-više sve igrači koji su prošli kroz omladinski pogon Rijeke, a onda krenuli nekim svojim putem da bi se preko ostalih hrvatskih sredina ili inozemstva igrom slučaja našli u Opatiji. Tu je i Diego Živulić, koji trenira s nama. Ne vjerujem da će ostati, ali… Imam osjećaj kao da sam u Rijeci, a ne u Opatiji! Povrh svega, domaće utakmice igrat ćemo na Kantridi.

Pauza zbog ozljede

Iza Grujevića je duga stanka uslijed ozljede koljena.

– Nakon razlaza s Istrom 1961 krajem pretprošle sezone želio sam napraviti neki iskorak u karijeri, možda se okušati u inozemstvu. Nažalost, nisam uspio. Korona je pritom dosta utjecala na tržište igračima. Imao sam neke domaće ponude iz Prve HNL, ali onda sam se ozlijedio. Operirao sam hrskavicu i ostao bez kluba sedam, osam mjeseci. Stigla me ozljeda u najgorem trenutku jer forma mi je bila na dosta visokoj razini zadnje sezone u Istri 1961. To sve me je onda dosta vratilo unazad. Operirao sam koljeno kod dr. Nemeca, terapije sam odradio s Lukom Brkljačom, suradnikom Matjaža Keka u slovenskoj reprezentaciji.

Stvarno sam se dobro spremio i vratio. Nakon posljednjih utakmica imam osjećaj kao da nisam tako dugo izbivao s terena. Fizički se dobro osjećam, koljeno srećom ne boli, ali ostaje žal za propuštenom godinom. Moram se vratiti nogometu, teško je naći klub nakon duge pauze. Prihvatio sam ponudu Opatije, meni je bitno igrati, a osim toga tu me dočekala dobra ekipa. Nisam od onih kojima je ispod ponosa ili časti otići u niži rang. Ponekad u životu i karijeri treba napraviti korak unazad da bi u konačnici došao do svojega cilja – rekao je Grujević.